Prošlo je točno 30 godina od utakmica Real Madrida i Ovieda na Santiago Bernabeuu, u posljednjem kolu španjolskog prvenstva u sezoni 1989./1990. Utakmica koja je otišla u povijest. Ne zbog same utakmice, bila je rezultatski nevažna, već zbog onog što se na njoj dogodilo.
Real je već osigurao naslov prvaka Španjolske, peti zaredom, čime je izjednačen rekord velike momčadi Reala s početka 60-ih. Kralježnicu su sačinjavali igrači odgojeni u Realovoj omladinskoj školi, La Fabrici. Bila je to čuvena „Quinta del Buitrea“.
Nadimak se odnosi na čuveni kvintet po kojem je postala prepoznatljiva cijela momčad. Riječ je o Emiliju Butraguenu, najkarizmatičnijem članu „Družine supova“, iz čijeg je nadimka (El Buitre - Lešinar) i izveden spomenuti naziv, pa dolaze Sanchis, Rafael Martin Vazquez, Michel i Miguel Pardeza.
Hugo Sanchez izjednačio prastari rekord Telma Zarre
Trener je bio Velšanin John Toshack. U to vrijeme mogla su igrati samo tri stranca. Tada su to bili briljantni Nijemac i najveća zvijezda momčadi Bernd Schuster, Argentinac Oscar Ruggeri i čuveni meksički centarfor - Hugo Sanchez, jedan od najvećih strijelaca u povijesti Kraljevskog kluba.
Prije posljednjeg kola omaleni Meksikanac s federima u nogama imao je na kontu 35 golova, nedostajala su mu još tri da izjednači rekord iz 1951. famoznog Telma Zarre, slavnog napadača Athletic Bilbaa. Bio je to veliki događaj jer se smatralo da će taj rekord vječno trajati.
Real je pobijedio 5:2, a Sanchez je postigao tri gola i upisao se u povijest. Izjednačio je rekord, a on je izdržao do 2012., kada je Lionel Messi podigao letvicu za još dvanaest recki. 50 golova u istoj sezoni - rekord koji će još dugo stajati.
„U pretposljednjem kolu u derbiju protiv Atletica na Calderonu nisam mogao igrati. Bio sam suspendiran. Stoga mi je ostala samo ta zadnja utakmica da pokušam napraviti ono što se tada smatralo nemogućim“, u intervjuu za madridski As prisjetio se omaleni, ali silno skočni i opaki Meksikanac, čiji su zaštitni znak bile škarice i proslava gola premetom naprijed.
"Zaslužujem klupu Reala"
„Prije početka utakmice prišao sam treneru i zamolio ga da održim govor prije izlaska na travnjak. Toshak mi je dopustio, već smo osvojili naslov i s te strane nije bilo pritiska. Zamolio sam suigrače da igraju na mene. Naravno, kad god je to moguće. Aldana mi je bio partner u napadu. On me odlično razumio, odigrao je veliku ulogu u nastojanju da zabijem hat-trick. Oviedo je poveo, izjednačio je Parra, a onda sam ja postigao tri gola u nizu. Imao samo još pola sata da zabijem i četvrti, ali nisam uspio. Poslije sam gledao snimku i sjećam se da su kod drugog gola kamere uhvatile predsjednik Mendozu kako skače u loži i viče: 'Uspjet će, uspjet će.' Jedan gol zabio sam iz penala, a za druga dva asistirao mi je Michel. On mi je podijelio najviše asistencija u karijeri. To mi je najvažnija godina u životu. Izjednačio sam Zarrin rekord i iste godine upoznao svoju suprugu Isabelu“, prepričao je svoja sjećanja na taj trenutak Sanchez, koji se trenutačno nalazi u San Diegu. U SAD-u već duže vrijeme radi kao stručni komentator za ESPN.
Prelijepa Talijanka jedva dočekala kraj karantene i povratak u "sedlo": Odradila pet sati u komadu
„Vrijeme će se računati prije i poslije pandemije. Stil života koji smo dosad imali više neće postojati. Moramo se naučiti radovati malim stvarima, resetirati raspon vrijednosti. Ekonomija će se promijeniti. Bojim se velike krize, mnogi će ljudi patiti. I već pate“, kaže Sanchez, koji snuje povratak u Real i preuzimanje njegove klupe.
„Zaslužujem priliku. Naravno, ne mislim sad dok je Zidane na klupi, nego u nekom idućem razdoblju. Bio sam dvostruki prvak Meksika s Pumasom. Imao samo uspjeha kao izbornik Meksika. Na Copa Americi 2007. zamalo smo ušli u finale. U polufinalu smo izgubili od Argentine. Svi su govorili da smo igrali dopadljiv i moderan nogomet.“
"Aragones je bio poseban"
Istaknuo je ime jednom. Čovjeka koji ga je trenirao dok je igrao u Atleticu.
„Trenerski uzor mi je Luis Aragones. Bio je poseban, neponovljiv. Njegov gard, retorika, znanje… Ja također imam samo tri riječi za svoje igrače: pobjeda, pobjeda i pobjeda. Oduševljavao me kako je upravljao svlačionicom. Svojom osobnošću odveo je Španjolsku do naslova prvaka Europe. On je udario temelje za osvajanje naslova svjetskog prvaka i obrane europskog naslova. Del Bosque je bio vrlo inteligentan, preuzeo je i utvrdio ono što mu je Aragones ostavio. Ja sam puno toga uzeo od Aragonesa, kao što je Zidane uzeo od Ancelottija. Upio je njegove metode dok mu je bio pomoćnik i ostvario je fantastične rezultate.“
Sanchez je bio ubojica u šesnaestercu. Postigao je puno atraktivnih golova, bio je specijalist za škarice. Posebno se pamti onaj protiv Logronesa 1988.
„Kad netko izusti Logrones, odmah je asocijacija taj 'senor gol', kako ga od milja zovu. Savršeno mi je legla na lijevu. Vazquez je tog sunčanog poslijepodneva imao jako dobar osjećaj gdje treba centrirati.“
Podjela Zlatne kopačke s Hristom Stoičkom i kritika Zlatne lopte
Sanchez je postigao 38 golova, ali morao je podijeliti Zlatnu kopačku s Hristom Stoičkom. Prgavi Bugarin nedugo poslije je prešao u Barcelonu i postao mu veliki rival.
„On je još igrao u bugarskoj ligi, koja je bila puno slabija od španjolske, ali imala je isti koeficijent. Takva su bila pravila, danas to nije moguće. Ustvari, bio sam ljutit zbog nečeg drugog. Bilo je to vrijeme kada se Zlatna lopta dodjeljivala samo Europljanima. Igrači iz Južne i Srednje Amerike bili su zakinuti. Jedan Maradona nikad nije osvojio Zlatnu loptu. Rekao sam Isabeli da ću iz protesta odbiti Zlatnu kopačku. Ona me je razuvjerila. Rekla je: 'Uzmi nagradu, a onda ih kritiziraj.' Tako sam i napravio.“
Doživotno suspendiran 21-godišnji tenisač: Sramotno slijedio bratov primjer
Kritika je urodila plodom. Nekoliko godina poslije u konkurenciju za Zlatnu loptu ušli su svi nogometaši koji igraju za klubove u Europi, a poslije i svih klubova na svijetu.
Urnebes na Camp Nouu: Stoičkov nagazio suca
Sanchez se prisjetio jednog od arhiduela s Barcelonom i Stoičkom. Bilo je tu svega. Zna se kakav je bio Bugarin, ali i Meksikanac je imao širok repertoar nepodopština. Pljuvanje, štipanje, skakanje, udaranje u gužvi, glumljenje, valjanje... Kad se njih dvojica dohvate...
„Nekoliko tjedana poslije dodjele Zlatne kopačke Stoičkov je prešao u Barcelonu. Tog ljeta sastali smo se u španjolskom Superkupu. Drugi put zaredom osvojili smo taj trofej na Camp Nouu. Uh, bilo je jako vruće, tenzije su bile do neba. Stoičkov je bio isključen jer je u onoj neopisivoj gužvi nagazio na stopalo suca Urizara Azpitartea. Dobio je šest mjeseci zabrane igranja. Mi smo odlučili otrčati pobjednički krug. Publika nas je zasula svime što joj se našlo pod rukom. Dobio sam nekoliko kovanica u glavu. Krv je potekla, zaradio sam tri štiha. Da bi kompenzirali Stoičkovu kaznu, mene su kaznili s dvije utakmice. Naveli su da sam vrijeđao suce. Kao, rekao sam pomoćnom da mu želim da ga pogode s bocom u glavu kao što su onomad mene pogodili u Baskiji. To nije istina, nikad to nisam rekao.“
Cormier očajnički provocira Miočića: "Zbog tog ću poraza žaliti cijeli život. Potpiši taj ugovor"
Aluzija je na događaj iz sezone 1987./1988. Real je u Kupu kralja gostovao u Sestau, baskijskom gradiću poznatom po velikoj čeličani i tada solidnoj nogometnoj momčadi. Bilo je to neko drugo vrijeme, atmosfere na stadionima bile su nemjerljivo žešće nego danas, posebice u Španjolskoj. Navijači su bili puno glasniji, ali i suroviji. Nasilje s tribina i oko stadiona nerijetko je prelazilo i na travnjak.
Boca šampanjca točno u glavu
„Kako se ne bih sjećao tog incidenta. Dobio sam bocu šampanjca izravno u glavu. Zamalo sam se onesvijestio. Teturao sam, tlo mi se izmicalo pod nogama. Bila je to jako opasna situacija. Mogao sam pasti u komu da me boca pogodila u zadnji dio glave ili u nos. Srećom, pogodila je posred čela, tamo gdje je najtvrđe. Nekoliko godina poslije nazvao me čovjek iz Španjolskoj nogometnog saveza. Kaže mi da ima poklon za mene. Kad ono boca koju sam dobio u glavu. I danas ju držim u trofejnoj riznici, ha, ha, ha…“
Sanchezove statistika u Realu bila je ubitačna. Postigao je 207 golova u 283 utakmice. Prosjek 0,73 po utakmici. I danas je to fantastičan rezultat, pogotovo za ono vrijeme kada se igrao puno tvrđi nogomet i kada su momčadi bile puno izjednačenije. U one vrijeme pobjeda u gostima čak i Barce i Reala bila je vijest. Danas je vijest ako ne pobijede.
Real traži centarfora koji će zatrpavati protivničke mreže. Mladi Norvežanin Erling Haaland označen je kao glavna meta. Ako tko može procijeniti kvalitetu centarfora, onda je to slavni Meksikanac.
"Haaland je još premlad za Real, a Benzema nije killer"
„Ima snagu, moć, talent, a i nos za pogodak. Ipak, mislim da je još premlad za Real. Na njega treba računati u budućnosti. Real u ovom trenutku treba iskusnijeg, provjerenog centarfora. Igrača koji ima životopis u velikom klubu. Ja sam prešao u Real nakon što sam četiri godine tresao mreže u Atleticu. Real traži samo najbolje. I to odmah golove, nema vremena za čekanje. Stoga je pritisak golem i potrebno je iskustvo da bi se to prebrodilo.“
Sanchez smatra da Real mora pronaći takvu devetku.
„Real treba killera, igrača kao što je bio Cristiano Ronaldo. On se sjajno uklopio. Naravno da nije lako naći takvog igrača, ali u Realu moraju igrati samo najbolji.“
Znači li to da mu se Karim Benzema ne sviđa?
„On je sjajan igrač, ali nije klasični centarfor. Više mu odgovara povučenija uloga. On je više paker. On je bio Ronaldu ono što je meni nekoć Butragueno. Sviđa mi se Harry Kane, ali on ima problema s ozljedama. Lewandowski ima dosta godina. Nije lako pronaći killera koji je dostajan Reala“, zaključio je Sanchez.
Borna Ćorić o treniranju tijekom pandemije koronavirusa
