Barcelona uvijek igra isto, nema tu većih razlika tko god bio trener“, jednom prilikom kazao je slavni Velšanin John Toshack, koji je dugo godina radio u Španjolskoj. U čak tri navrata bio je trener Real Madrida, a nekoliko je puta sjedao i na klupu Real Sociedada.

Bilo je dosta onih koji su očekivali da će Quique Setien iznenaditi barem s početnom postavom u prvoj utakmici na klupi Barcelone, no nije došlo do nekih spektakularnih promjena ni pod vodstvom novog trenera.

Iako je Setienova Barca odmah u prvoj utakmici nadmašila Enriqueovu i Valverdeovu Barcu po broju pasova i postotku držanja lopte, u suštini se nije puno toga promijenilo. Uvijek je to samo varijacija na temu. Ako se po jutru dan poznaje, Barcelona će i dalje nasušno ovisiti o Lionelu Messiju. To je najkraći zaključak viđenog u Setienovoj premijeri protiv ne baš ultrajake Granade. Jedan gol i pokoja polušansa teško da su bilo koga oduševili.    

Setien vraća Guardiolinu tiki-taku

Moglo se pretpostaviti da će Setien, kao neskriveni štovatelj Cruyffove filozofije, još više inzistirati na pas-igri od svoja dva prethodnika, odnosno da će se vratiti tiki-taki u Guardiolinoj izvedbi.

Barca je oborila rekord sezone po broju pasova. Imala ih je 1005, od toga 921 uspješan. To je treći najveći broj pasova Barcelone od 2009., kada je Guardiola sjeo na klupu katalonskog ponosa. Guardiolina Barca više se dodavala u samo dvije utakmice, oba puta protiv Levantea - 2011. (1046, točnih 988) i 2012. (1035, točnih 950).

Imala je Barca sličnu statistiku dodavanja i pod vodstvom Enriquea i Valverdea, pa to i nije nešto posebno. Veća je razlika u posjedu. Da biste imali toliko dodavanja, jasno je da morate imati i što veću kontrolu lopte.

Barca je protiv Granade imala posjed od čak 82,6 posto, što je treći najveći posjed Barce od 2009. Svih sedam prvih mjesta drži Guardiolina Barca. Enrique i Valverde nisu inzistirali na tolikom posjedu. Njih dvojica željela su igrati nešto izravniji nogomet. Posljednjih godina došlo se do zaključka da je Guardiolina tiki-taka isuviše izlizana, potrošena i pročitana.

Presudilo kontroverzno isključenje

Setien će je, prema svemu sudeći, vratiti u modu, no pitanje je hoće li vratiti i Guardioline rezultate u Ligi prvaka? Dodavanje do iznemoglosti ne jamči baš ništa. Barca je u bliskoj i nešto daljoj prošlosti s takvom igrom često bila jalova, ne samo po broju golova nego i šansi.

Pa nije Enrique bez vraga uveo neke promjene. Jalovo je bilo i protiv Granade. Silna dodavanja nisu izrodila bogzna kakve šanse. Štoviše, stekli smo dojam da Barca ne bi postigla gol do sudnjeg dana da Granadi nije isključen igrač.

Ta sudačka odluka zapravo je prelomila utakmicu i izazvala brojne kontroverze. Sudački ekspert Marce Andujar Oliver, inače vrlo objektivan i nepristran, što je mnogo puta pokazao u analizi utakmica Real Madrida, pa i u subotu kada je procijenio da je Sevilla teško oštećena kada joj nije bio priznat onaj pogodak, odrješito je zaključio da start Granadina igrača Germana na Messiju nije bio za drugi žuti karton.

Da nije bilo tog isključenja, tko zna što bi bilo. Uostalom, Granada je imala i vratnicu kod rezultata 0:0. Da je to upalo, teško bi Barca to okrenula, a onda bi se sasvim sigurno iz sasvim drukčijeg kuta gledalo na statistiku dodavanja. Malo koga bi to zanimalo, zacijelo bi se kritizirao takav način igre, opisivao anakronim.

Setien nema vremena

Ovako, Messi je zabio, Barcelona je pobijedila, pa je opet igra pala u drugi plan. Rekli bismo, ništa novo, tako je već cijelu sezonu, odnosno posljednjih pet sezona. Dok Barca pobjeđuje, katalonski mediji ne gledaju u zube. Igra se ne kritizira previše sve dok Katalonci ne nalete na neki Juve, Romu ili Liverpool. Tek kada popiju tri ili četiri komada i ispadnu iz Lige prvaka, nastaje drama, a tada je kasno.

Naravno da Setien nije mogao mnogo učiniti u tako kratkom vremenu, no njegov je problem što vremena nema. Odlučujuće su utakmice na horizontu, brzo će nastavak Lige prvaka, natjecanja koje Katalonci tako žarko žele osvojiti. Ako tu kiksa, teško da će se dugo zadržati na Camp Nouu.

Barcelona je protiv Granade istrčala u manje-više istom sastavu u kojem bi bila i da je trener ostao Valverde. Blago iznenađenje jedino se dogodilo na mjestu stopera. Umjesto Clémenta Lengleta šansu je dobio Samuel Umtiti. Stručni stožer tu je promjenu objasnio željom za većom agresivnošću i pritiskom.

Cruyffov postulat ne podrazumijeva samo tiki-taku nego i visoki presing. Guardiola je to razradio gotovo do maksimuma, a Setien se želi vratiti baš takvoj igri do zadnje točke. Međutim, pitanje je može li današnja Barcina momčad igrati kako je igrala Guardiolina Barca? Ima li tu kvalitetu i fizičke mogućnosti?

Suparnici ne sjede skrštenih ruku

Osim što imena nisu ista, promijenile su se i okolnosti. Biologija radi svoje na igračima koji su ostali, a ni suparnici ne sjede skrštenih ruku. Svi su već prokužili kako se najučinkovitije othrvati Kataloncima. Bolje momčadi uzvraćaju visokim presingom i agresijom, često je lome njezinim oružjem.

Recimo, ove sezone Real Sociedad na Anoeti. Barca je u gostima oduvijek lošije igrala, čak i kada je bila najjača, a posljednjih godina posebice. I ove je sezone tako. Prečesto je osvajala bodove i u La Ligi i Ligi prvaka uglavnom na Messijevu inspiraciju. U mnogim utakmicama bila je lošija i na kraju se izvukla zahvaljujući sreći i Messiju.

Ne može se reći da je Baca bila lošija od Granade, no da je imala dosta sreće i da je opet presudio Messi, više je nego očito. Setien je pokušao uvesti neke sitnije taktičke promjene kojima je dao na znanje na čemu će inzistirati u budućnosti. Nije da Barca to i prije nije znala igrati, ali možda je to samo sada više upadalo u oči.

Barce je protiv Granade dobrim dijelom utakmice igrala u sastavu 3-5-2. Jordi Alba išao je jako visoko, igrao je zapravo ljevokrilnog napadača, dok se Sergi Roberto spuštao nisko i zauzimao mjesto trećeg stopera. Pique je bio u sredini zadnje linije, Umtiti lijevo. Sergio Busquets imao je svoju klasičnu rolu, kontrolirao je sredinu terena zajedno s Rakitićem i Vidalom.

Problem centarfora, Rakitić mora podići formu ili...

Budući da je Luis Suarez izvan stroja, Griezmann je započeo u vršku napada, Messi mu je bio iza leđa, a Ansu Fati na desnoj strani. Tijekom utakmice Katalonci su rotirali mjesta i mijenjali formacije, ali nije bilo nekih vidljivih pomaka. Kako god probali, bila je to igra siromašna šansama.

U takvoj igri jako se osjeti izostanak rasnog strijelca kao što je Luis Suarez. Jer u igri s malo šansi svaki promašaj može biti koban. Ovaj put Barca nije kažnjena, ali sljedeći put možda će biti. Neki analitičari sugeriraju Kataloncima da izađu na tržište i kupe klasičnog centarfora dok još ima vremena.

Što se tiče Rakitića, opet je odigrao ispodprosječno, dobio je slabe ocjene. Za razliku od njega, Vidal i Busquets svrstani su među najbolje pojedince utakmice. S obzirom na to da nije bilo suspendiranog De Jonga i da se Arthur vraća nakon ozljede, te da je katalonski tisak ishvalio mlađahnog Riquija Puiga, koji je zamijenio Rakitića i odigrao važnu ulogu u akciji prije gola, može se predvidjeti da će hrvatski veznjak imati problema kada se kompletira momčad. Rakitić mora hitno podići formu. U suprotnom, bojimo se da će opet na klupu.