U subotu se u frankfurtskoj dvorani Wolfgang Steubing Halle okupilo zanimljivo društvo na proslavi tridesetogodišnjice osnivanja frankfurtske Croatije i Posavine.
Tri vijesti o kojima se priča
Pred tisuću razdraganih gostiju, koje je u zabavnom dijelu sportske večeri dizao na noge Mate Bulić, pojavili su se trenutačni i bivši hrvatski izbornik Zlatko Dalić i Niko Kovač, hrvatski nogometaši u redovima Eintrachta Kristijan Jakić i Hrvoje Smolčić, potpredsjednik i izvršni direktor velikog frankfurtskog kluba Mathias Beck i Axel Hellmann.
Sedmi specijalni gost hrvatskih iseljenika u njemačkoj Saveznoj pokrajini Hessen bio je hrvatski nogometaš u usponu – Ivan Prtajin, centarfor novog člana 2. Bundeslige Wehen iz Wiesbadena, glavnog grada pokrajine u središtu Njemačke.
Specijalni gosti u Frankfurtu
„Upravo sam odradio neke obveze i sjeo na piće. U rukama imam novi ugovor koji mi je ponudio klub. Nisam ga još ni pogledao, sad planiram baciti oko“, sa smijehom nam je ispričao Prtajin, kojeg smo po dogovoru nazvali u popodnevnim satima.
Nadamo se da u najvažnijoj rubrici blješti barem šest nula…
„Ha, ha… Vidjet ćemo, mogu oni platiti, imaju novca“, odvratio nam je 27-godišnji bivši talentirani napadač Hajduka, koji je 2017. dospio na hrvatske naslovnice kada se zajedno s klupskim kolegama Tomom Bašićem, Josipom Juranovićem i Zvonimirom Milićem spremno pridružio vatrogascima u gašenju velikog požara koji je izbio u široj okolici Splita.
„Nismo ni sekunde razmišljali, odmah smo priskočili u pomoć, ali to je prošlost, treba misliti o budućnosti“, skromno se prisjetio i vratio na nogometnu problematiku.
VIDEO Golčine Lovrića i Caktaša na treningu, Osijek ih treba baš ovakve
Ugovor s Wehenom istječe mu u ljeto sljedeće godine. Klub iz Wiesbadena, bogatog grada koji je veći od susjednog i po nogometu poznatijeg Mainza, ima oko 290 tisuća žitelja, bez zadrške želi produljiti suradnju sa stasitim hrvatskim napadačem (190 cm), koji je odličnim igrama u 3. ligi privukao pažnju većih njemačkih klubova.
„Nakon odlične prošle sezone, ne mogu se požaliti. Imam dobrih ponuda i još važem što ću učiniti“, nastavlja Prtajin, koji je prošle sezone zabilježio 'double-double' učinak upisavši 17 golova i 10 asistencija u svim natjecanjima te je bio jedan od najzaslužnijih što se Wehen probio do 2. Bundeslige, popularne Cvajte. U 27 ligaških nastupa zabio je 15 golova te je dodao još jedan u play-offu protiv Arminije i jedan u Kupu.
Ponude divova 2. Bundeslige
Kako biste se opisali, što su vam igračke vrline?
„Teško je govoriti o sebi, ali ako baš moram, mislim da sam klasični centarfor, igrač šesnaesterca. Fizički sam jak, dao sam osam golova glavom, no to mi nije forte. Dobro igram i s lijevom i s desnom nogom, znam driblati i opaliti, dobro se snalazim pred suparničkim vratima, znam zabiti. Eto, to je otprilike to.“
Kažete da ste imali dosta ponuda. Tko vas je tražio, može li se znati?
„Imao sam ponude Hannovera, St. Paulija i Paderborna. To su divovi Cvajte, ali moji neće ni da čuju. Kažu mi da mogu razgovarati tek ako dođe dobra ponuda iz Bundeslige, elitne njemačke lige. Ja ne forsiram odlazak, kao što to neki rade. Ne želim otići negdje i biti druga špica. Mislim da m je pametnije još neko vrijeme ostati u Wehenu. Tu ću sigurno igrati, bez lažne skromnosti mogu reći da sam im najbolji igrač. Neki je zajednički dogovor da odigram još jednu sezonu, dodatno se profiliram i onda odem u neki dobar klub, da to bude pravi transfer od tri-četiri milijuna, kako oni to u klubu računaju.“
Prije točno 25 godina Hrvatska je ostvarila mnogim navijačima i danas najdražu pobjedu
Koliko su spomenuti klubovi nudili?
„Sada se cifre kreću oko milijun eura. To su u Wehenu bez krzmanja odbijali. Ispod milijun i pol neće ni da pričaju“, kaže Prtajin, koji je na Transfermarktu procijenjen na 750 tisuća eura, ali ta bi cifra mogla značajno porasti ako u 2. Bundesligi nastavi zabijati kao što je to radio u 3. njemačkoj ligi.
„Možda bi zainteresirani klubovi već sada platili to što Wehen traži da sam nešto mlađi. Ja ipak imam 27 godina, a znate kakvi su Nijemci, vrlo su štedljivi i paze na svaki euro. Čak i Hannover koji je veliki klub, iz velikog grada.“
Na proslavi u Frankfurtu bili ste u visokom društvu. Je li se razgovaralo o nogometu, možda o transferima?
„Bio sam baš u jako lijepom društvu. Nema što, same zvijezde i ja, ha, ha, ha…“, šali se i dodaje.
"Prije bih izabrao Eintracht nego Bayern"
„Ma, jasno da smo bacili pokoju i o nogometu. Bez toga ne može.“
Jeste li od ranije poznavali najviše uzvanike?
„Jakića i Smolčića nisam osobno poznavao, ali imamo dosta zajedničkih prijatelja. U Wiesbadenu sam tek osam mjeseci, nisam stigao još otići niti na jednu utakmicu u Frankfurtu. Eintracht je stvarno super klub. Ali jednostavno nisam imao vremena zbog ubitačnog ritma, naš raspored je bio takav da nisam mogao mrdnuti. Nadam se da ću uskoro naći vremena i pogledati uživo Orlove.“
Nećete požaliti. Eintracht ima sjajne navijače, atmosfera na stadionu uvijek je fantastična, možda i najbolja u Njemačkoj.
„Znam to, ovdje su stvarno svi ludi za Eintrachtom. Tako mi se taj klub sviđa da sada kada bih dobio ponudu Eintrachta i Bayerna, ja bih izbrao Eintracht. Toliko mi je porastao u očima, baš je gigant od kluba.“
Stiže Cityjev odgovor za Gvardiola: Nijemci će biti neugodno iznenađeni
Jeste li od ranije znali Dalića i Kovača?
„Dalića sam jednom prilikom upoznao u Splitu kada sam skupljao lopte za reprezentaciju. Imamo neke zajedničke prijatelje, ali nismo se tada nešto družili. Samo malo smo popričali i to je bilo to. Znam na što ciljate. Uvijek je ta priča oko napadača koji nedostaje reprezentaciji, ali nismo o tome razgovarali u Frankfurtu, ha, ha, ha…“, kazao je Ivan, koji je prilično razgovorljiv i duhovit.
„Ma, naravno da sada nije realno, ali nikad ne reci nikad. Ne odričem se svojih snova. Bio sam uvijek blizu da uspijem, a konačno je došlo vrijeme za ozbiljnije iskorake. Ako nastavim zabijati u 2. Bundesligi, onda bih i ja mogao doći u obzir. Zašto ne!?“
"Moj trener Marin Galić bio je bolji od Bobana"
Prepričao je kako se upoznao s Dalićem i anegdotu koju pamti.
„Bilo je to na prvom okupljanju reprezentacije u Splitu kada je postao izbornik. Ja sam igrao u drugoj momčadi Hajduka i nekako smo se našli za zajedničkim stolom poslije treninga. Pitao sam društvo kada je Dalić s Hajdukom bio juniorski prvak Jugoslavije. Nitko nije znao. To je generacija 1985., a Hajdukova momčad imala je poznati trio: Dalić, Galić, Lalić. Ja sam to znao jer je mene trenirao Marin Galić i još uvijek me trenira, praktički cijeli život.“
Galić vas je trenirao u Arbanasima gdje ste napravili prve nogometne korake?
„U biti sam počeo u Primorcu iz Biograda. Ja sam rođen u Zadru, a podrijetlom sam iz Vrane. Tamo je čuveno Vransko jezero. Galić je bio veliki talent, bio je desetka, igrao je za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Nažalost, pred Svjetsko omladinsko prvenstvo u Čileu 1987. slomio je nogu, nije tamo nastupio i karijera mu je otišla u drugom smjeru. Eto, kažu mi da se tada govorilo kako je bio bolji igrač od Zvonimira Bobana. Nije imao sreće, ali to je tako u nogometu.“
I vaš je nogometni put vrlo zanimljiv. Dizali ste se, padali i, eto, opet dignuli, što pokazuje da se sagrađeni od čvrstog materijala. Dugo se za vas nije čulo, a onda ste eksplodirali u Wehenu i 3. njemačkoj ligi. Nego, niste nam rekli ništa o susretu s Nikom Kovačem?
„Njega sam prvi put upoznao. Baš smo se ispričali na veselici. Kao čovjek pozitivno me je iznenadio. Jako je ugodna osoba. Sve zna, sve prati.“
"Kovač me je pozitivno iznenadio"
Je li vam možda dao kakav savjet?
„Ukratko: kazao mi je da sve ide kako treba. Rekao mi je da ne žurim ići u Bundesligu, da prvo odigram sezonu u 2. Bundesligi jer će mi onda biti puno lakše igrati u elitnoj njemačkoj ligi.“
Savjet zlata vrijedan.
„Da, ali uvijek postoji ono ali. Da imam 22 godine, ne bih uopće razmišljao, sigurno bih ostao. Ali kada imaš 27 godina, razmišljaš o mnogo čemu: život, egzistencija, financije… Znate već sve to, karijera je kratka i pitanje je hoće li biti druge prilike. To se nikad ne zna. No ipak, mislim da imam dovoljno vremena. I Kovač mi je rekao: 'Još si ti mlad, ne žuri.' Za napadače su to najzrelije godine. Ma, ništa još nije kasno, imam puno ambicija i želje, vjerujem u sebe i u svoje kvalitete.“
Jeste li se dotakli Wolfsburga i Kovačevih planova s Vukovima? Možda je njima potreban stasit napadač.
„Ha, ha… Ma, to nije realno u ovom trenutku. Wolfsburg je veliki klub, tamo su okreću velike cifre, oni kupuju samo isprofilirane igrače. Ali za godinu dana tko zna. Možda već za pola godine ako se nazabijam golova. Pričao sam s Kovačem o situaciji u klubu, ima velike planove. Vrlo je ambiciozan.“
Wiesbaden je relativno velik i bogat grad. Pretpostavljam da Wehen s financijama nema problema.
„Klub ima novca, naravno, sve ovisi o kojim gabaritima govorimo. Čak su nas suparnici u 3. ligi zvali 'money club', kao umjetan klub jer nemamo neku veliku tradiciju. Kažu da je klub star tek 15 godina. Wehen je puno stariji, to je zapravo klub iz mjesta pokraj grada. Radi se o preuzimanju licencije, odnosno fuzioniranju jer grad Wiesbaden nije imao neki značajan nogometni klub, a ovi su dospjeli čak do 2. Bundeslige i nisu imali adekvatan stadion. Grad se ponudio da će im izgraditi stadion u praktički mjesec-dva ako klub doda ime grada", kaže i nastavlja:
"Wiesbaden je izgradio stadion u rekordnom roku"
"Duga je to i komplicirana priča. Uglavnom, sponzor nam je jedna velika tvrtka, svjetski poznata, zove se Brita. Glavni biznis im je proizvodnja filtera za vodu. Ima pogone u nekoliko zemalja. U vlasništvu je jedne od najbogatijih obitelji u ovom kraju. Sin od glavnog gazde preuzeo je brigu o tvrtki i klubu. Puno je izdašniji nego mu pokojni otac, ulaže u nogomet puno više. Stadion je nazvan po glavnom sponzoru i zove se Brit-Arena. Izgrađen je 2007. u rekordnom roku, ima oko 13 tisuća sjedećih mjesta. Cilj kluba je postati stabilan drugoligaš do 2030. i nakon toga napasti Bundesligu.“
Koliki je proračun kluba?
„Ne znam točno, ali dok je bio u 3. ligi vrtio se oko 10 milijuna eura, a ulaskom u 2. Bundesligu mogao bi se utrostručiti. Pa, samo od televizijskih prava klub će uprihoditi 9 milijuna eura. Možda proračun bude i veći od 30 milijuna. Ma, klub je super organiziran, uvjeti su jako dobri. Sve što nam je trebalo imali smo i u 3. ligi, a sada je to podignuto na još veću razinu. Evo, nastavak priprema imat ćemo u Tirolu. Tamo nije jeftino, ali nema nikakvih problema“, objašnjava rođeni Zadranin, koji je ozbiljniju karijeru započeo u Zagrebu.
„Kao petnaestogodišnjak došao sam u Trešnjevku, pa potom prešao u kadete Zagreba, koji je imao brutalnu generaciju 1996.: braća Bašić, Fran Tudor, Anton Krešić, Mudražija… Mi smo tada tukli Hajduk i Dinamo. Godinu stariji bili su Krovinović i Šehić, kasnije je došao i Livaković. Posebna je tema kako takav klub može propasti.“
Vi ste potom prešli u Udinese.
„Da, igrao sam dobro i Talijani su me zamijetili i odveli u Udine. Sljedeće godine došao je i Dino Halilović. Igrao sam Primaveru, bio ponajbolji igrač i prvi strijelac kluba. Odigrao sam i neke prijateljske utakmice za seniorsku momčad. Debi mi je bio na Marakani u Beogradu protiv Crvene zvezde. Tamo mi je bilo top, ali falio sam jer nisam htio potpisati novi ugovor. Oni su me htjeli poslati na posudbu u neki klub Serie B ili Serie C, a ja se odlučim prijeći u Hajduk. Tu je nastao zastoj, iako sam prve godine bio najbolji strijelac druge momčadi. Igrali smo 3. ligu i ušli u 2. ligu. Počeo sam igrati i za prvu momčad, ali onda su nastali problemi, neke okolnosti su se promijenile. Nije za javnu priču.“
"Morao sam otići iz Hajduka, ali to ostaje moj klub i dalje svim srcem"
Uglavnom, zažalili ste što ste se vratili u HNL?
„Ma, niiiiisam“, otegnuo je Prtajin i otpuhnuo.
„Dobro, možda nogometno jesam. Hajduk je moj klub, za njega navijam i dalje svim srcem, tako će ostati zauvijek. Čujte, mogao je to biti bilo koji klub, takve stvari se događaju svuda. Ispalo je glupo jer je to moj omiljeni klub, ali nije mi žao. Drago mi je da sam navukao taj dres, to mi je uvijek bio san. Možda bi mi više bilo žao da nisam došao. A sve ima svoju školu, to mi je za dalje dosta pomoglo. Idem nekim okolnim putem, ali mislim da sam sad puno čvršći i jači, i kao osoba i kao igrač.“
S kime ste ostali u najboljim odnosima iz te generacije Hajduka.
„S Teklićem sam i dan-danas jako dobar, često se čujemo. Odradili smo prve pripreme s Hajdukom i otad smo nerazdvojni. Imamo sličnu sudbinu, ni on praktički nije dobio pravu šansu. Evo, sada opet igra jako dobro u Varaždinu tako da se nadam kako će uspjeti“, kaže i potvrđuje da je ostao u dobrim odnosima s Nikolom Vlašićem.
„S Niksijem sam isto dobar. Super je osoba. Godinu dana se mučio, a onda se vratio u formu. Bilo mi je drago kada se prodao u Everton. Išao sam ga gledati u London kada je Everton igrao protiv West Hama. Ja sam bio u kadru Hajduka kada smo igrali protiv Evertona. Mene se maklo baš nakon te utakmice, tu je sve otišlo krivo za mene. Ta Hajdukova generacija 96./97. bila je strašno jaka. Ivu Grbića isto znam cijeli život. Bio je tu i Frane Vojković, Lorenzo Šimić, Franjo Prce… Da ne nabrajam dalje, nekog ću zaboraviti. Juranović je malo stariji. Kako su bili zagrebački dečki, najviše se družio s Tomom Bašićem. Znamo se dobro, ali nije baš da se čujemo. Drago mi je da mu dobro ide u Union Berlinu.“
"U Švicarskoj me je trenirao Murat Yakin"
Iz Hajduka ste otišli u nizozemsku Rodu. Tamo je bilo velikih problema u klubu.
„Iz jednog problema došao sam u drugi. Bila je totalno nesređena situacija u klubu. Pojavili su se financijski problemi, investitor je izguran iz kluba na dosta ružan način.“
Je li to onaj incident kada su huligani Rode upali u ložu i napali meksičke ulagače?
„Da, to je to. I danas se sjećam kako je 20 mrcina nosilo čovjeka, a policija stoji sa strane i sve samo gleda. I onda netko kaže Hrvatska, a mi smo male bebe što se sve događa po cijeloj Europi.“
Sljedeća destinacija bila je Švicarska.
„Brzo sam napustio Nizozemsku i otišao u Schaffhausen. Tamo me pozvao Murat Yakin, koji je u to vrijeme bio trener kluba. Danas je švicarski izbornik.“
Kakav je on tip? Znamo da je bio sjajan igrač.
„Ma, odličan. Gospodin čovjek, trener s autoritetom. Dosta je ležeran, odiše samopouzdanjem i znanjem. Kod njega sam možda i najviše napredovao. On i brat mu Hakan puno su mi pomogli. Kada je Murat preuzeo Švicarsku, Hakan je postao prvi trener. Dvije sezone borili smo se za ulazak u prvu ligu, šteta što nismo ušli. Baš sam bio zadovoljan. No opet sam napravio pogrešku. Umjesto da prihvatim neke ponude iz Njemačke, ja odem u Olimpiju, a tamo me dočeka kaos.“
"U Ljubljani je bio kaos, Prosinečki je bio OK"
U Ljubljani ste radili s Robertom Prosinečkim. Bilo je dosta mučno u Olimpiji tih dana.
„Vodile su se tu neke igre i igrice iza kulisa. Kaotična situacija. Meni je Prosinečki bio OK, igrao sam kod njega. Prema meni je bio vrhunski, a ovi nemili događaji oko kluba svima su poznati. To se jako pratilo. Imao sam peh s Rodom i Olimpijom da je bila tako neuredna situacija u klubovima, a ja to ne volim. Ja sam dosta uredan i discipliniran tako da sam objeručke dočekao šansu da prijeđem u Wehen. Znao sam da je tu sve posloženo i uredno, da će se boriti za 2. Bundesligu. I napokon sam pogodio, iako su mi neki rekli: 'Ma, gdje ćeš u 3. ligu.'“
Prosinečki se nedavno vratio u HNL, preuzeo je Rudeš. Usporedba Yakina i Prosinečkog kao trenera.
„Drukčiji tip trenera. Kod Murata nismo baš toliko igrali tiki-taku, kod Robija je to izraženo, to je njegova filozofija. Murat forsira jednostavan nogomet, s dosta tranzicije. Nema nabijanja, to apsolutno, ali brže se mora doći do gola, forsira promjene strana, u završnicu se dolazi s dosta igrača. Iako Murat ima ležerniji pristup, nije samo jurcanje, to je više njemački štih. Svaki ima svoj pristup u vođenju momčadi, ali ima i sličnosti. Kao igrač moraš se prilagoditi, nema tu neke filozofije.“
Wehen je financijski moćan klub za 3. ligu, ali ima i moćnijih.
„Nismo bili favoriti, ima bogatijih klubova, primjerice Ingolstadt plaća više nego mnogi drugoligaši, ali bili smo u top pet-šest momčadi. Sve se nekako posložilo kada sam ja došao. Nedostajao im je napadač nakon što su prodali centarfora Gustafa Nilssona u Royal Union za milijun eura. Evo, kažu da sam ja još bolji.“
U završnici prvenstva bila je drama. Wehen je u zadnjim sekundama ispustio šansu izravnog plasmana.
„U zadnjem kolu bio je baš show. Mi smo trebali pobjedu, a Osnabrück da ne pobijedi Borussiju Dortmund II. Mi smo pobijedili 1:0, a Osnabrück je u 90. minuti gubio 1:0. Mi smo već slavili, deset tisuća navijača uletjelo je u teren, no tamo se igrao dugački sudački dodatak. Osnabrück je preokrenuo u zadnjim sekundama i mi smo morali u doigravanje.“
"Bio sam zvijezda na društvenim mrežama, ismijavali su me, ali na kraju sam im svima pokazao"
Ispričao je šaljivu anegdotu.
„Bio sam zvijezda društvenih mreža, ali u negativnom smislu, ha, ha, ha… Naime, ja sam već slavio na travnjaku s navijačima i galamio da smo 2. Bundesliga. Prišao mi jedan njemački igrač i kazao mi da se nismo plasirali. Ja sam onako razdragan na hrvatskom odvratio: 'Ajde, šta ti znaš.' Kad ono javi službeni spiker da je Osnabrück preokrenuo golovima u 94. i 96. minuti. Ajme, majko, sramote. Završio sam na tik-toku, ismijavali su me, to se vrtjelo. Ja sam im onako prkosno uzvratio da ćemo mi ipak ući u 2. Bundesligu i da ću zabiti gol u doigravanju, pa ćemo onda vidjeti tko će ispasti glup. Svi su se smijali jer smo morali na Arminiju, diva Cvajte. Malo tko nam je davao neke šanse.“
Wehen je naposljetku ušao u 2. Bundesligu pobijedivši u play-offu prilično lako nekadašnjeg prvoligaša.
„Pobijedili smo u obje utakmice. U prvoj smo kod kuće slavili s 4:0, a u uzvratu s 2:1. Ma, rasturili smo ih. Ja sam u prvoj utakmici postigao gol i upisao asistenciju, a u drugoj sam asistirao za izjednačenje. Ta se asistencija vrtjela na televiziji u Njemačkoj. Predlažem ljudima da je pogledaju.“
Prvenstvo 2. Bundeslige Wehen otvara s Magdeburgom. Pola Cvajte sačinjavaju velikani njemačkog nogometa, igrat ćete puno utakmica pred 50, 60 tisuća gledatelja.
„To je velika prilika da se dokažem i napravim još jedan iskorak. Bit će to veliki izazov za mene i cijelu momčad. I u Kupu igramo protiv Leipziga. Tu utakmicu jedva čekaju naši navijači.“
Kako stoje stvari, nećete dočekati sudar s Joškom Gvardiolom.
„Molim Boga da ne ode, ali čini se da ipak ide.“
"Niko Kovać velika je zvijezda u Frankfurtu"
Izgleda da će u Manchester City. Pratite li što se događa s njim, velika je zvijezda prijelaznog roka.
„Pratim, ali znate kako je to. Toliko mjeseci se već o tome piše da je to više malo naporno otvarati svaki dan. Svaki dan ide, pa nikako da se dogodi i onda nemate više snage čitati.“
Što Nijemci misle o Gvardiolu? Pričate li o njemu u svlačionici?
„Nije praćen kao u Hrvatskoj, što je normalno, ipak je on hrvatska planetarna zvijezda. Mi ga tako doživljavamo, ali u Njemačkoj to baš nije tako. Nije da je neki vau kod svih, ali da ga cijene i poštuju, to je sigurno. Svi kažu da je dobar igrač, ali i da tek treba vidjeti hoće li se nametnuti u Man Cityju.“
A što kažu o Niki Kovaču?
„Kovača ovdje baš vole. Nitko me i ne pita za ove druge, samo za Kovača. On je napravio ogromne stvari u Eintrachtu, a u Hessenu svi navijaju za Eintracht. Valjda 90 posto ljudi. Naravno da znaju za, primjerice, Dalića, ali on ipak nema klupski renome kao Kovač, pogotovo u Njemačkoj. Kovač je ovdje bio igrač, bio je trener Bayerna i Eintrachta, tako da je to normalno.“
"Nijemci su ljubomorni na Hrvatsku i Vatrene"
Kako Nijemci gledaju na uspjehe hrvatske reprezentacije, pogotovo jer je Elf već godinama u velikoj krizi.
„Iskreno, dosta ljubomorno. Komentiraju kako se hrvatski igrači bore za svoju državu, da ginu za hrvatski dres, a da u Njemačkoj to više nije tako kao što je bilo nekoć. Koliko god se priča o toleranciji i pravima u Njemačkoj, ipak su oni zeznuti. Najviše vole svoje, što je i normalno. Hrvatska reprezentacija ih valjda podsjeća na njihove nekadašnje momčadi, kada su desetljećima bili najbolji na svijetu. Ali to više nije tako.“
Kako tumačite takav pad njemačkog nogometa, posebice reprezentativnog. Očito je da nema više igrača kao što su bili jedan Brehme, Klinsmann, Völler, Scholl, Lahm, Ozil ili Kroos, da ne spominjemo Matthäusa, Rummeniggea ili Beckenbauera. Eto, vidimo kako se Völler, sada direktor reprezentacije, razbjesnio nakon posljednjeg poraza. Zaprijetio je da će ih sve potjerati kući. Ali gdje će naći nove igrače?“
„Nema ih, nema. Oni sada za prosječne njemačke igrače daju ogromne cifre samo zato što su Nijemci. Kod nas takvi igrači ne bi imali više od 5 tisuća eura mjesečno, kod njih igraju za 50. To je postala realnost jer jednostavno nemaju pravih igrača. Evo, i u našoj momčadi imamo talentiranog njemačkog igrača Hollerbacha. Dao je nekoliko golova i odmah se piše da Union Berlin za njega daje nekoliko milijuna. To je jednostavno tako, čim netko malo odskoči, odmah se spominju milijuni jer jednostavno nemaju prevelikog izbora među domaćim igračima.“
"Njemačka više ne stvara velike igrače"
Nekoć je Njemačka mogla sastaviti tri momčadi koje bi se borile za naslov svjetskog prvaka. Sada ne mogu niti jednu, štoviše, gube sve redom, ispadaju u skupinama. Kako je došlo do takvog gotovo nevjerojatnog pada. Da je to netko pričao prije tridesetak godina ili još prije desetak godina, malo tko bi vjerovao.
„Iako imamo jako dobro zapažanje, prekratko sam tu da bih dao neki dublji uvid. Teško je reći, na svaki argument postoji protuargument. Na prvu se vidi da mladi Nijemci ne igraju nogomet tako rado i zagriženo kao prije. Valjda predobro žive da bi se borili za koricu kruha kroz nogomet.“
U Njemačkoj se dobro živjelo i prije, čak i osjetno bolje nego sada. Standard je bio najviši prije 40-50 godina. Njemačka je 70-ih i 80-ih bila welfare state, što već odavno nije, pa su ipak imali pregršt sjajnih nogometaša. Bogatstvo države i njezinih stanovnika bila je prednost jer su imali bolje uvjete. Što se tiče emocija prema nogometu, ne može se reći da Nijemci više ne vole nogomet, stadioni su puni.
„Da, to je istina. Izgleda da je bilo više mladih ljudi, sada imaju starije stanovništvo, sve je manje raspoloživih klinaca. Stranci koji popunjavaju rupe često dolaze iz zemalja s puno manjom nogometnom tradicijom. Nogomet ih možda ne zanima ili ga ne znaju igrati. Tko će znati, doista je teško reći, ali činjenica je da je sve manje talenata, a onda i kvalitetnih, a pogotovo svjetskih igrača. Vjerojatno će se u budućnosti oporaviti, moći će oni uvijek sastaviti solidnu momčad, ali teško da će biti moćni kao prije. Jednostavno ne vidim da stvaraju takve igrače“, zaključio je Prtajin.
