Cruyffismo is back. Osvjedočeni ljubitelj nogometnog filozofskog pravca koji je u Barci utemeljio veliki Nizozemac, opet je za upravljačem najpoznatije katalonske institucije.
Tri vijesti o kojima se priča
Joan Laporta novi/stari je predsjednik Barcelone. Prije šest godina izgubio je izbore u izravnom okršaju s Josepom Mariom Bartomeuom, no ovaj put je premoćno potukao konkurenciju s 54 posto dobivenih glasova. Katalonski puk očekuje da izvuče Barcu iz gliba u koji je upala, da opet bude spasitelj.
Kada je prije 18 godina Laporta prvi put postao predsjednik, Barcelona je bila u jako teškoj situaciji. Mnogi kažu da je sada po nekom pitanjima u još težoj. Te 2003. Laporta je obećao da će dovesti Davida Bekchama. Nije ispunio obećanje, ali je povukao još puno jači potez.
Ronaldinho od luzera napravio pobjednike
Englez je završio na Santiago Bernabeu, a na Camp Nou sletio je Ronaldinho. Laporta ga je naprosto oteo iz kandži Alexa Fergusona, i to u trenutku kada se činilo da Ronaldinho s obje noge zakoračio na Old Trafford. U toj noći mijenjale su se naslovnice, neke se i nisu uspjele promijeniti. Do jutra se dogodio zaokret od 180 stupnjeva.
Lukavi Katalonac vješto je iskoristio svađu između Fergusona i Ronaldinhova brata i menadžera oko provizije, tako se barem spekuliralo. Uglavnom, dao je braći sve što su željeli i uspio ih nagovoriti da u posljednji trenutak izaberu Barcelonu.
Ibrahimović otkrio kako je zaprijetio Gattusu: "Jednom sam ga bacio u smeće"
Taj potez pokazao se povijesnim, možda i najznačajnijim transferom u povijesti Barcelone. Ronaldinho je promijenio povijest katalonskog kluba. U kratkom roku od nepopravljivih luzera napravio je velike pobjednike. Prije dolaska magičnog Brazilca iz PSG-a, Barcelona je bila u dubokoj depresiji.
Četiri godine nije bila prvak Španjolske, a u posljednjoj sezoni pod vodstvom predsjednika Joana Gasparta zauzela je poražavajuće šesto mjesto. Gaspart je morao odstupiti, a ne njegovo mjesto došao je ambiciozni i tada vrlo mladi Laporta, koji dovodi na klupu tada neiskusnog trenera Franka Rijkaarda, a potom i Ronaldinha.
Koliko je to bio važan potez najbolje sugerira ova izjava Vicotra Valdesa, člana slavne Barcine momčadi koja je poharala Španjolsku, Europu i svijet.
„Ronaldinho je najbolji igrač i najveći talent kojeg sam vidio. On je promijenio povijest Barcelone. Da nije došao, tko zna što bi bilo s Barcom“, izjavio je u srpnju 2012. Victor Valdes uoči izlaska dokumentarca o Ronaldinhu.
Potpisao najveće uspjehe i pokrenuo La Masiju
Valdes nije jedini član te slavne momčadi koji tako misli. Unatoč pojavi Lionela Messija. Da Laporta nije došao za predsjednika, Ronaldinho gotovo sigurno ne bi došao u Barcelonu, a da Brazilac nije došao, Barca bi se jako teško, gotovo nikako, tako spektakularno izdigla iz pepela.
Agonija je bila tolika da bi vjerojatno sve završilo odlaskom najtalentiranijih igrača, prema kojima je vladalo veliko nepovjerenje. Iz ove perspektive to se tak one čini, no treba vratiti film u godine katastrofalnih rezultata da se shvati kakva je bila situacija. Xavi je prije nekoliko priznao da je već bio na izlaznim vratima. Jednostavno su ga gurali van, smatra li ga nedovoljno dobrim da podigne Barcu.
Laporta je uspjesima s Ronaldinhom i Rijakaardom stvorio temelje za dolazak Pepa Guardiole i sazrijevanje najzlatnije generacije koju su predvodili Xavi, Puyol, Messi, Iniesta i društvo. Na kraju je ispalo da je Laporta postao najveći predsjednik u povijesti Barce, a La Masija je proradila punom parom.
Hrvati napravili čudo: ''Ovo im se nikad nije dogodilo, kao lavovi pušteni s lanca''
To je bila svjetla strana Laportina prvog pontifikata. Tamnija je dug koji je ostavio i optužbe za korupciju. Kako to obično biva, došlo je do sukoba unutar istog tima. Zanimljivo je tko je sve bio u inicijalnoj Laportinoj vladi: Sandro Rosell, Ferran Soriano, Txiki Begiristain, Marc Ingla, Josep Maria Bartomeu…
Trebalo je samo nekoliko godina da Rosell i Bartomeu od velikih saveznika i najbližih suradnika postanu najveći neprijatelji. Iako je bio suočen s ozbiljnim optužbama, Laporta se izvukao neokrznut, a zna se što se u međuvremenu dogodilo s Rosellom i Bartomeuom, koji ga je na izborima 2015. dosta uvjerljivo pobijedio, a samo šest godina poslije postao je najomraženija persona Katalonije. Od velike ljubavi do najveće mržnje u samo šest koraka. Tako je to u nogometu i politici.
Jaka politička figura, situacija ipak drukčija
Laporta je mačak sa sedam života. Ima jaku opoziciju, donedavno toliku da nije mogao pobijediti Bartomeua, ali i puno fanova. Figurira kao iskonski domoljub, jedan od najvećih zagovaratelja katalonske neovisnosti. Postao je jak igrač u političkim vodama Katalonije. Kritičari ga povezuju i sa mutnim strukturama. Neki će reći da su upravo to reference koje su nagnale sociose koji mu nisu dali glas prije šest godina da promijene mišljenje.
Situacija mijenja mišljenje glasača, a Barcelona je u takvoj situaciji da na čelu treba čovjeka koji je vičan svim mogućim igrama i igricima. Njegovi fanovi su mišljenja da ako je itko kadar u kratkom roku okrenuti kurs zalutalog broda, onda je to Laporta. Jednom je to već napravio, zašto ne bi i drugi put?
Kritičari će reći da je situacija ipak drukčija, da nije sve isto kao prije. Koronakriza promijenila je mnoge stvari, pa i to da se sada jako teško dobivaju krediti. Laportina povezanost s moćnim katalonskim političkim-ekonomskim strukturama u prvom mu je mandatu dala mogućnost da se iznova zadužuje, iako je Barca i tada bila u velikom dugu, a sada je to pod velikim upitnikom.
Banke više ne daju tako olako kredite, pa makar ih tražile i takve institucije kao što su Barcelona ili Real Madrid, koji oduvijek u Španjolskoj imaju veliku političku zaštitu i moćne saveznike u vrhu vlasti. Ovaj put nema garancije da će sve biti kao i prije. Nitko ne zna u kojem smjeru će se razvijati kriza i teško je bilo što predvidjeti.
U središtu kampanje Messi i obnova Camp Noua
Postoje glasine da će Laporta pronaći novac kod drugih ulagača. Povezuje ga se s bogatim biznismenima iz Zaljeva. Navodno je u sjajnim odnosima s vlasnicima PSG-a i Manchester Cityja. Neka sponzorska kombinacija uvijek se može zavrtjeti. Ovi izbori su bili specifični po tome što kandidati nisu otvoreno najavljivali dovođenje pojačanja.
Laporti nije bilo potrebno ulaziti u takav rizik jer su sve ankete pokazivale da je i bez toga veliki favorit. Više je svoju kampanju fokusirao na pitanju Messijeva ostanka u Barceloni i pokretanju obnove stadiona i kompletnog sportskog centra, koji planira završiti do 2024. Prema njegovoj ideji, Barca bi u međuvremenu igrala na Montjuicu. Na taj način radovi bi se mogli neometano odvijati i brže bi se završili.
Veliki majstor promidžbe sigurno je dobio ponešto glasova i onim lukavim potezom postavljanja plakata u blizini Santiago Bernabeua. Prst u oko Realu uvijek je dobrodošao potez za sve Katalonce. Laporta je već jednom nadigrao Pereza, može se reći da mu je nasapunao dasku. Perez je morao odstupiti u trenutku kada se Barca dizala.
Haaland glavna meta
Aureolu čovjeka koji se može uspješno nadjačavati s moćnim predsjednikom Reala očito još uvijek nije izgubio u očima navijača. Ako preotme Realu Alabu i Haalanda, bit će to još jedan podvig koji će Kataloniju dići na noge i vratiti izgubljeni entuzijazam.
Laporta se prije svega trudio ostaviti dojama da je upravo on najbolja osoba za dogovor i produljenje ugovora s najvećom zvijezdom. Glasači su mu to očito honorirali. No ipak, između redova je slao signale da bi naljeto mogao dovesti i neko veliko ime. Logično, jer teško da će Messi ostati ako mu ne ponudi perspektivan projekt. Messi osim zadržavanja ogromne plaće želi i momčad s kojom može osvojiti još jednu Ligu prvaka.
Najviše se baratalo s imenom Erlinga Haalanda. Laporta je u jako dobrim odnosima s njegovim menadžerom Minom Raiolom. To može biti bitno, ali i ne mora. Može ako Laporta nađe novac, a teško da ga može naći u unutarnjim rezervama. Financijska situacija je teška, najblaže rečeno.
Barcelona je u ogromnom dugu, koji službeno prelazi milijardu eura, a neslužbeno čak dvije milijarde. Limit na plaće koji određuje liga dosta se smanjio, a cijena Barcinih igrača kojih bi se rado riješila drastično je pala. Prošlog ljeta Coutinha nije mogla prodati ni za 60 milijuna, a platila ga je 145 milijuna i dala mu bajoslovnu plaću.
Nije puno bolja situacija ni s Ousmaneom Dembelom. I na tom transferu Barca bi puno izgubila u odnosu na uloženo. Da ne pričamo o Samuelu Umtitiju i sličnim igračima. One na kojima može dobro zaraditi, Barca ne želi prodati. To je začarani krug koji je teško probiti. Vrijeme će pokazati ima li Laporta asa u rukavu.
Otima Realu Alabu
Da nešto kuha, govori i informacija madridskog Asa da se tjedan dana prije izbora našao s Pinijem Zahavijem, menadžerom Davida Alabe. Donedavno je sve govorilo da Alaba prelazi u Real, ali izgleda da to nije tako sigurno. Navodno je Zahavi ostavio Laporti otvorena vrata za pregovore. Alabi istječe ugovor s Bayernom, no to ne znači da će biti jeftin.
Nije tajna da igrači u takvim slučajevima traže velike iznose samo za potpis ugovor, a gdje je još plaća. Kun Aguero u sličnoj je poziciji. Iz njegove najbliže okoline stigla je informacija da je spreman za pregovore. U kombinaciji su i stare Koemanove želje Eric Garcia, Wijnaldum ili Depay.
Ronald Koeman zasad je siguran, s nekoliko pobjeda u nizu promijenio raspoloženje, no situacija se lako može promijeniti. Nije jasno što će biti s Xavijem, koji je povezivan s timom Laportina suparnika na izborima Victora Fonta. Ovog trenutka se čini da bi Xavi mogao biti novi trener ako Koeman zglajza. Daleko je kraj sezone.
