Ivan Rakitić veliki je marketinški dobitak za Hajduk i cijeli HNL-a. Vrhunska reklama za splitski klub i cijelu ligu. Tu nema nikakve sumnje, to se već jako dobro vidi. Gotovo svi veći europski mediji prenijeli su vijest da Rakitić prelazi u Hajduk. Već ta činjenica puno govori o Rakitiću i statusu koji je izgradio u europskom i svjetskom nogometu. Na stranu tko će to sve platiti i upušta li se Hajduk u veliki financijski rizik. To je problem Hajdukova vodstva.
Tri vijesti o kojima se priča
Druga je priča hoće li Rakitić biti veliko pojačanje za Hajduk. Ambicije su sigurno velike, i Hajdukove i Rakitićeve, ali koliko su realne i utemeljene? Doista mi je teško reći u kakvoj je Rakitić formi i koliko je spreman za najveće napore na početku sezone. Ako se pogleda njegov učinak u Al-Shababu, ne može se previše zaključiti. Jedan gol i jedna asistencija u tek osam nastupa u elitnog saudijskoj ligi, dok je sedam utakmica bio izvan sastava. Imao je i problema s ozljedom zadnje lože. Al-Shabab je naposljetku završio prvenstvo na osmom mjestu i poslodavci zacijelo nisu bili presretni rezultatom.
Hoće li Rakitić biti veliko igračko pojačanje za Hajduk?
Riječ je o klubu koji ulazi u saudijsku "veliku četvorku", nakon Al-Hilala, Al-Ittihada i Al-Nassra najtrofejniji je tamošnji klub. Uglavnom, Rakitić nije ostavio neki spektakularan dojam u Al-Shababu. To je činjenica. Možda je i to jedan od razloga zbog čega je odlučio tako brzo napustiti saudijski klub, u koji je prešao zimus iz Seville.
Postavlja se pitanje zbog čega je uopće odlazio u Saudijsku Arabiju? Ako je novac u pitanju, kao da je sada drukčija priča. U Hajduku će sigurno biti znatno lošije plaćen, pogotovo ako je istina da je u Al-Shababu imao 15 milijuna eura godišnje.
Teško da je iznenađen ili razočaran životom u Saudijskoj Arabiji jer nema šanse da nije znao što ga tamo čeka. U današnje vrijeme do bilo koje informacije nije teško doći. Saudijski bum traje već dosta dugo, njihova liga, kultura i način življenja nisu nikakva nepoznanica ili teška egzotika.
Na Poljudu se još nije ni slegao dojam nakon Rakitića, a Hajduk je već na rubu novog pojačanja
Iz ove perspektive gledano, možemo se zapitati: zar ne bi bilo logičnije i bolje da je već u siječnju prešao u Hajduk, koji je tada odlično stajao na ljestvici HNL-a i bio je ozbiljan kandidat za osvajanje naslova prvaka. Atmosfera u Splitu i cijeloj Dalmaciji bila je puno bolja nego sada, a Rakitićev dolazak samo bi sve podigao na entu potenciju. Tko zna što bi bilo da je bilo, ali činjenica je da Rakitić napušta Saudijsku Arabiju i prelazi u Hajduk pola godine nakon što je napustio Sevillu i usput se odriče velike zarade.
Proljeće je pokazalo da imena nisu dovoljna
Što je razlog Rakitićeva preokreta u razmišljanju u tako kratkom razdoblju, možemo samo nagađati. To znaju samo on i njegova najbliža okolina. Za Hajduk je najvažnije da mu Rakitić bude istinsko pojačanje, da podigne igru i bude motor momčadi. Hoće li to biti, to je već drugo pitanje. Može li još igrati na visokoj razini, i to je pitanje ako se uzme u obzir da ima 36 godina i da biologija radi svoje po pitanju svega, pa i učestalijih ozljeda.
Osim toga, u Splitu neće biti dovoljno da samo igra dobro ako se ne ostvari cilj, a to je osvajanje naslova prvaka. Što su veća očekivanja, to su veća razočarenja. To posebice vrijedi u ćudljivom i u razmišljanjima promjenjivom Splitu. U Dalmaciji je samo korak od euforije do totalne apatije, a nerijetko i vulkanske srdžbe, koja se isto tako nerijetko sruči na neposredne proizvođače, pogotovo najveće zvijezde ako stvari ne budu išle po planu velikih očekivanja.
Prošla je zima pokazala da imena nisu dovoljna. Štoviše, mogu donijeti potpuni kontraefekt. Što reći, primjerice, o učinku Josipa Brekala? Hajduk je bio prvi kada je došao, a znamo gdje je završio. Nisu li mnogi karikirano govorili da će Ivan Perišić i s jednom nogom biti bolji od cijele lige. Ali ne ide to baš tako, čak ni u HNL-u koji je daleko ispod Perišićevih ili Rakitićevih standarda iz najboljih dana. Naglasak je na najboljim danima, a gola je istina da su iza obojice ti dani davno prošli. To je realna konstatacija.
Znak da stiže i Džeko?
Ako Perišić bude na barem 70-80 posto svoje razine prije ozljede, ako Rakitić bude također tu negdje, onda bi Hajduk mogao profitirati. Ali ni to ne mora biti dovoljno jer dva igrača ne sačinjavaju momčad. I Perišić i Rakitić, kada su bili u najboljoj formi, a i svi drugi igrači, pa i Messi i Cristiano Ronaldo, ovisili su o ostatku momčadi. Ključno je pitanje: kakav je ostatak momčadi Hajduka? Jesu li dovedena prava pojačanja i kakvu će momčad imati Hajduk kada završi prijelazni rok? Jesu li točne najnovije kuloarske informacije da Edin Džeko ipak stiže. Izvori tvrde da je Rakitićev dolazak prijeloman trenutak u njegovoj odluci. Hoće li sve skupa biti kasno što se tiče Europe? Možda.
Dakle, puno je otvorenih pitanja, a pravih odgovora je malo. O Gennaru Gattusu kao treneru također je teško bilo što reći. Nije se proslavio kao trener u klubovima u kojima je radio. Da jest, ne bi ni dolazio u Hajduk. To je surova realnost. Pogledate li gdje je sve radio, vidjet ćete silaznu putanju u zadnji šest-sedam godina; Milan i Napoli, pa Valencia i Marseille, a naposljetku Hajduk.
Poanta je priče da svake godine u Hajduku gledamo sličnu priču. Krene se s velikim ambicijama, u trenu se stvori euforija, a onda se balon probuši i prije ili kasnije dođe do raspada sistema. Jesu li u Hajduku i Splitu konačno naučili lekciju? Jako je to upitno. Dojam je da se po pitanju euforije i velikih očekivanja nije puno toga promijenilo, a tek natjecateljske utakmice reći će je li došlo do promjene na travnjaku i hoćemo li gledati bolji i učinkovitiji Hajduk.
Jesu li Gattuso i Hajduk savršeni par i hoće li Rakitić požaliti?
Ni sam ne znam što bih rekao. Sve skupa mi je potpuna enigma. Morate biti skeptični kada se godinama ponavljaju iste stvari. Možda će Gattuso i njegov način rada biti taj pozitivni okidač, a možda i neće. Možda Gattuso i Hajduk budu skladan par, možda je luckasti Talijan baš to što je trebalo Hajduku, klubu i okolini koja je na svoj način podjednako luckasta. Ali sve to se još više moglo reći i za Napulj i za Marseille, pa Gattuso tamo nije baš briljirao.
Hoće li Rakitić požaliti, je li Perišić već požalio što se vratio u Hajduk? Vjerojatno mu proljetos nije bilo svejedno, ali teško da nešto previše žali jer mu druge opcije nisu bile odveć bolje. Mogao je ostati u Tottenhamu i pospremiti u džep cijelu godišnju plaću, ali igrao sigurno ne bi. U svakim slučaju, njegov financijski gubitak ipak nije tako velik kao što je Rakitićev.
Novac je bitan, ali očito nije ključan u Rakitićevu slučaju. Izgleda da je zov Hajduka i bliskih prijatelja iz Splita bio jači od petrodolara. Dakako da je svjestan rizika, jako dobro zna da se sve može pretvoriti u fijasko, no vidi se da ga jako golica mogućnost da odvede Hajduk do naslova prvaka i tako postane ultimativna legenda Hajdukova planeta. Zasad je to sve na razini fantazmagoričnog sna, a snovi i postoje da bi ih se pokušalo dohvatiti. Rakitić i Perišić, a možda i Džeko pod Gattusovom palicom. Epski preporod ili neviđeni debakl? Samo će vrijeme dati odgovor.
