Na današnjoj Skupštini Hajduka održanoj u kino dvorani na Poljudu član Uprave Zlatko Žuro je na pitanja dioničara istaknuo da je trenutni akumlirani gubitak kluba 33,5 milijuna eura. Kod mnogih navijača Majstora s mora to je izazvalo šok i nevjericu, prvenstveno iz razloga jer su svi tu informaciju shvatili kao da je Hajduk trenutno dužan 33,5 milijuna eura, a to nema veze s istinom.
Tri vijesti o kojima se priča
O čemu se točno radi? Ukratko: akumulirani gubitak nije dug koji sutra dolazi na naplatu, nego knjigovodstveni pokazatelj koliko je društvo kroz prethodne godine "pojelo" vlastiti kapital nepokrivenim minusima. Kod sportskog dioničkog društva to je posebno osjetljivo jer se tiče vrijednosti kapitala, dioničara, moguće dokapitalizacije i sposobnosti kluba da bez stalnih transfera pokriva troškove.
Hajduk je još 2008. godine krenuo u novu eru kao sportsko dioničko društvo. Bio je to tada povijesni trenutak za hrvatski sport, ali i pokušaj da se klub koji je bio opterećen ozbiljnim financijskim problemima uvede u uređeniji, transparentniji i tržišniji model poslovanja.
Gotovo dva desetljeća kasnije, jedna brojka ponovno otvara pitanje koliko je taj model zaista stabilizirao Poljud. Na skupštini Hajduka izneseno je da akumulirani gubitak kluba iznosi 33,5 milijuna eura.
Akumulirani gubitak nije isto što i dug koji sutra dolazi na naplatu
Na prvu, zvuči kao još jedan veliki minus u nizu. No akumulirani gubitak nije isto što i godišnji gubitak, a nije ni klasičan dug koji sutra dolazi na naplatu. To je, pojednostavljeno, zbroj nepokrivenih gubitaka iz ranijih godina koji su ostali zapisani u bilanci društva. Drugim riječima, to je financijski trag svih onih sezona u kojima klub nije uspio pokriti rashode prihodima, odnosno u kojima se poslovni model nije zatvorio bez dodatnih izvora novca.
Kod sportskog dioničkog društva ta je brojka posebno važna jer se ne gleda samo kroz prizmu navijačke emocije, rezultata na terenu ili broja prodanih pretplata. Ona ulazi u samu strukturu kapitala društva. Hajduk, za razliku od klasične udruge, ima dioničare, temeljni kapital, skupštinu, upravu i nadzorni odbor. Zato akumulirani gubitak nije samo računovodstveni pojam, nego signal koji govori koliko su prethodni minusi smanjili financijsku snagu kluba.
Važno je naglasiti: akumulirani gubitak od 33,5 milijuna eura ne znači da Hajduk nekome trenutno duguje baš taj iznos. Klub može imati dugove prema bankama, dobavljačima, državi, igračima ili drugim klubovima, ali akumulirani gubitak je druga kategorija. On pokazuje koliki dio kapitala je kroz godine "pojedan" minusima koji nisu pokriveni budućim dobicima, rezervama ili drugim odlukama vlasnika.
2025. godina je knjigovodstveno bila super, ali...
Zato je moguće da klub u jednoj godini posluje pozitivno, a da i dalje ima veliki akumulirani gubitak. Hajduk je 2025. zaključio s dobiti od oko 6,5 milijuna eura, uz prihode veće od 32 milijuna eura. Na papiru, to izgleda kao vrlo dobar rezultat. Međutim, takva dobit ne briše automatski cijelu prošlost. Ako je kroz prethodne godine nastao veliki preneseni minus, jedna pozitivna godina samo ublažava sliku, ali ne rješava problem do kraja.
Tu se dolazi do ključnog pitanja Hajdukova poslovanja: koliko je klub sposoban živjeti od redovitih prihoda, a koliko mu je za održavanje razine troškova nužna prodaja igrača?
Upravo je to najvažnija razlika između dobrog sportskog trenutka i održivog poslovnog modela. Hajduk ima snažnu navijačku bazu, najpopularniji je klub u Hrvatskoj, ima najveći broj članova, odličnu prodaju pretplata (prošle sezone preko 19.000) i jak komercijalni potencijal. To su elementi koje nema mnogo klubova u regiji. No, istodobno ima i vrlo visoke troškove prve momčadi, stručnog stožera i radne zajednice. Kada su troškovi plaća i operativnog pogona postavljeni visoko, klub svake godine mora proizvesti velike prihode samo da bi ostao na nuli.
Transferi za spas kluba
U hrvatskom nogometu to najčešće znači jedno: transferi.
Ako se dogodi veliki izlazni transfer, godišnji financijski rezultat može izgledati dobro. Ako transfer izostane, ista struktura troškova vrlo brzo postaje problem. Zato akumulirani gubitak od 33,5 milijuna eura nije samo priča o prošlosti, nego upozorenje za budućnost. On pokazuje da Hajduk nema mnogo prostora za promašaje, osobito ako sportski rezultat ne donese europske prihode ili ako tržište igrača ne proizvede očekivani novac.
Sportski gledano, navijače najviše bole izgubljene titule, europska ispadanja i sezone u kojima se velika očekivanja ne pretvore u trofej. Financijski gledano, svaki takav promašaj ima i svoju cijenu. Skupa momčad koja ne osvoji naslov, ne uđe u europsku skupinu i ne podigne vrijednost igrača ne ostavlja samo sportsko razočaranje. Ona ostavlja i trag u bilanci.
Hajdukov problem zato nije samo u tome što postoji akumulirani gubitak. Problem je u pitanju kako ga smanjivati bez prodaje najboljih igrača svake godine i bez stalnog oslanjanja na izvanredne prihode.
Račun godina neravnoteže
Rješenja su poznata, ali nijedno nije jednostavno. Klub može akumulirani gubitak pokrivati budućim dobicima, može ići prema dokapitalizaciji, može smanjivati troškove ili povećavati redovite prihode. U nogometnom jeziku, to znači: racionalniji ugovori, bolja transferna politika, jači sponzorski prihodi, europski rezultat, modernija infrastruktura i jasniji odnos između sportskih ambicija i financijskih mogućnosti.
Hajduk je klub ogromne energije, emocije i tržišne snage. Malo koji hrvatski klub može iz navijačke baze izvući toliko prihoda, pažnje i lojalnosti. Ali upravo zato je brojka od 33,5 milijuna eura toliko važna. Ona pokazuje da sama veličina kluba nije dovoljna ako se poslovanje ne može dugoročno zatvoriti.
Akumulirani gubitak ne znači da Hajduk sutra prestaje funkcionirati. Ne znači ni da klub nema vrijednost, navijače, prihode ili potencijal. Ali znači da je račun za godine neravnoteže još uvijek tu. I da će svaka nova uprava, koliko god govorila o titulama, trenerima i pojačanjima, prvo morati odgovoriti na najneugodnije pitanje: može li Hajduk biti velik na terenu, a da pritom ne nastavlja gomilati financijske ožiljke?
