Galerija

Nakon gotovo pola stoljeća čekanja Dinamo je ove sezone napokon prekinuo 'europsko prokletstvo', no Benficino i dalje traje. Benfica dočekuje Dinamo na Luzu u uzvratnoj utakmici osmine finala Europske lige. Posljednji put Dinamo je prezimio u Europi 1970. kada je u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova igrao protiv Schalkea.

Njemački sastav je u prvom susretu na stadionu Maksimir slavio sa 3-1, a potom u Gelsenkirchenu sa 1-0 i otad je Dinamo čekao 'proljeće'. Prva utakmica igrala se 4. ožujka, a uzvrat dva tjedna kasnije.

Malotko je tada mogao predvidjeti kako će Modri 18. ožujka 1970. odigrati svoju posljednju europsku utakmicu na proljeće sve do 14. veljače ove godine kada je Dinamo gostovao u Plzenu u prvom susretu 16-ine finala Europske lige.

Guttmannova kletva

Finalist Kupa velesajamskih gradova 1963. godine i osvajač istog trofeja četiri sezone kasnije, zapeo je u 'magli' iz koje skoro 50 godina nije nalazio put.

U godinama koje su slijedile Dinamo je 37 puta sudjelovao u nekom od europskih kupova odigravši 234 utakmice, no sve do ove sezone nije uspio 'prezimiti u Europi.

S jednim europskim prokletstvom bori se i Dinamov sutrašnji suparnik Benfica. Guttmannovom kletvom koja traje već 57 godina.

Evo tko je najveća Dinamova šansa na Luzu: Napuhane cijene, a najopasniji "starac"

Benfica je predvođena mađarskim stručnjakom Belom Guttmannom osvojila dva uzastopna Kupa prvaka (1961, 1962). Prvo su u Bernu u finalu pobijedili Barcelonu 3-2, a godinu dana kasnije u Amsterdamu i veliki Real Madrid sa 5-3. Nakon drugog trofeja, Guttmann je tražio veću plaću, no vodstvo kluba ga je odbilo.

"U idućih 100 godina Benfica više neće biti europski prvak", navodno je tada poručio Guttmann na odlasku iz kluba.

Od tada je prošlo 57 godina, Benfica je bila u osam finala europskih kupova i svih osam je izgubila.

Crna serija je počela već godinu nakon što je Mađar napustio klub, a Benfica u finalu Kupa prvaka izgubila od Milana sa 1-2. Lisabonski sastav je potom izgubio još četiri finala Kupa prvaka (1965, 1968, 1988, 1990), jedno finale Kupa Uefa (1983), te dva finala Europske lige (2013, 2014). Ukupno osam finala i osam poraza.

Eusebijeva molitva

Bivši hrvatski reprezentativac Tomislav Šokota koji je četiri godine igrao za Benficu, kazao nam je kako se u klubu ne pridaje previše pažnje 'Guttmanovom prokletstvu'.

"U klubu se o tome ne govori, niti navijač ne govore previše o tome. Najviše to spominju novinari. Kada se izgubi utakmica onda se o tom piše, pa je ljudima možda ušlo u uho," kazao je Šokota.

Međutim, veliki Eusebio uoči finala Europske lige 2014. otišao je na Guttmannov grob pomoliti se za prekid crne serije, ali nije pomoglo. Sevilla je slavila nakon izvođenja jedanaesteraca 4-2.

Nije to bilo prvi put Eusebiju da se ide moliti na Guttmanov grob. Portugalski mediji zabilježili su kako je Eusebio pohodio posljednje počivalište mađarskog trenera uoči finala Kupa prvaka 1990. u Beču s Milanom. Ni tada nije pomoglo, Milan je obranio naslov prvaka pobijedivši 1:0 golom Franka Rijkaarda.

Tadašnji trener Benfice Sven-Göran Eriksson nakon utakmice je prokomentirao:

„Napravili smo plan kako da zaustavimo Gullita i Van Bastena. Savršeno je funkcionirao, no iz pozadine se ukazao Rijkaard i uništio nam snove“, kazivao je veliki švedski trener.

Jaki na terenu, ali i izvan njega

Nije se Benfica samo molila. Portugalci su sredinom i krajem 80-ih imali sjajnu momčad. U razmaku od tri godine dvaput su igrali finale Kupa prvaka. Benficina momčad na isteku 80-ih njezina je posljednja „svjetska ekipa“, daleko najbolja u posljednjih tridesetak godina.

Bilo je to vrijeme dok je Benfica još pripadala samoj vrhuški europskog nogometa. Najveća zvijezde su bili Brazilci - čuvena desetka Valdo, braniči Ricardo Gomes i Aldair, napadač Lima, potom švedski reprezentativci Mats Magnusson i Jonas Thern, odlični Angolci Vata i Abel Campos, te niz portugalski reprezentativaca na čelu s Antoniom Velosom i Vitorom Paneirom te slavnim veteranom Fernandom Chalanom. U momčadi je bio i tada mlađahni Paulo Sousa.

Dinamo pod Bjelicom izrastao u respektabilnu europsku momčad: Petković i Olmo impresionirali Portugalce

No, čini se da se Portugalci nisu uzdali samo u molitvu i kvalitetu. Neki će reći da su poduzeli još neke mjere. Benfica se na kontroverzan način plasirala u finale. U polufinalu je izbacila Marseille nakon spornog gola pred 80 tisuća fanatičnih navijača Benfice na Luzu. Marseille je pobijedio u prvoj utakmici na Velodromeu 2:1, a na Luzu se u finišu utakmice ukazala čuvena Vatina „Božja ruka“.

Skandal koji je stvorio "najvećeg prevaranta"

Izbio je skandal velikih razmjera. Francuzi su pucali od bijesa, tražili su poništenje pogotka. Nakon nekoliko minuta natezanja u paklenoj atmosferi, sudac je ostao pri odluci da prizna pogodak. Djelomično možda i zbog straha jer je na tribinama bila ludnica. Predsjednik Marseillea Bernard Tapie naprosto je podivljao. Dok ga je smirivao kordon policije, urlao je u svečanoj loži: „Krađa, krađa...!“

Priča kaže da je Tapie u tom trenutku odlučio da neće birati sredstva kako bi se popeo na krov Europe, iako čisto sumnjamo da je i do tada bio poštenjačina.

„Večeras sam shvatio kako se osvaja Kup prvaka. Očito se ne igra samo na terenu. Kunem se da nikada više neću dozvoliti da me ovako izvaraju“, grmio je Tapie, a dalje je povijest.

Bjelica miran i ozbiljan: "Dobro smo izgledali, a Benfica plače zbog jednog igrača"

Bio je to skandal koji je na neki način stvorio "najvećeg prevaranta" i promijenio odnos snaga u europskom klupskom nogometu. Marseille je izrastao u ponajbolji klub Europe, a Tapie u jednog od najmoćnijih predsjednika. Tapie je nedavno izjavio da mu je taj poraz na Luzu, u okolnostima koje smo opisali, najteži trenutak u karijeri. 

"Ne mogu to provariti, još uvijek mi je ustima, kao da je tumor. To je bila možda i najbolja momčad Marseillea", prisjetio se kontroverzni francuski biznismen iza kojeg se vuče više afere nego vagona iz Simplon Expressa. Zanimljivo je da su najveće zvijezde Benfice, Valdo i Ricardo Gomes, kasnije prešli u PSG, najvećeg Marseilleovog rivala u to vrijeme.

Nogomet i politika

“Kupili smo suce protiv PSG-a i drogirali protivnike”, prije nekoliko dana izjavio je Tapiejev suradnik Marc Fratani, koji je za Le Mond otkrio da su u to vrijeme kupovali i suce te trovali protivničke igrače.

Tko zna što je sve tu istina, ali Tapiejeva biografija prepuna je malverzacija i marifetluka. Neke su i dokazane. Početkom 90-ih i kasnije krivično je gonjen i optuživan za korupciju, jedno vrijeme bio je i zatvoru, a Marseilleu oduzet jedan naslov francuskog prvaka i izbačen je u Drugu ligu.

Visoki biznis i politika nikada nisu daleko od nogometa. Neke Tapiejeve sumnjive operacije bile su izravno povezane s nogometom, neke neizravno, a neke nisu imali nikakve veze. Protiv Tapieja i Marseillea jedno vrijeme paralelno su vođene istrage i procesi, otpuživani su za prijevare, kupovanje sudaca, dopingiranje i štošta još.

Junak Petković iskreno nakon rušenja Benfice: "Nisam igrao za izbornika. Igrao sam za Dinamo"

Tapie na kraju nije nagrebusio zbog prevara u nogometu. Nogomet je bio samo povod i idealna pozornica za obračun s njim, ali priča je bila puno dublja i seže do najviših struktura francuskog društva. U pitanju su stotone pa i milijarde eura.

U Portugalu će mnogi reći, posebice rivali Sporting i Porto, da ni s Benficom priča nije puno drugačija. Benfica je oduvijek jaka na terenu, ali i izvan njega. Nitko nije bez grijeha, gotovo svi veliki klubovi imaju neke mrlje u povijesti, ali neki su umazaniji od drugih.

Rivalitet s Portom

Benfica je portugalski nacionalni klub, za nju navija pola Portugala. Njezina povezanost s portugalskim političkim i ekonomskim strukturama duboko je ukorijenjena. Desetljećima je nosila prefiks državnog kluba kojem je sve bilo dozvoljeno.

U rivalskim klubovima će reći da se do današnjih dana nije previše toga promijenilo. Doduše, od sredine 80-ih i dolaska kontroverznog Pinta da Coste na čelo Porta, Benfica je dobila dostojnog rivala, na terenu i izvan njega.

Brojke Cristiana Ronalda u Ligi prvaka koje oduzimaju dah: Atletico mu je mušterija

Do tada je to bio gradski rival Sporting, koji je posljednjih tridesetak godina daleko od onog što je desetljećima predstavljao. Porto je zauzeo njegovo mjesto i za barem dva koplja ga nadmašio. Obračuni Benfice i Porta vode se na svim razinama, od sudačke organizacije do nacionalnog saveza, medija i visoke politike.

Pinto da Costu, jednog od najdugovječnijih i najmoćnijih ljudi portugalskog nogometa, prate brojne afere, ali ni Benficini čelnici nisu lišeni razno-raznih optužbi. Benfica i Porto u permanentnom su sukobu i tu se često ne biraju sredstva, međusobne optužbe za namještanje utakmica i slično traju desetljećima. Benfica možda nije više sami europski vrh, ali i dalje je utjecajna u nogometnim forumima. U Dinamu to moraju imati na pameti i dobro se pripremiti.

Osam poraza Benfice u europskim finalima:

1963. Kup prvaka: Benfica - Milan 1-2
1965. Kup prvaka: Benfica - Inter 0-1
1968. Kup prvaka: Benfica - Manchester United 1-4
1983. Kup Uefa: Benfica - Anderlecht 0-1
1988. Kup prvaka: Benfica - PSV 5-6 (11m)
1990. Kup prvaka: Benfica - Milan 0-1
2013. Europska liga: Benfica - Chelsea 1-2
2014. Europska liga: Benfica - Sevilla 2:4 (11m)