Domaćim porazom od Brightona ugasile su se nade navijača Arsenala u osvajanje titule prvaka, 14. ukupno i prve nakon 2004. godine. 

Porazom nakon kojeg im samo čudo može donijeti naslov, a to čudo bile bi dvije njihove pobjede uz dodatak da Manchester City u preostale tri utakmice ne uzme dva boda.

Manchester City neće prokockati otvoren put

Dakle, sve je jasno, neće trupe Pepa Guardiole to prokockati, iako će ovo na kraju biti sezona u kojoj su samo sedam kola završavali kao vodeća momčad lige. Ali od toga šest posljednjih.

Arsenal je držao čelo od 3. do 32. kola, a na kraju je ipak pokleknuo serijom loših rezultata. Unutar te serije također je ispao iz Europske lige.

Pobjednički mentalitet ili možda prekratka klupa?

Što je razlog te serije? Neki će reći pobjednički mentalitet, odnosno njegov nedostatak. No, možemo li nedostatak pobjedničkog mentaliteta pripisati momčadi koja je između 22. siječnja i 4. ožujka u tri utakmice slavila nakon preokreta i pobjedničkog pogotka duboko u sudačkoj nadoknadi?

Radi li se o nedovoljno širokoj klupi? To je vrlo realno razmišljanje ako znamo da je Arsenal cijelu prvu polovicu sezone koristio istu početnu postavu, mijenjajući je tek u slučaju ozljeda ili izostanaka zbog drugih razloga.

Ta širina klupe povećana je u siječnju s tri pojačanja, u svakoj liniji po jednim. I odradili su dovedeni igrači značajne i vrlo bitne role.

Jedna ozljeda sve je promijenila

No, jedan podatak ipak nekako skače u prvi plan, a radi se o događaju od 19. ožujka, kad je na Emiratesu igrana uzvratna utakmica osmine finala Europske lige protiv Sportinga iz Lisabona.

U 21. minuti, samo dvije minute nakon što je Arsenal došao do vodstva (prva utakmica završila je 2:2), William Saliba osjetio je bolove u koljenu te zatražio izlazak iz igre.

Saliba je do tog trenutka odigrao svih 27 utakmica u Premier ligi. Arsenal je ostvario 21 pobjedu te po tri neodlučena susreta i poraza. Osvojili su 66 od mogućih 81 boda, što je 81,48 %. Primili su 25 pogodaka, odnosno 0,93 po susretu.

Arsenal je tog dana ispao iz Europske lige. Prvo im je Pedro Goncalves zabio vjerojatno najljepši pogodak cijelog ovosezonskog natjecanja, a onda su bili lošiji u raspucavanju kaznenih udaraca.

Prava katastrofa počela je u ligi. Zapravo, prva dva kola ne jer su ostvarili dvije pobjede. No, jednako su ih toliko ostvarili u idućih sedam.

Samo dvije pobjede u sedam posljednjih kola

Dakle, u devet ligaških utakmica bez Salibe Arsenal je ostvario četiri pobjede, dva poraza i tri neodlučena susreta. Gol-razlika im je 21:17 te se nalaze na šestom mjestu ligaške ljestvice u tom razdoblju. Osvojili su 15 od mogućih 27 bodova, što je 55,5 posto, te su primili 17 pogodaka, što je 1,89 po susretu. U posljednjih sedam uzeli su tek 42,85 posto bodova.

Mikel Arteta prvobitno je vjerovao Robu Holdingu, koji je po mnogima najzaslužniji za kikseve protiv West Hama i Southamptona te uvjerljivi poraz od Manchester Cityja. U ta tri susreta Arsenal je primio devet pogodaka. Onda je napokon priliku dobio Jakub Kiwior, no protiv Brightona se ni on nije proslavio.

Mnogi su vjerovali kako je Arsenalu najvažnije da im zdravi ostanu Martin Odegaard, Bukayo Saka i Gabriel Jesus. Bez Jesusa su pokazali da mogu, a druga dvojica ostala su zdrava cijelu sezonu.

No, tko bi očekivao da će im ključan biti stoper kojeg su prošle dvije sezone držali na posudbi te koji početkom ove čak nije bio siguran želi li igrati za Arsenal te je čak ljetos pokušavao pronaći rješenje kako da ostane u Marseilleu?

Upravo se to dogodilo, brojke ne lažu. Arsenal bez Williama Salibe nije momčad koja se može boriti za titulu prvaka. Zapravo, očito ni momčad koja može zadržati prije njegove ozljede ostvarenu prednost.