Galerija

Možda je netko na prvi pogled pomislio da je na našoj naslovnici slika s motivom iz meksičke revolucije.

Međutim, u beskompromisnom jurišu nisu meksički revolucionari predvođeni Panchom Villom i Emilio Zapatom, nego „old school“ Bad Blue Boysi koji se uz prasak dimnih bombi i suzavaca pokušavaju probiti kroz redove talijanskih karabinjera.

„U Bergamu smo skinuli junf“, dok smo pregledavali već izblijedjele fotografije ispalio je Domi, jedan od poznatijih pripadnika stare garde BBB-a koji je na tribini od 1978.

BBB-i u Bergamu "izgubili nevinost"

Metafora o "gubitku nevinosti" u najkraćem objašnjava epopeju koja je s vremenom prešla u legendu. S gromkim smijehom prihvatio ju je ostatak članova nekadašnje udarne ekipe BBB-a – Zlodi, Paksi, Kiki, Tedy i Ludi.

Nisu potrebna puna imena i prezimena, jer poznaju ih svi koji su tih godina svraćali na maksimirski sjever. Rezolutno odbijaju reći da se ubrajaju u vođe skupine, ali činjenica je da su aktivno sudjelovali u osnivanju i razvoju BBB-a.

Sa sada već zrelim obiteljskim ljudima sastali smo se u petak navečer kako bi uoči Dinamova okršaja s Atalantom u Ligi prvaka evocirali uspomene stare gotovo tri desetljeća.

Za one koji možda ne znaju, riječ je o glasovitom gostovanju poznatom pod kodnim nazivom „Invazija na Bergamo“. Dogodila se prije 29 godina, skoro u dan kada Dinamo dočekuje u Ligi prvaka poznati prvoligaški klub sa sjevera Italije. Tog varljivog ljeta 1990. Dinamo je u prvom kolu Kupa Uefe igrao prvu utakmicu protiv Atalante u Bergamu.

Najmasovniji izlazak u Europu

„Bilo je to prvo veliko europsko gostovanje BBB-a. Najmasovniji izlazak u Europu. Zbog toga je Bergamo iznimno značajan. Tu se pisala povijest skupine“, objašnjava Ludi, tada jedan od najmlađih članova skupine koju je u sljedećih nekoliko godina Europa dobro upoznala.

U Bergamu je doista bila prava ludnica, ali dečki ne žele dodatno mistificirati i glorificirati cijelu priču. S distance od tri desetljeća realno su sagledali urnebesni pohod o kojem se već desetljećima ispredaju svakojake priče.

„Tih godina je u Zapadnoj Europi sličnih i puno težih nereda bilo jako puno, posebice u Engleskoj, Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj… Nije to bilo apsolutno neviđeno za Italiju, ali nama je bilo značajno jer smo se na neki način predstavili Europi. Mnogi su prvi put čuli za nas. U Bergamu smo se pokazali i dokazali“, navijačkom terminologijom tumači Ludi, a s klimanjem glavom potvrđuje ostatak ekipe koja spremno bježi od jeftine patetike i uljepšavanja priče. Ne smatraju se nikakvim herojima i ne žele da ih se pogrešno shvati.

„Nama se čini da nas je talijanska policija podcijenila. Oni su očekivali gostovanje u gabaritima klubova iz tadašnjeg istočnog lagera. Znači, dolazak manje skupine navijača s kojom će lako izaći na kraj. Čini se da su tako rezonirali i navijači Atalante“, dodaju Ludi i Zlodi, a Paksi nastavlja.

Prelazak granice bez putovnica

„Kad tamo, u Bergamu se pojavilo oko dvije i pol tisuće BBB-a. Talijani su bili zatečeni, očito to nisu očekivali.“

Kiki se ubacio:

„Ako se ne varam, na put je krenulo tridesetak autobusa. Dosta je navijača stiglo kombijima i osobnim automobilima, a neki i autostopom. I to mnogi bez putovnica“, smije se i pojašnjava.

BBB-i u Bergamu 1990.
Paksi, Kiki, Zlodi, Tedy i Domi - stara garda BBB-a (Foto: GOL.hr)

„Mnogi su prošli granicu krijući se u bunkerima. Policija je neke pronašla i ostavila na sadašnjoj talijansko-slovenskoj granici. Sjećam se da smo kroz prozor vidio kako su izbacili pokojnog Bradu. Njega su svi znali. Nije imao nikakve dokumente. Dok su ga odvodili hladno je pušio 'pljugu' i kulerski mi dobacio: 'Stari, hoćeš se okladiti da ću stići prije vas u Bergamo.' Odgovorio sam mu: 'Nema šanse, pa kako ćeš preko grane?' Uzvratio je: 'Ništa se ti ne brini.'“

Priča ide dalje.

„Stigli smo u grad, izlazimo iz autobusa, a tamo se Brada cereka: 'Lovu na sunce.' Zaustavio je neke gastarbajtere iz Bosne koji su išli u Milano. Oni su ga prošvercali u prtljažniku i istovarili u Bergamu.“

"Babini" luksuzni autobusi

Zlodi je u kratkim crtama objasnio kakva je bila organizacija putovanja.

„Nismo išli u koloni, svi su putovali u svom aranžmanu. Kapali smo jedan po jedan. Samo jedan autobus stigao je dan prije utakmice. To su bile tadašnje vođe skupine. Imali su zadatak izvidjeti situaciju i dati koordinate. Oni su imali nekih problema s rukovodstvom kluba, tu se zakuhala situacija“, prisjetio se Zlodi.

„Svi ostali stigli su na dan utakmice. Mi smo iznajmili za to vrijeme stvarno luksuzne autobuse. Ja sam dogovorio prijevoz. Tražio sam od čovjeka koji se time bavio da nam osigura bolje autobuse, da se ne truckamo, ali nisam znamo da će biti baš tako dobri. Po nas su stigli 'Babini busovi', iz tadašnjeg Agrokomerca. Umrli smo od smijeha kada smo vidjeli televizore i separee u autobusu. Naravno da je bio show“, prisjetio se Zlodi, koji je s još nekim dečkima bio zadužen za promociju skupine.

Osnivanje BBB Fan Cluba i čuveni proglas

„U srpnju te godine osnovali smo BBB Fan Club. Otisnuli smo nekoliko tisuća letaka. Napravili smo proglas koji i danas čuvam. Angažirali smo klince da raspačaju letke po cijelom gradu. Bili smo dosta dobro organizirani. Dizajnirali smo i posebnu seriju majica za gostovanje u Bergamu. Na prsima je bio buldog koji stoji na mapi Italije i drži pod prednjim nogama grb od Atalante.“

Tijekom samog puta u Bergamo nije bilo većih problema.

„Ništa posebno, sporo se putovalo. Naravno da oni talijanski Autogrillovi na autoputu nisu dobro prošli“, prisjeća se Kiki sa širokim osmijehom.

„Zamislite kada masa ljudi izađe i krene u akciju. Talijani su samo gledali. Nije bilo nikakve reakcije. Sjećam se da je ekipa kotrljala sirove po parkingu.“

Česi šokirani usred Italije

Ludi se prisjetio zanimljive anegdote.

„Kao da je bilo jučer, sjećam se faca čeških turista koji su taman parkirali autobus i krenuli u trgovinu. Ljudi su izgledali kao intelektualci. Znate ono, duge kose i brade, naočale, obučeni svi po posljednjoj češkoj modi tog doba, ha, ha, ha…“

Kad su vidjeli ekipe u „spitkama“ kako jurcaju sa svime i svačim u rukama, simpatični Česi su poskidali naočale i počeli trljati oči.

„Ništa im nije bilo jasno, mislili su da se snima neki film. A tek je slijedilo pravo iznenađenje. Ekipa se gostila delicijama i gledale Čehe kako se čude. Na kraju su im u bunkere počeli trpati sirove, salame, sokove, limenke piva... Da se ljudi malo oslade dok putuju Italijom. Stajali su kao ukopani i nijemo sve promatrali. Vidjelo se da su bili šokirani. Pa tko ne bi bio da mu se to dogodi nasred autoputa“, smije se Ludi.

Kako je sve počelo...

Dečki su objasnili kako su počeli neredi.

„Teško je to reći, svatko ima svoje viđenje. Nismo stigli zajedno pred stadion i zato svatko ima drukčiji uvid u priču“, prisjeća se Zlodi.

„Mislim da je naš autobus došao prvi ili među prvima. Koliko se ja sjećam, neki dečki su otišli na cugu među navijače Atalante. Tamo je bio neki kiosk. Naravno, oni su ih skužili i napali. To je bila iskra koja je zapalila vatru“, napravio je Zlodi dramaturšku stanku i potegao dim cigarete.

„Neki su vidjeli da su naši u gabuli i krenuli su im pomoći, karabinjeri su im se ispriječili i tu je došlo do početka obračuna s policijom. Dakle, prije utakmice, u sektoru ispred stadiona. U međuvremenu neki su već ušli na tribinu, pa kad su vidjeli da je vani frka, išli su provaliti da pomognu. To je trajalo dosta dugo, gužva je bila na nekoliko strana. U tim obračunima je, među ostalim, snimljena i ona antologijska scena kada jedan od istaknutih BBB-a otima pušku karabinjeru i lomi mu je preko leđa“, prisjetio se Zlodi.

Žestok 'fajt' s karabinjerima

Tedy je uskočio.

„Bio je to stvarno žestok 'fajt' s karabinjerima. Bilo je polomljenih i s jedne i s druge strane. Jednom našem dečku iz ekipe izbili su oko. Nesretan slučaj, užas. A i jedan je slomio zglob“, kazao je Tedy i pogledao znakovitim pogledom u Zlodija, pa prasnuo u smijeh.

„Je, istina je, zapeo sam za neku ogradu, noga je natekla kao tabure. Jedva sam hodao, ali nekako sam izdržao“, procijedio je kroz zube Zlodi.

"Luda murja"

Ludi kaže da ne glorificiraju nasilje i da se sve mora staviti u kontekst vremena, u kojem je nogometni huliganizam bio na vrhuncu diljem Europe, a navijačka subkultura poprimala šire društvene dimenzije, dok su UEFA-ine disciplinske mjere bile tek u povojima.

„Lako je moralizirati s ove distance. Nije to bilo kao danas. Osiguranje i ukupna organizacija bila je na znatno nižoj razini. Masovne tuče su bile normalne, a policija je bila ajme majko. Karabinjeri su se ponašali kao da se radi o ekstremnoj navijačkoj skupini. Doista luda murja. Ovi danas su teški profesionalci za njih.“

Paksi je dometnuo.

„Tada je puno policajaca bilo u civilu. Izgledali su kao navijači, a ispod jakni su nosili teleskope. Samo su čekali koga će napasti i razbiti. Mi smo stigli među zadnjima, sjećam se da nam karabinjeri nisu dali prići stadionu. Bili smo u nekom parku odvojeni od glavnine. Vidjeli smo da je frka pred stadionom pa smo krenuli pomoći. Malo je reći da je nastao kaos.“

Drugi nastavak priče o "invaziji BBB-a na Bergamo": BBB-i pripremaju veliko iznenađenje: Obljetnica čuvene "otimačine" i ispraćaja u pratnji oklopnih vozila