Galerija
„Barca stvara talente, Real ih kupuje."
Taj je ironični, pomalo posprdni post Barcelona objavila prije deset godina na svojem službenom Twiter profilu, nedugo nakon što je momčad Pepa Guardiole osvojila sve što se moglo osvojiti; prvo trostruku krunu – Ligu prvaka, prvenstvo i Kup kralja – a do kraja godine još je dodala španjolski Superkup, UEFA Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo.
Glavninu te momčadi sačinjavali su igrači koji su prošli omladinsku školu Barcelone, čuvenu La Masiju. Čak sedmorica su startala u finalu Lige prvaka protiv Manchester United u Rimu – Valdes, Puyol, Pique, Xavi, Busquets, Iniesta i Messi – a na klupi su još sjedili Muniesa, Krkić i Pedro.
Za ilustraciju, tri godine poslije u prvenstvenoj utakmici s Levanteom prvi put u povijesti svih 11 igrača Barcelone od 14. minute utakmice, kada je izašao iz igre Dani Alves, sačinjavali su produkti La Masije.
10 godina od Barcine sprdnje na račun Reala
Deset godina poslije te za Barcu jedinstvene godine 2009., situacija je dijametralno suprotna. La Masia još uvijek postoji, ali već dugo nije izbacila u prvu momčad Barcelone neko zvučnije ime.
Od pripadnika stare garde drže se još Messi i Busquets, tu su i Rafinha i Sergi Roberto, koji nisu u više cvijetu mladosti i ne može ih se smatrati novijim „proizvodima“. Od mlađih uzdanica oko prve momčadi vrzma se tek Alena, dok su svi ostali jako daleko od ozbiljnije minutaže.
Platili ga kao suho zlato, a sad ga nitko neće: Najveći Barcin promašaj!
Iz ove perspektive posprdni post na račun Reala iz lipnja 2009. zvuči groteskno i ne čudi što su ga madridski mediji radosno izvukli iz naftalina te se naslađuju na račun Katalonaca, koji trenutačno mudro šute i više ne guraju u prvi plan svoju poznatu školu nogometa. Sada je jako dobra i politika kupovine velikih inozemnih zvijezda. Neće imati ništa protiv ako na taj način osvoje toliko željenu Ligu prvaka.
Činjenice govore, a to nevoljko priznaju i katalonski analitičari, da je La Masija posljednjih godina zapostavljena i praktički jedva živa. Barcelona je u međuvremenu potrošila stotine milijune eura na pojačanja. Od ljeta 2013. pa do danas isplatila je na ime odšteta čak milijardu i 180 milijuna eura!!! Ta svota je i veća kada se pribroje bonusi koji će biti isplaćeni za neke igrače u budućem razdoblju.
650 milijuna eura za četiri igrača
Najskuplji eksponati pristigli su u zadnje dvije godine: Phillippe Coutinho stajat će Barcu 160 milijuna eura, Ousmane Dembele 140 milijuna i Antoine Griezmann 120 milijuna.
Još ako dođe Neymar, samo na četiri igrača u dvije godine Barcelona će potrošiti najmanje 650 milijuna eura, ako računamo da će Brazilca vratiti za oko 230 milijuna, što je otprilike koliko je za njega i dobila, a sva je prilika da će ta cifra biti i osjetno veća, jer PSG navodno traži najmanje 250 milijuna.
Zidane iznenada napustio pripreme Reala, Man United "poludio" i zakucao Pogbu
Kad se podvuče crta, kakva je zapravo razlika između Barcelone i Reala? Danas skoro pa nikakva. Po onoj staroj, rugala se sova sjenici. Real je godinama bio najveći potrošač, posebice u dvama mandatima Florentina Pereza, no Barcelona ga je dostigla pa čak i nadmašila. Madriđani su posljednjih godina bili dosta skromni na tržištu nogu.
Naravno, skromni za njihove standarde. Nije im ni trebalo stvarati preveliku buku. Perez je nakon dolaska na mjesto predsjednika Reala u drugom mandatu (2009.) u sljedeće četiri godine pokupovao sve što „gmiže i puže“ tako da su Madriđani stvorili fantastičan fond igrača. Imali su i višak zvijezda te su si mogli dozvoliti da posljednjih četiri-pet godina malo uspore.
La Masia samo lijepa uspomena
Nakon fijaska u prošloj sezoni Real je ovog ljeta krenuo u temeljitu rekonstrukciju momčadi. Madriđani su dosad potrošili 303 milijuna eura, no računajući od ljeta 2013. ipak su potrošili manje od Barcelone, sveukupno oko 922 milijuna, što je manje od Barce za nekih 260 milijuna eura.
Brojke sve govore. La Masija je danas samo lijepa uspomena i veliko je pitanje kada će i hoće li uopće u Barcinoj školi nogometa stasati neka nova nadarena generacija koja će barem približno ponoviti uspjehe s kraja prošle dekade.
