Je li došlo vrijeme za prijevremeni rastanak Nenada Bjelice i Osijeka?
Ili bolje rečeno: hoće li Uprava Osijeka progutati knedlu i uručiti otkaz Bjelici i njegovu skupocjenu stožeru?
To je jedino logično pitanje nakon Osijekova poraza u Puli. Jednostavno se nameće. Osijek igra katastrofalno, a i rezultati prate igru. Teško da može gore, prava agonija.
Pisao sam još krajem prošle sezone da je daljnji suživot između Bjelice i čelnika Osijeka jako teško moguć. Znamo što se dogodilo, kakav se sukob izrodio.
Bilo je samo pitanje vremena...
Nije bilo teško zaključiti kako će se priča razvijati, bilo je samo pitanje vremena kada će doći do prve krizne situacije i ponovnog otvaranja problema koji su samo privremeno pometeni pod tephih. Nije se moralo predugo čekati, zakuhalo se već na startu sezone. I što sad?
Iz zrakoplova je vidljivo da je glavni problem Bjeličin ugovor. I ne samo njegov već i cijelog stručnog stožera. Spekulira se da se radi o ukupno dvadesetak milijuna kuna po godini. Milijun više ili manje i nije tako bitno.
Čudesna statistika Marina Ljubičića: Ne sjećamo se kad je neki hrvatski nogometaš imao ovo
Kako god okrenuli, taj ugovor je bajoslovan za hrvatske prilike. Teško da će u dogledno vrijeme ijedan stručni stožer u hrvatskom klupskom nogometu doseći tu cifru. Čisto sumnjam.
Čelnici Osijeka napravili su trostruku pogrešku. Prva je što su uopće dali toliki ugovor Bjelici, to je sada očito, ali u trenutku sklapanja ugovora Bjeličin imidž je bio takav da se to možda i nije činilo tako suludo. Osim toga, Bjelica je sjajno krenuo i činilo se da će opravdati ulaganje i enormno povjerenje.
Kako upropastiti sezonu i opet sve platiti
Dobio je ogroman ugovor i potpuno odriješene ruke u sklapanju momčadi. Objedinio je funkciju trenera i sportskog direktora.
Nadali su se Osječani da će to dati najbolje rezultate. Očito da nije prošlo. Takve se stvari događaju u nogometu, ponekad i najcjenjeniji stručnjaci zakažu. Jednostavno, rizik posla.
Međutim, teško se čelnici Osijeka mogu opravdati zbog čega nisu raskinuli ugovor nakon svršetka prošle sezone.
Slaven Belupo i Šibenik u Koprivnici remizirali: Bez pobjednika, ali i golova
Doveli su se u situaciju da Bjelicu i njegove stožer opet moraju isplatiti, jer očito sami ne namjeravaju dati ostavku, a praktički su uništili sezonu koja je tek počela. Jednim udarcem zabili su si u leđa dva noža. Pravi harakiri, samoubojstvo s predumišljajem.
Je li moguće da se Bjelica i čelnici Osijek namjeravaju „praviti Toše“ i ponašati se kao da se ništa ne događa te u ovakvom ritmu odraditi cijelu sezonu? Je li moguće da će ignorirati vapaje i lavine kritika navijača i osječke javnosti?
Osijek još nije sazreo
Kako je krenulo, naravno da je moguće. Ako se to dogodi, to će biti najbolji pokazatelj da Osijek još uvijek nije sazreo kao klub, odnosno da njegovi vlasnici i čelnici nisu sazreli kao rukovoditelji. Naravno, Bjelica može ponuditi sporazumni raskid i dogovor oko visine odštete, no u tom slučaju morao bi se odreći jako finog iznosa.
Nema sumnje da bi čelnici Osijeka objeručke prihvatili takvu ponudu, kada bi zatražio, recimo, pedeset posto godišnje plaće, no pitanje je želi li Bjelica povući takav potez i odreći se sigurne zarade?
Nema sumnje, vlasnici i čelnici Osijeka napravili su jako puno u pogledu financijske stabilnosti i infrastrukturnog napretka kluba, tu su pokazali znanje i umješnost, no suština im očito nije odveć jasna, a to je nogometna problematika, odnosno politika.
Upitna klupska politika: tko i kako vodi klub?
To je ipak najvažnije u svakom klubu. Treba znati; i vuči prave poteze, i prepoznati igrače, i sklapati momčad, i dovesti pravog trenera, ali i ne dopustiti da te driblaju, što je vjerojatno i najvažnije.
Nije li veliki Santiago Bernabeu odavno rekao da je predsjednik (još više ako je i vlasnik) najvažniji čovjek u klubu. Od njega sve dobro i loše počinje. On vodi politiku kluba, a ne dopušta da ga vode.
Kad vidim kakve poteze vuku čelnici Osijeka, postaje mi sve jasnije zbog čega je nekoć veličanstveni mađarski nogomet spao na niske grane.
