Dinamo nikako da se oslobodi sindroma europskih utakmica. Nakon utakmice u Ligi prvaka ili Europskoj ligi prečesto ne pobijedi u domaćoj ligi, i to bez obzira na ime suparnika.
Tri vijesti o kojima se priča
Poraz od Vukovara, posljednjeplasirane momčadi SHNL-a, potvrdio je već nepisano pravilo. U posljednjih 12 utakmica poslije Europe Dinamo je ostao na samo tri pobjede. Katastrofalan učinak! Još je katastrofalnija bila Dinamova igra u Vinkovcima. Prava blamaža.
Loša forma i kriza igre
Loša forma ne traje od jučer i stoga loša igra nije baš šokantno iznenađenje. Nije bilo dobro ni protiv Lokomotive, kada je izgubio, a nije bilo pretjerano bolje ni protiv Osijeka i Malmöa, kada je pobijedio i remizirao. Broj stvorenih šansi mjerio se na kapaljku, a kada ne stvarate šanse, samo je pitanje vremena kada će kola krenuti nizbrdo. Kriza igre je ključan problem. Kada imate igru, rezultat će doći, a Dinamova igra sve više tone.
Stojković i Valinčić ozlijeđeni
Marija Kovačevićeva i njegove nadređene u Plavim salonima treba najviše brinuti što je Vukovar nadigrao Modre. Posljednja momčad lige bila je bolja u svim elementima igre; od stvorenih šansi do igre u polju i konačnog rezultata. I zato je to fijasko. Dinamov problem produbio se sa saznanjem da se Luka Stojković ozlijedio i morao je na štakama izaći iz svlačionice, a stižu vijesti da nije pretjerano bolje izgledao niti Moris Valinčić, koji je morao izaći na poluvremenu i čini se da se također ozbiljnije ozlijedio.
To su jako loše vijesti za Kovačevića jer Modri nemaju adekvatnu zamjenu za Valinčića na desnom boku. Pozicija desnog beka deficitarna je u smislu širine klupe. To govori i taktička rošada po kojoj je Mateo Lisica zamijenio Valinčića. Modri se pod hitno moraju resetirati, a skupa s njima i njihov trener.
Dinamova igra pročitana
Stižu možda i presudne utakmice za Kovačevića, prvo okršaj s nabujalom Rijekom, koja je očito podigla formu, a onda i sa Celtom u 4. kolu Europske lige. Dobra je vijest za Modre što obje utakmice igraju u Maksimiru, no s ovakvom igrom i formom to više nije tako velika prednost. Dojam je da je Dinamova igra pročitana, Kovačević mora smisliti nešto novo ili barem uvesti neke taktičke promjene.
Kad trener izgleda nesigurno...
Ostavlja dojam da se malo pogubio, djeluje nekako rastrzano i nesigurno, kao da puca pod pritiskom, kao da je pregorio. Čini se da ni sam nije siguran što mu je za raditi. Sve češće nervozno reagira na iole provokativnija pitanja novinara, kao da ga hvata klasičan maksimirski trenerski sindrom; kada sjednu na Dinamovu klupu, počnu gubiti kompas i osjećaj za realnost.
Prečesto imaju osjećaj da se na njih ide ad hominem, ne shvaćaju da je normalno da je trener Dinama pod lupom javnosti, po opisu posla mora prihvatiti kritike i nositi se s njima. Ako to nije u stanju, ako nije u stanju izdržati taj pritisak, onda nije za taj posao. Kovačević se mora smiriti i staloženo razmisliti gdje griješi.
Kovačević mora slijediti svoju viziju
Je li previše slušao savjete ili ih možda nije poslušao s pravog mjesta? Tu mora sjesti i razmisliti. Ovaj Dinamo je pod njegovim vodstvom već pokazao da može, da ima kvalitetu i samo se treba vratiti na početne postavke.
Kovačević treba slijediti svoju filozofiju i viziju, jedino tako može uspjeti. Mora istrajati na svojim postulatima. Ako se već gine, treba poginuti sa svojim stavom. U prijevodu: dosad je već morao shvatiti tko može, a tko ne može, tko je pojačanje, a tko to nije i nikada neće biti. Mora se držati logike nogometa i zdravog razuma, bez obzira na mišljenja i interese kojekakvih suflera. Ima dovoljno znanja da uspije.
