Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Neukrotiv zauvijek

Diego Maradona - anđeo i vrag: Iz pakla ogromne slave izrasla je neviđena karizma. Messi to ne može ni dotaknuti

Jedinstvena karijera, jedinstven život. Neviđena karizma. Njegova duša i srce bili su pravo bojne polje, vječni okršaj dobra i zla.

Diego Maradona (Foto: Afp)

Preminuo je Diego Armando Maradona! Jedna po jedna odlaze legende uz koje su odrastale naše generacije. Bilo da je riječ o sportu, glazbi, filmu… Vijesti o smrti junaka našeg doba znale su me štrecnuti, prolete mislima mnogi trenuci, uz Bowiejeve ili Lemmyjeve taktove radile su se mnoge i lijepe i lude stvari, ali malo koja me je baš ovako šokirala.

Nogomet je ipak najveća religija, a za nogometne fanatike na svim meridijanima Maradona je, voljeli li ga ili ne, uvijek bio neiscrpna tema. Nikada nije bio moj ljubimac, Brazil i Zico uvijek su mi bili draži, no respekt je uvijek bio ogroman.

Messi to nikad neće ni dotaknuti

Jedinstvena karijera, jedinstven život. Crni vrag i bijeli anđeo u jednom tijelu. Kao malo tko kontroverzan, empatičan i grub u isto vrijeme, genijalan i proturječan. Ako za ikog vrijedi ona čuvena od Dostojevskog, onda je to Maradona. Njegova duša i srce bili su pravo bojne polje, vječni okršaj dobra i zla. Prošao je pakao i raj. Ovdje, na Zemlji.

I na terenu i van njega - jednostavno drugačiji. Nikad dosadan, nikad sterilan. Iz pakla droge i ogromne slave izrasla je gotovo neviđena karizma. Nešto što, primjerice, jedan Messi nikada neće ni dotaknuti.

O Maradoni su već napisani traktati, snimljeni dokumentarci, a tek će uslijediti bezbrojni uradci. Bio je i ostat će inspiracija milijunima. U novinarskoj karijeri napisao sam puno članaka o Maradoni. Izdvojit ću dijelove po vlastitom ukusu.

Što bi Borges rekao?

Slavni argentinski pisac Jorge Luis Borges mrzio je nogomet i bio je potpuno indiferentan na činjenicu što izbornik Cesar Luis Menotti 1978. nije zvao Diega Armanda Maradonu, tada 17-godišnjaka, u reprezentaciju Argentine, što je u to vrijeme bila glavna tema u svim "birtijama", ali i intelektualnim salonima Buenos Airesa.

Borges je profesionalni nogomet smatrao amoralnim, a svoje antipatije prema najpopularnijem sportu i njegovim protagonistima, sigurno bi produbio da nije preminuo mjesec dana prije nego li je Argentina na čelu s Maradonom došla do druge titule svjetskog prvaka 1986. u Meksiku.

Pitanje je što bi Borges, kojem je baka bila Engleskinja, rekao o "Božjoj ruci" El Diega, a posebice o životnom stilu nogometaša kojeg mnogi smatraju najboljim svih vremena. U bogatoj povijesti nogometa nije bilo nogometaša koji je toliko podijelio svjetsku javnost. Za jedne je heroj, genij, borac za pravdu, pa čak i idealizirani svetac, a za druge prevarant, klaun, redikul, narkoman, ukratko rečeno čovjek amoralan do srži, no ipak mu nitko ne poriče da je nogometaš kakav se rijetko rađa.

Crkva Diega Maradone

Da je Borges poživio još koju godinu, Maradonu bi možda ovjekovječio u jednoj od svojih metafizičkih priča, u kojima je često miješao stvarne činjenice i fikciju, javu i san, gdje je svojim junacima davao fantastične osobine, baš sve ono što se može pronaći u Maradoninom životu, koji kao da je izvan realnosti, onostran, kao da je lik iz bajke, neko mitološko biće, što potkrepljuje i podatak da je u Rosariju 2003., za 43. Maradonin rođendan, dvjestotinjak fanatika osnovalo Crkvu Diega Maradone koja danas ima nekoliko desetaka tisuća članova, a neki kažu da će nakon smrti dostići milijunske brojke.

Neprikosnoveni idol Argentine

Maradona je bez sumnje jedan od najboljih nogometaša svih vremena, od početka osamdesetih uživao je status internacionalne superzvijezde, a u Argentini je i mnogo više od toga. Nakon što je Argentinu sjajnim igrama odveo do titule svjetskog prvaka 1986. u Meksiku, Maradona je u toj zemlji postao neprikosnoveni idol koji je zasjenio i jednu Evitu Peron, do pojave Maradone najveću ljubimicu narodnih masa Argentine.

Iz slamova Villa Fiorita, siromašnog kvarta na periferiji Buenos Airesa, gdje je rođen 30. listopada 1960., uzdigao se do nogometnog božanstva.

U Meksiku se najviše približio suncu

Na SP-u Meksiku najviše se približio Suncu, a nakon toga uslijedio je strmoglavi pad koji se zaustavio odlukom svemoćnog predsjednika Argentinskog nogometnog saveza Julija Gordone da ga postavi za izbornika Argentine uoči Mundijala 2010. Vrijeme je pokazalo da je taj pad tek kratkoročno zaustavljen. Maradona je nastavio kliziti prema ponoru, ali i ulasku u legendu.

"Jadni stari Diego. Sve ove godine govorili smo mu: 'Ti si bog, ti si najveća zvijezda'. To smo toliko puta ponovili da smo mu zaboravili reći najvažniju činjenicu: 'Ti si čovjek'", izjavio je u travnju 2004. Jorge Valdano, Maradonin suigrač iz reprezentacije na SP-u 1986. i bivša zvijezda Real Madrida, dok je Maradona u kritičnom stanju ležao u bolnici u Buenos Airesu nakon što je pretrpio težak srčani udar predoziravši se kokainom.

Maradona je u tom trenutku dodirnuo dno, bio je na korak do smrti. Uoči Mundijala 2010. je kod Susane Gimenez, voditeljice jedne od najgledanijih TV-emisija u Argentini, izjavio da je šest godina već čist.

Izljevi bijesa

"Ne drogiram se zahvaljujući mojim kćerima. Danas napokon cijenim sve ono što imam", kazao je Maradona podsjetivši se na dane kada je smrti gledao u oči:

"Moja kći Dalma ispričala mi je da me je moja druga kći Giannina grčevito grlila moleći me da preživim dok sam bio u komi. Govorila je da nije bitno što sam dotad učinio, jer da me treba kao roditelja. Tada sam sam sebi rekao: 'E, sad je dosta.'"

Maradona je tada izgledao fizički sasvim pristojno, no njegovi iznenadni izljevi bijesa, posebice na novinare kojima je nakon pobjede u Montevideu i plasmana na SP eksplicite poručio da mu "mogu popušiti", neke analitičare navele su na sumnju u njegovu iskrenost kada je izjavio da se ostavio droge. Pokazao je i to nedugo potom kada je automobilom prešao preko stopala jednog od novinara koji su ga čekala na izlasku iz sjedišta Argentinskog nogometnog saveza.

Vrtlog bijelog praha

"Šupčino, što stavljaš nogu pod automobil kad vidiš da ja tu prolazim", dobacio je tada Maradona nesretnom novinaru kroz prozor automobila.

Nešto kasnije je izjavio da će trčati gol oko El Obelisca u centru Buenos Airesa ako Argentina osvoji titulu prvaka, a da mu pojavljivanje u javnosti bez odjeće nije strano, pokazao je i kad se slikao potpuno nag za argentinski nogometni magazin El Grafico. Baš poput ovisnika o narkoticima, Maradonino raspoloženje išlo je iz apatije i destrukcije u ekstazu i euforiju, pa se u obratnom smjeru vraćalo u nekoliko trenutaka.

Maradonina ovisnost o kokainu vjerojatno datira s početka 80-tih. Dugo se pisalo kako je u "vrtlog bijelog praha" upao kada je iz Barcelona prešao u Napoli 1984. za tada nečuvenih 12 milijuna dolara, no da se drogirao dok je još igrao u Barceloni, otkrio je najveći predsjednik Barcelone, barem do pojave Joana Laporte, Josep Lluís Núñez.

Dok je Ronaldinho 2008. bio na pragu odlasku s Camp Noua, madridski mediji "potpaljivali su vatru" serijom članaka o tome kako Barcelona nije u stanju zadržati svoje najveće igrače, a kao primjere naveli su Luisa Figa, Ronalda, Bernda Schustera i najviše apostrofirali Diega Maradonu, koji je prema službenoj verziji napustio Barcelonu 1984. zbog sukoba sa tadašnjim predsjednikom Núñezom.

Na "bijelom" od dvadesete 

"Istina je da smo bili u sukobu, ali pitanje je samo zbog čega. Reći ću vam zbog čega: zbog toga što nisam htio imati u klubu narkomana", izjavio je isprovocirani Núñez i time potvrdio ono što se već šaputalo godinama.

Maradona je ogrezao u kokain već dok je bio u Barceloni, a prema svemu sudeći na "bijelo" se navukao još dok je igrao za Bocu Juniors, u koju je prešao iz Argentinos Juniorsa 1981. za milijun i pol dolara. S jedva 21 godinom 1982. odlazi u Barcelonu, u transferu vrijednom 7.7 milijuna dolara, što je u tom trenutku bio najveći odštetni iznos u povijesti nogometa.

Maradona je već u tom trenutku bio velika zvijezda, oko njega se stvarala neviđena pompa kojoj on očito nije bio dorastao.

Rođen je u vrlo siromašnoj, deseteročlanoj obitelji koja je živjela u tri sobe u slamu Buenos Airesa. Nogomet mu je bio jedina šansa da pobjegne iz siromaštva. Kao dječak navijao je za Independiente, ali nikada nije zaigrao za taj klub iz Buenos Airesa.

Kad je imao devet godina, njegovu nogometnu nadarenost uočio je trener Los Cebollitasa, omladinske momčadi Argentinos Juniorsa, Francis Cornejo. Sa Los Cebollitasom Maradona je do 1972. osvojio prvenstvo Argentine u svojem uzrastu. U tom trenutku bilo je jasno da bi Diego Maradona, tada 12-godišnjak, mogao postati veliki nogometaš.

Mala visina i krhka građa

No, treneri su se bojali da se zbog svoje male visine i krhke građe neće probiti u profesionalce, pa priča kaže da su potražili pomoć od jednog liječnika u Buenos Airesu koji bio specijalist za korištenje steroida.

Maradona je navodno već kao dječak primao "injekcijske koktele" kako bi povećao mišićnu masu. Deset dana prije nego što je napunio 16 godina postao je najmlađi nogometaš u argentinskoj povijesti koji je zaigrao u njihovoj elitnoj ligi, a taj uspjeh nadmašio je 2003. Sergio Agüero koji je s nešto više od 15 godina ušao u igru na jednoj utakmici Independientea.

Maradona je tada zamjerio ondašnjem treneru Independientea i svojem ponajboljem prijatelju iz igračkih dana i suigraču sa SP 1986., Oscaru Ruggeriju, smatrajući da je Kuna Agüera uveo u igru samo kako bi srušio njegov pothvat, jer u kasnijem tijeku sezone Kun nije bio ni blizu prve momčadi.

To je samo još jedan od dokaza velike Maradonine taštine koja je toliko velika da je o sebi često znao pričati u trećem licu. Igrom sudbine Agüero će kasnije oženiti Maradoninu mlađu kćer Gianinnu, s kojom je u veljači 2009. dobio sina Benjamina.

Zanimljivo je da je i starija Maradonina kćer Dalma Nerea bila u vezi s poznatim argentinskim nogometašem Andresom D'Alessandrom.

Razočaranje iz 1978.

Maradona je prvi puta zaigrao za argentinsku reprezentaciju u veljači 1977. s napunjenih 16 godina, a prvi težak udarac u karijeri doživio 1978. kada ga Menotti nije pozvao u reprezentaciju jer je, prema njegovom mišljenju, bio premlad.

"Znam kako je igračima kada shvate da nisu u sastavu za svjetsko prvenstvo. Ja sam to iskusio 1978., plakao sam danima", izjavio je Maradona prije nego što je objavio proširenu listu za Mundijal u Južnoafričkoj Republici, a koja je tada izazvala puno polemika.

Internacionalna zvijezda Maradona je postao 1979. kada je Argentinu odveo do juniorskog naslova prvaka svijeta u Japanu. Tada je proglašen najboljim igračem turnira, a te godine proglasili su ga i najboljim igračem Argentine i Južne Amerike. Tada sam kao šestogodišnji dječak inficiran nogometom prvi put čuo za njega.

Prelazak u Bocu

Dvije godine kasnije s Bocom Juniors osvaja naslov prvaka Argentine. Neki kažu da je od toga trenutka pritisak javnosti i medija postao za Maradonu teško izdrživ, pa je počeo pribjegavati korištenju kokaina. Dodatni impuls za konzumacijom kokaina bilo je razočarenje na SP 1982. Maradona je na Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolsku stigao kao jedna od najvećih zvijezda turnira.

Uz Brazilca Zica, Francuza Michela Platinija i Nijemca Karla-Heinza Rummeniggea od Maradone se najviše očekivalo, no u drugom krugu Argentina je u skupini naletjela na najvećeg favorita turnira Brazil, koji je ponizio svojeg najvećeg rivala sa 3:1, a iznervirani Maradona pet minuta prije kraja susreta zaradio je crveni karton nakon što je u karate stilu udario Joaoa Batistu.

Prelazak u Barcelonu

Zico je još jednom bio bolji od Maradone kojeg je godinu dana prije nadigrao u susretu Flamenga i Boce Juniorsa u Copa Libertadoresu. To je dodatno uzdrmalo Maradonin golemi ego budući da se sa Zicom natjecao za titulu najboljeg igrača na svijetu.

Kasnije se pokazalo da taj izljev bijesa, kada je u nemoći krvnički udario protivnika, nije usamljeni slučaj i da Maradona očito ima problema sa samokontrolom. Međutim, u to vrijeme još se nije pričalo o tome da je takvo Maradonino ponašanje jednim dijelom posljedica konzumiranja kokaina.

Prelaskom u Barcelonu 1982., u najvećem transferu u povijesti, Maradona je dosegao status superzvijezde. U Španjolskoj ga je dočekalo golemo očekivanje milijunske vojske navijača Barcelone, koji su od Maradone tražili da prekine dominaciju Real Madrida osvajanjem naslova prvaka države koji Barca nije osvojila od 1974.

Gostovanje u Beogradu i čuveni gol

U jesen 1982. Maradona je s Barcelonom gostovao u Beogradu, u 2. kolu Kupu pobjednika kupova Barcelona je igrala sa Crvenom zvezdom. Autor ovog teksta sjeća se velike pompe koja je pratila dolazak Maradone u Beograd, o njemu se pričalo kao o nekom vanzemaljcu, centarfor Zvezde Dule Savić govorio je da ga je u čudo gledao dok je na treningu dan prije utakmice skidao trenirku i u isto vrijeme u sjedećem položaju tehnicirao s loptom.

Već tada se u nekim krugovima bliskim Zvezdi, daleko o medija, potiho pričalo o Maradoninoj strasti za lijepim ženama, ali i nekim drugim "skrivenim sklonostima".

Maradona je na toj utakmici Marakanu digao na noge sjajnim pogotkom, možda i najboljim u povijesti najvećeg srpskog stadiona. Povukao je loptu s nekih tridesetak metara od gola Zvezde, a zatim je lobao istrčalog Diku Stojanovića s dvadesetak metara. Zvezda je izgubila 4:2, a 90.000 gledatelja pljeskalo je tom potezu nekoliko minuta.

"Mesar iz Bilbaa" polomio Diega

Međutim, iako je u momčadi imao za suigrača najboljeg europskog igrača Nijemca Bernda Schustera, Maradona u dvije sezone nije uspio dovesti Barcelonu do titule prvaka Španjolske. Na tome putu nije mu se začudo ispriječio Real Madrid nego baskijski velikan Athletic i čuveni "mesar iz Bilbaa" Andoni Goikoetxea, koji mu je rujnu 1983. slomio nogu pogibeljnim startom sleđa na Camp Nou, a kasnije je teže ozlijedio i Schustera.

Prema nekim izvorima Goikoetxea još čuva kopačku kojom je "potrgao" Maradonin gležanj. Liječnici su Maradoni predviđali dugo izbivanje s terena, no Argentinac je pokazao priličnu žilavost i vratio se već u drugom dijelu sezone.

Navodno je u razdoblju oporavka vrijeme kratio i s kokainom, ali čini se da još nije bio ovisnik. Na kraju sezone Athletic i Barcelona našli su se u finalu Kupa kralja.

Athletic je opet izašao kao pobjednik osvojivši te sezone duplu krunu, ali ta je utakmica više upamćena po neviđenoj tučnjavi igrača na kraju utakmice. Naravno da je Maradona bio u prvom planu pokazavši da se u malom tijelu krije velika snaga, ali i golemi, nekontrolirani bijes koji će ga pratiti sve do sadašnjih dana.

Rekordni transfer u Napoli  

Zbog opisanog sukoba s predsjednikom Núñezom, Maradona se 1984. odlučio na prelazak u Napoli. A u vrućem Napulju počinje sve dobro, ali i loše što je napravio u karijeri i životu. Na stadionu San Paolo, gdje je iz zračne luke stigao helikopterom, dočekalo ga je 80.000 ljudi.

Taj transfer bio je senzacionalan ne samo zbog toga što je ponovno oborio transferni rekord nego i činjenica da najveća nogometna zvijezda prelazi u povijesno osrednji talijanski klub, koji do tada nikada nije osvojio talijansko prvenstvo.

Talijanska elitna liga u to je vrijeme bila najjača na svijetu, ulaganja u nogomet bila su enormna, ali primat su držali klubovi sa sjevera Italije Juventus, Inter i Milan, a jedini klub s juga koji im je mogao pomutiti račune bila je Roma, koja je osvojila prvenstvo 1983.

Ludilo u Napulju

No, Napulj je treći po veličini grad u Italiji, s velikim stadionom, pa su neki poslovni ljudi, koje su neki povezivali s napuljskom mafijaškom organizacijom Camorrom, odlučili investirati u Napoli, na čijem je čelu tada bio predsjednik Corrado Ferlaino.

Barcelona je dobila 12 milijuna, a Maradoni je obećano da će u devet godina zaraditi najmanje 26 milijuna dolara, neki izvori tvrde da je u prve četiri godine trebao zarađivati sedam milijuna dolara po godini, plus tri milijuna koje su obećale talijanske televizije, te pet milijuna od sponzora kluba Hitachija.

Maradona je imao poseban odnos sa svojim menadžerom Jorgeom Cyterszpilerom koji mu je bio impresario od 14 godine. Navodno nikada nisu potpisivali ugovore, sve su dogovarali na stisak ruke, a to je na kraju rezultiralo, kako je sam Maradona priznao u svojoj autobiografiji, El Diegovim bankrotom sredinom devedesetih. Cyterszpiler je ulagao Maradonine novce u sumnjive poslove u Paragvaju, ali Maradona ističe da je svako ulaganje bila njegova osobna odluka.

Prvaci Italije

Nekoliko tjedana nakon što je Maradona prešao u Napoli, navijači su razgrabili 70.000 pretplatničkih ulaznica. U prvoj sezoni Napoli je bio u sredini ljestvice, ali već u drugoj bio je prvi vrhu. Godine 1986. Maradona postaje prvak svijeta s Argentinom i nakon Pelea, vječnog rivala u utrci za najboljeg svih vremena, postaje prvi nogometaš kojeg je Međunarodni olimpijski odbor proglasio sportašem godine.

Godinu poslije, Napoli s Maradonom postaje prvi put prvak Italije te osvaja talijanski Kup, što nije uspjelo niti jednoj momčadi s talijanskog juga. Maradona postaje ikona Napulja, vođa siromašnog Juga u vječitom obračunu s bogatim Sjeverom, daju mu nadimak San Diego.

Kakav je to urnebes u gradu pod Vezuvom bio najbolje se moglo vidjeti u desetogodišnjici obilježavanja tog događaja, kada je Rai Uno pustio snimku svih reportaža s utakmica te sezone, a koje je pratio doajen talijanskog sportskog novinarstva Giampiero Galleazi.

"Mrtvi, ne znate što ste propustili"

Nakon osvajanja naslova prvaka na centralnom napuljskom groblju osvanuo je pedesetmetarski transparent: "Mrtvi, ne znate što ste propustili". Te sezone se u Napulju i na treningu znalo okupiti 70.000 ljudi, a Maradonu je u stopu pratila gomila novinara.

Bio je to neviđeni pritisak na tada, prema procjeni International Management Groupe, velike produkcijska kuće iz New Yorka, najpoznatiju osobu na Zemlji. IMG je navodno Maradoni ponudio 100 milijuna dolara za otkup prava na njegovo ime, ali pod uvjetom da uzme dvojno državljanstvo, no Maradona je iz, kako je rekao, patriotskih razloga odbio taj prijedlog.

U raljama mafije 

Posebno poglavlje u napuljskoj priči Maradona je imao sa šefovima Camorre. Priznao je kako su mu svako malo nudili darove, poput Rolexa i Ferrarija, ali kazao je da je odbijao sve ponude.

"Staro je pravilo da kad ti oni nešto ponude, sigurno će nešto tražiti zauzvrat", kaže Maradona, no neki tvrde da to nije bilo baš tako i da je Maradona uzimao poklone, a nije teško pretpostaviti od koga je nabavljao kokain koji je krajem 80-tih koristio kao "djeca bombone". Napoli je 1989. osvojio i prvi europski trofej Kup Uefe pobijedivši u finalu Stuttgart, a godinu kasnije i drugu titulu talijanskog prvaka, ali tada je u momčadi osim Maradone imao zvijezde poput Brazilaca Carece i Alemaa. 

Milijun dolara po utakmici

Već tada dolazi do prvih sukoba Maradone s čelnicima Napolija, a njegovo konzumiranje kokaina poprima ovisničke razmjere. Sukob se produbio nakon što je na Mundijalu u Italiji 1990. Argentina izbacila domaćina iz polufinala natjecanja na jedanaesterce. Maradona je postao najomraženija osoba u Italiji, često izostaje s treninga, propušta i utakmice pod izlikom da je pod velikim stresom, pa se klub odlučuje na financijske kazne.

Za propuštene treninge kaznili su ga sa 70.000 dolara. Maradona je odgovorio zahtjevom da mu se plaća milijun dolara po odigranoj utakmici budući da je imao informacije kako klub na njemu zarađuje duplo više od toga.

Prva suspenzija

U međuvremenu Talijanski olimpijski odbor kaznio ga je 1991. sa 15 mjeseci suspenzije zbog toga što su mu na dopinškoj kontroli pronađeni tragovi kokaina u krvi. Maradona se oženio 1989. s Claudiom Villafane, ljubavi iz dječačkih dana, a svadba koju je priredio u Buenos Airesu stajala ga je 3 milijuna dolara i imala je 1200 uzvanika. Svirao je orkestar od 80 članova, a mladence je do hotela odvezao Rolls-Royce Phantom III, koji je navodno pripadao nacističkom zločincu Josephu Goebbelsu.

Međutim, u seriji skandala koji su uslijedili pojavljuje se optužba za posjedovanje kokaina u Argentini, te ga Cristina Sinagra tereti za izvanbračno dijete. Maradona je odbijao podvrći se DNA testu, no talijanski sud presudio je 1993. da je on otac šestogodišnjeg Diega Sinagraa.

Previše kokaina

Od Villafane se razveo 2004., te je godine i službeno priznao da mu je Diego izvanbračni sin. U vrijeme dok je izdržavao suspenziju Napoli mu je odbijao dati ispisnicu jer je imao ugovor do kraja sezone 1992., a za to vrijeme udebljao se dvadeset kila i izgledao groteskno.

Uslijed prekomjernog uživanja u kokainu pojavljuju se i prvi znaci ozbiljnijih deformacija njegove ličnosti. U Buenos Airesu u toj je vrijeme kolala glasina kako je viđen da gol tumara po ulici nakon što je završio u krevetu s nepoznatom osobom, navodno muškog spola.

Anegdota hrvatskog Argentinca koji je poznavao Maradonu

Argentinac hrvatskog podrijetla Antonio Esteban Vladusich, moj dugogodišnji prijatelj koji je također nedavno preminuo, radio je kao trener u mlađim kategorijama River Platea.

Dobro je poznavao Maradonu, jednom prilikom mi je ispričao:

"Otkad su počeli ti problemi s drogom, s Maradonom nikad ne znate na čemu ste. Jednom kad ga vidite sve bi vam dao, a već drugi put jedva izvučete živu glavu. Jednom prilikom s njim sam sjeo u automobil i nikada više. Jurio je kroz grad dvjesto na sat, nekoliko puta skoro smo poginuli, ali on se samo smijao, a meni je bila muka", otkrio nam je Vladusich, koji je bio veliki poznavatelj nogometa, trener s licencom Argentinskog nogomet saveza i dobar prijatelj s bivšim predsjednikom Argentine Carlosom Menemom, kojeg je i Maradona godinama podržavao, a kasnije se prebacio na lijevo političko krilo.

Gostovanje u Zagrebu

Postaje obožavatelj Fidela Castra i Huga Chaveza, pa je na ramenu istetovirao portret kubanskog revolucionara argentinskog podrijetla Che Guevare. U Italiji su ga u međuvremenu optužili za utaju porezu, zbog toga nakratko bježi u Argentinu.

Godine 1992. prelazi iz Napolija u Sevillu gdje je jednu sezonu igrao s bivšom hrvatskim reprezentativcem Davorom Šukerom. Zatim se vraća u Argentinu u Newell's Old Boys i priprema se za svoje posljednje svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. Uoči SP Maradona je s Argentinom gostovao u Zagrebu, na kišom okupanom Maksimiru bilo je 0:0, a Maradona je statuom podsjećao na vrijeme dok je imao optimalnih 67 kilograma.

U Zagrebu je posjetio i grob godinu dana prije poginulog Dražena Petrovića kojeg je iznimno cijenio. Zanimljivo je da je pradjed Maradonine majke Dalme Salvadore Franco porijeklom s Korčule, a zvao se Mateo Kariolić. Dalma je dobila ime po Dalmaciji, a tako je Maradona nazvao i jednu od svoje dvije kćeri.

Luđački urlik protiv Grčke

Na Mundijalu u SAD-u Maradona je odigrao samo dvije utakmice, službeno je pao na dopinškom testu zbog uzimanja ephedrinea, a navodno se radilo o kokainu, a neki kažu da je Fifa izabrala blaži oblik dopinga zbog smanjenja proporcije skandala.

Maradona je optužio Brazilce i tadašnjeg predsjednika Fife João Havelangea za zavjeru. Pravdao se da mu je trener davao energetsko piće koje u Americi ima različita kemijska svojstva nego ono u Argentini, pa je zbog toga pronađen ephedrine. No, nije pomoglo, Fifa ga je suspendirala, a Argentina je ispala s prvenstva nakon poraza od Rumunjske u osmini finala.

S tog prvenstva pamti se njegov pogodak Grčkoj i luđački urlik u kameru. Izgledao je baš kao da je "na nečemu", a kasnije je tvrdio kako je imao usmeni dogovor s čelnicima Fife da smije koristiti nedozvoljena sredstva za smanjenje težine. Kazao je da je Fifi bilo u interesu da nastupi na SP-u radi veće gledanosti prvenstva. No, tu tezu iz Fife nitko nije potvrdio. Godine 1995. vratio se u Bocu Juniors za koje je odigrao posljednje dvije sezone karijere.

Rapidno pogoršanje zdravlja

Nakon umirovljenja njegovo se fizičko stanje u dvije godine znatno pogoršalo. Pretilost i konzumiranje kokaina prouzročili su ozbiljne srčane probleme, pa je 2000. u Montevideu završio u bolnici nakon jednog iznenadnog srčanog napada. U krvi su mu pronađene velike količine kokaina. Nakon izlaska iz bolnici Maradona odlazi na rehabilitaciju odvikavanja od droge na Kubu, kod svoga prijatelja Fidela Castra.

Godine 2004. Maradona je bilo najbliže smrti. Jak srčan udar prikovao ga je za bolnički krevet, bio je na respiratorima tjednima, obožavatelji su molili za njega diljem Argentine i svijeta, ispred bolnice okupljale su se mase ljudi. Nakon oporavka, obitelj mu nije dopustila ponovni odlazak na rehabilitaciju na Kubu.

Skraćivanje želuca i porezni dugovi

Godinu kasnije podvrgao se operaciji skraćenja želuca u Kolumbiji nakon što se enormno udebljao i nikako nije mogao smanjiti masu. Nakon operaciji vidljivo je smršavio, no stari problemi nisu nestali. U ožujku 2007. Maradona je ponovno završio u bolnici u Buenos Airesu. Obolio je od hepatitisa zbog prekomjernog konzumiranja alkohola. U to vrijeme bilo je nekoliko dezinformacija o njegovoj smrti.

Dva mjeseca kasnije otpušten je iz specijalizirane klinike za liječenje ovisnosti o alkoholu. Te godine pojavio se na argentinskoj televiziji s porukom da ne koristi drogu već dvije i pol godine, a nedavno je izjavio da je čist već šest godina. No, tu nisu prestale nedaće za Maradonu.

U ožujku 2009. talijanske porezne vlasti objavile su da duguje talijanskoj Vladi 37 milijuna eura neplaćenog poreza, od čega su 23.5 milijuna kamate od originalnog dugovanja. Talijani tvrde da je Maradona od tražene svote uplatio samo 42.000 eura poreza na luksuzne satove i dragulje.

Šampion običnih ljudi

Šampionu običnih ljudi, kako je sam sebe nazvao, najveća je želja bila da s Argentinom i kao izbornik osvoji Svjetsko prvenstvo. Uoči Mundijala u Južnoafričkog Republici 2010. izjavio je:

"Odlučio sam da Messija prebacim s desne strane u sredinu, odmah iza napadača, jer želim da svaka lopta ide preko njega", izjavio je Maradona koji je i sam igrao na toj poziciji.

Iako je nadaleko poznata njegova taština, Maradona je tada tvrdio kako se iskreno nada da će ga Messi prestići. S jednom "sitnom" ogradom - mora osvojiti svjetsko prvenstvo. To se nije dogodilo do današnjeg dana. I stoga, ako pitate prosječnog Argentinca, kod njih nema dileme tko je najveći.

Nakon SP-a 2010. Maradonina trenerska karijera praktički je životarila. Mijenjao je klubove i države, ali bilo je jasno da ne može polučiti neki veći uspjeh. Jednostavno, treniranje nije bilo za njega. Obično je to tako s najvećim igračima. Nemaju ni snage, ni energije, a ni volje. Teško im je shvatiti da njihovi igrači ne mogu odigrati poteze koji su njima bila dječja igra.

Živio je kao lav

Naravno da je Maradona razumio nogomet, ali treniranje ne podrazumijeva samo to. Uostalom, nije mu to ni trebalo. Nakon takve karijere ne treba vam ništa. Bio je živi spomenik, hodajuća legenda.

Za Maradonu i njegovu obitelj bilo je puno važnije da počne živjeti zdravije i odgovornije. Lako je to reći. I još je lakše osuđivati. Malo tko može razumjeti što je prošao u životu. Pod kakvim je presingom bio mogu razumjeti možda tek Pele, oba Ronalda, njegov sunarodnjak Messi ili Tyson, Jordan i slični velikani.

Maradona ne bi bio Maradona da nije išao svojim pravcem. Znate onu, bolje jedan dan kao lav, nego 100 godina kao ovca. Živio je kao lav barem tri četvrtine svojeg života. Do posljednjeg trenutka potpuno neukrotiv. Koliko je bio "udaren" i pod stare dane, mogli su se uvjeriti i hrvatski ljubitelji tenisa u onom velikom zagrebačkom Davis Cup finalu Hrvatske i Argentine.

Odredio je put Vatrenima u Rusiji

Veze s Hrvatskom su mu duboke, ne samo porijeklom. Imao je svoj prst i u povijesnom uspjehu Vatrenih u Rusiji. Upravo on je izvlačio kuglice u ždrijebu i spojio Argentinu i Hrvatsku u istu skupinu. Hrvati pamte onaj trpki osmijeh kada je izvukao Hrvatsku.

Kao da je znao što će biti. Umro je na okrugloj brojci, nedavno je napunio 60. rođendan. Ima simbolike. Nije fraza, a ni puka patetika: pamtit će ga se dok je nogometa.

Više o

Nastavi čitati

Nastavi čitati