Hajduk je posljednji naslov prvaka osvojio u sezoni 2004/05. , a dio trofejne generacije bio je i Dario Damjanović.
Bivši BiH reprezentativac na Poljud je stigao besplatno, bez odštete, a onda je ispisao povijest. U tri i pol godine osvojio je prvenstva i dva Superkupa, a o njegovom dolasku u redove splitske momčadi mogao bi se snimiti kratki film.
Zarađivao 100 eura i radio na pumpi
U to ljeto 2004. godine osvojio je Kup s Modričom i zaradio poziv u BiH reprezentaciju, no kako je igrao za samo 100 eura plaće, odlučio se zaposliti na benzinskoj pumpi. Kad je to najmanje očekivao, zazvonio mu je mobitel, a s druge strane je bio Igor Štimac, legendarni hrvatski nogometaš koji je tada obnašao funkciju sportskog direktora Bijelih:
"Kad me je pitao jesam li zainteresiran da dođen u Hajduk, rekao sam da mu nije do zezancije u tom trenutku jer sam već dogovorio s ujakom da radim kod njega na pumpi. Rekao mi je samo da imam vremena sutradan do 12 sati da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam kako doći do tada, a on je samo odgovorio da tko ima želju, nađe način", ispričao je Damjanović u podcastu (IN) Direkt.
Uspio se nekako snaći, nazvao je prijatelja i rekao mu da ga vozi za Split, te da će mu Hajduk pokriti putne troškove. Ako to ne ispune, Damjanović je obećao prijatelju da će mu on vratiti sav novac, ali na rate jer tada nije imao novca:
"Nazvao sam prijatelja i rekao mu da me vozi za Split, da će Hajduk pokriti troškove puta, ako to ne urade, da ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11 ujutro. Šimac je stigao Mercedesom s naočalama na glavi, nikad neću zaboraviti tu scenu, platio je momcima koji su me dovezli i odveo me u kancelariju."
Na Poljud stigao samo sa četkicom za zube
Otkriva kako je na Poljud stigao samo sa četkicom za zube, nije imao ni kaladont:
"Kad sam vidio ugovor, pitao sam ga prvo koliko je to para jer nisam u tom trenutku mogao napraviti konverziju iz kuna u konvertibilne marke. Od euforije i adrenalina nisam ni znao što potpisujem. Da ne bude zabune, sve je bilo regularno. Otišao sam u Split samo s četkicom za zube, nisam imao ni kaladont. Ne stidim se toga, to je moj život i treba biti poticaj svima koji misle da je nešto nemoguće", zaključio je.
Nakon što je završio nogometnu karijeru, Damjanović se bacio u trenerske vode, a do nedavno je vodio Čelik iz Zenice. Nakon 28 utakmica na klupi dobio je otkaz, a još je vodio Simm-Bau, Orašje i Zvijezdu iz Gradačca.
