Bliži se finale Europske lige u Bakuu (29. svibnja), a UEFA je u velikim problemima uoči utakmice u kojoj će snage odmjeriti Chelsea i Arsenal.
Tri vijesti o kojima se priča
Finale je dosta negativnog publiciteta već dobilo jer Armenac Henrikh Mkhitaryan zbog napete političke situacije neće putovati u prijestolnicu Azerbajdžana.
Između dvije bivše sovjetske republike početkom 90-ih vodio se krvavi rat zbog pokrajine Gorski Karabah, a neprijateljstva traju i dalje. Reprezentacije ovih zemalja ne mogu biti izvučene na ždrijebu u kvalifikacijama za velika natjecanja.
Na slučaj Mkhitaryan nadovezao se i problem s ulaznicama. Britanski The Times piše da će klubovi vratiti oko 6.000 ulaznica predviđenih za svoje navijače - otprilike pola koliko su dobili za finale Europske lige. Arsenal je dosad prodao oko 3.500, a Chelsea 2.000 ulaznica, piše The Times.
Ni sponzori nisu baš zainteresirani
Osim navijača, za finale nisu baš zainteresirani ni sponzori. Prema pisanju The Timesa, velik postotak od 2.000 ulaznica predviđenih za razne sponzore mogao bi ostati neiskorišten.
Kao najveći problem navodi se udaljenost, slaba prometna povezanost i visok trošak putovanja do Bakua. Procjena je da put od Londona do Bakua i nazad - uz troškove smještaja i višestruka presjedanja - može koštati čak i 3.000 funti (oko 25.000 kuna) po osobi.
Vraćene ulaznice trebale bi otići u slobodnu prodaju, ali upitno je hoće li biti dovoljno zainteresiranih. Prema informacijama iz engleskih medija, u slobodnoj prodaju dosad je, uglavnom lokalnom stanovništvu, prodano 23.000 ulaznica.
Olimpijski stadion u Bakuu ima kapacitet 68.000 mjesta, a do finala je ostalo svega šest dana. UEFA je za ovo finale snizila cijenu ulaznica kako bi privukla lokalne kupce, kojima su regularne cijene dosta visoke. Najjeftinija ulaznica tako košta 30 eura, 15 manje nego za prijašnja dva finala u Lyonu i Stockholmu.
Krovna europska nogometna organizacija mogla bi doživjeti neviđeni debakl ako se finale doista bude igralo pred tisućama praznih mjesta. Izbor lokacije već je dugo meta kritika i polemika; UEFA se pravda da bi finale trebalo poslužiti kao poticaj za rast nogometa u cijeloj regiji, ali moglo bi se pretvoriti u pravu antireklamu.
Dobili domaćinstvo netom prije velikog skandala
Slučaj Mkhitaryan nije jedino političko pitanje ovog finala. Baku je domaćinstvo dobio 2017., svega nekoliko mjeseci prije velikog financijskog skandala koji je otkrio da je tamošnja politika upletena u gotovo tri milijarde dolara vrijednu operaciju pranja novca.
Čak tri milijuna dolara dnevno izlazilo je iz države bogate naftom, a dobar dio sredstava odlazio je za poliranje imidža Azerbajdžana u svijetu. Država s obala Kaspijskog jezera redovito je pri dnu svjetskih ljestvica u vezi korupcije, poštivanja medijskih sloboda i ljudskih prava.
Još od 2003. na vlasti je predsjednik Ilham Alijev, koji je na izborima 2018. dobio 86 posto glasova. Međutim, njegovi protivnici spotiču mu da je ugušio oporbu; najveće oporbene stranke nisu ni sudjelovale na izborima ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti za poštene demokratske izbore.
Azerbajdžan je posljednjih godina ugostio brojne sportske događaje; među njima je i F1 utrka, a dogodine će Baku biti jedan od domaćina Europskog prvenstva u nogometu. Takve događaje u pravilu prate kritike oporbe i aktivista da se davanjem domaćinstava Azerbajdžanu ide na ruku Alijevljevoj vlasti.
Navijači Arsenala i Chelseaja pred televizorima, dok Spursi i Redsi pripremaju invaziju na Madrid
Primjerice, među kritičarima Uefine odluke je Amnesty International, iz kojeg su upozorili javnost da je namjera Azerbajdžana ''polirati imidž'' i ''skrenuti pozornost sa svoje represivne politike'' ugošćavanjem ovakvih sportskih događaja.
Ako i maknemo politiku na stranu, ostaje pitanje logistike, udaljenosti i povezanosti zbog kojih je odluka Uefe o finalu u Bakuu upitna. O tome dovoljno govore najave da će mnogi engleski navijači odustati od puta, iako redovito u velikim brojevima prate klubove i reprezentaciju.
Za usporedbu, u Madridu, gdje se tri dana kasnije igra finale Lige prvaka između Liverpoola i Tottenhama, očekuje se više od 100.000 navijača – po nekim procjenama čak i 150.000. U Kijevu je na prošlosezonskom finalu bilo 40.000 Liverpoolovih navijača, a procjene engleskih medija kažu da bi ih do Madrida moglo potegnuti oko 70.000.
