Velika boksačka priredba u saudijskom Rijadu, planirana za 23. prosinca, od strane našeg portala nazvana je priredbom desetljeća. No, možda ne bismo pogriješili kad bismo rekli da je po broju velikih imena i najjači program u boksačkoj povijesti.

Boksačke priredbe većinom se baziraju na glavne zvijezde, dok ostatak programa popuni tek jedna ili dvije elitne borbe, uz nastupe nekih talentiranih boksača čije vrijeme tek dolazi. To nepisano pravilo su Saudijci odlučili prekršiti fantastičnim programom.

Ovakav popis boksača u jednom večeri nikad nije viđen

Dvije borbe za svjetsku titulu, u poluteškoj i lakoteškoj kategorije te nastupi tri bivša prvaka teške kategorije, jednog bivšeg izazivača te dva prvoplasirana izazivača IBF ljestvice, uz nesuđenog bivšeg izazivača Jarrella Millera. Tu je još europski prvak teške kategorije te dva velika neporažena potencijala. Tako nešto se na nekom boksačkom programu nikad nije našlo.

Drugi par čarapa možemo reći da je matchmaking. Mnogi su nezadovoljni te smatraju kako je i same boksače na programu bilo moguće bolje upariti. Naravno, Joshua protiv Wildera, Hrgović protiv Parkera i Wallin protiv Duboisa zvuči puno bolje. Ali, moramo biti realni, i puno bi više koštalo, ako znamo da boksači pregovaraju oko svojih honorara ovisno i o veličini imena protivnika.

No, pored toga svega, moramo priznati da Mark De Mori kao protivnik za Filipa Hrgovića izgleda daleko od onoga što je zaslužio. Da je 2016. ili 2017. godina, još bi to i prošlo, ali De Mori od 2015. i meča protiv Davida Hayea jednostavno nije natjecateljski ozbiljan boksač. Osim toga, 41 mu je godina.

De Mori možda pruži dobar otpor, no to trenutno nije bitno

De Mori je u nizu od 11 pobjeda protiv boksača čija imena ne znače apsolutno ništa. Zapravo, možda ih tek rubno možemo zvati niti "journeyman" boksačima, odnosno onima koji prihvaćaju veliki broj mečeva sa samo jednim ciljem, uzimanja honorara.

To naravno ne mora značiti da De Mori nije dobar boksač koji može pružiti dobar meč. Kakvi god bili protivnici, 41-2-2 je jako lijep omjer. On je uostalom sam prije nekoliko godina, pri odbijanju jednog jačeg imena, rekao da mu je cilj velika isplata, kojom će se dodatno osigurati (kupiti apartmane na hrvatskoj obali), a da će dotad boksati onako kao što to radi cijelo vrijeme.

No, on protivnik za Filipa Hrgovića u ovoj fazi karijere nije! Ni po kojem kriteriju. Filip Hrgović je Top 10 boksač svijeta po Boxrecu, a De Mori nije u prvih 200. Filip Hrgović je prvi izazivač svijeta za IBF titulu. Čak i ako gledamo da Filip traži meč kojim neće ugroziti svoj trenutni status na IBF ljestvici, protivnik mora biti jače, kvalitetnije i relevantnije ime nego što je to Mark De Mori. Ako je već veteran, nije li to mogao biti netko jačeg rezimea, a ne čovjek kojem je vrhunac karijeri što je došetao do ringa na meč protiv Davida Hayea. Jer, unutar njega nije napravio baš ništa.

Ovako na neki način Filip ispada smiješan.

A zašto je dobio ovakvog protivnika? To je zapravo vrlo lako za zaključiti. Jer jednostavno boljeg, gledajući na okolnosti vezane uz njegovu karijeru, u ovom trenutku ne može dobiti. I dalje nije lako pronaći protivnika za njega. Ali, dok kroz godine on sam nije bio kriv za to, sad je situacija obratna. Sad smo došli do toga da je za sve loše po pitanju matchmakinga kriv isključivo on.

Filip više nije boksač koga će jaka imena izbjegavati

Hrgović je napokon postao prepoznatljivo ime, ali i boksač koji ima metu na svojim leđima. Boksač protiv kojeg sam ulazak u ring vrijedi, a pobjeda nad kojim donosi ogromnu premiju. I kako onda na ovakvoj priredbi boksa protiv čovjeka koji se zapravo tamo ne bi trebao niti nalaziti? Boksa u meču koji nije usporediv s drugima na programu i koji će se zbog toga vjerojatno na njemu naći vrlo nisko, među prva tri meča.

Zašto je onda sve ostalo na ovako niskim granama? Jednostavno, Hrgović je među ljubiteljima boksa manje zanimljivo ime od većine preostalih boksača s programa. I za to je, kao što je gore navedeno, trenutno kriv on sam.

Boks živi na X-u, Hrgović nema ni profil

Može li započeti time da je X, bivši Twitter, svakako glavna društvena mreža po pitanju profesionalnog boksa. Tamo su glavni insajderi, tamo boksači i promotori iznose svoje novosti i s te društvene mreže dolaze materijali za novinarske članke. 

Filip Hrgović aktivan profil na toj društvenoj mreži nema!

On ima aktivan Instagram povezan s Facebookom, ali na toj društvenoj mreži nekih medijski vrijednih objava nema. Njegove objave su najčešće "storyji" iz dvorane ili s odmora. To je materijal za prijatelje na Facebooku, ne za novinare koji te trebaju "prodati" ili za boksačke fanove koji se trebaju zainteresirati za tvoj meč.

On još uvijek nema namjeru prozivati druge boksače, osim u iznimnim prigodama, nema namjeru govoriti ništa što bi ga moglo smjestiti na naslovnice.

Tu je i ona toliko puta spomenuta činjenica da dolazi iz države koja ne donosi tržište te samim time nema niti pozadinu koju će neki drugi boksači, iz financijski jačih ili mnogoljudnijih država dobiti.

On je odabrao pošten, ali u ovo vrijeme totalno krivi put

To je njegov izbor na koji ima pravo. On i dalje vjeruje da do svjetskog vrha može doći isključivo sportskim putem, isključivo boksom. To je zapravo vrlo zdrav stav vrijedan pohvale, ali ovo danas nije vrijeme za to. Naravno, ne znači da Filip neće doći do ispunjenja svog cilja na svoj način, samo će mu trebati puno više vremena. I nakon što to ostvari, i dalje će biti manje popularan boksač, samo tim putem među svjetskim prvacima.

Koliko se ljudi sjeća da je Charles Martin bio svjetski prvak teške kategorije? Bermane Stiverne? Samuel Peter? Sergej Liakovič? Corrie Sanders ili Oleg Maskajev? To su sve teškaški svjetski prvaci u ovom stoljeću i većina njih je do svojih titula došla putem koji nije donio veliku popularnost, ali time niti zarade do kakvih su mogli doći.

Hoće li Filip Hrgović, čak i ako postane svjetski prvak, ući u tu grupu? Naravno, ovisit će to i o obranama titule, ovi boksači ih uglavnom imaju po jednu ili nijednu.

Ali, Filip Hrgović i njegov tim odabrali su vrlo pošten, ali za današnje vrijeme potpuno neadekvatan način vođenja i građenja karijere. Jer Filip se bavi sportom koji već odavno nije samo sport. Boks je veći showbiznis od bilo kojeg drugog sporta, u boksu ne postoje lige gdje će se susresti svatko protiv svakoga pa će se na kraju vidjeti tko je najbolji. Ne postoje turniri na ispadanje gdje samo jedan opstaje, čak ne postoji niti neki prirodan ili pošten način uspona prema vrhu.

Hrgović se oko svog branda jednostavno ne trudi

Boks je sport u kojem se veliki mečevi i adekvatni protivnici dobivaju prema tome koliko si marketabilan, koliko si zanimljiv onima koji će za taj meč platiti ulaznice ili prijenos.

Filip Hrgović se oko toga nije dosad potrudio, a čini se da niti ne namjerava. I to je u redu, ali onda jednostavno nema smisla govoriti kako su mu dodijelili ovakvog ili onakvog protivnika. Jer to je put koji je on svojim ponašanjem i načinom vođenja karijere odabrao.

Iskreno se nadamo da to neće tako još dugo te da će De Mori uistinu biti samo stanica do meča za svjetsku titulu, neovisno hoće li onda s druge strane biti Fury, Usik ili pobjednik meča Joshue i Wallina.

Zato je tekst i započet činjenicom da je Filipova velika pobjeda što se na ovakvom programu uopće nalazi. Njegov meč će teško biti među onima o kojima će se pričati kao o sjajnom okršaju, ali opravda li status favorita i nokautira De Morija imat će još jednu priliku popraviti sve ovo što je iznad u tekstu navedeno kao loše. Imat će priliku pred ogromnim auditorijem poslati poruku,

Moći će otvoreno reći da mu je dosta ovoga što se radi i da više nema namjeru biti prolaznik. Filipe, pobijedi, a onda u stilu šampiona, agresivno, bez suzdržavanja i oklijevanja, bez prikazivanja neke lijepe slike, reci po što si došao i stavi u usta sve one koje tim putem bude potrebno. 

Ona standardna poruka kako je najbolji na svijetu i kako će biti svjetski prvak ne znači ništa. Na jedno uho uđe, a drugo izađe. Traže se imena onih kojima je ta poruka upućena.

E, onda će se ovaj meč u Rijadu isplatiti, neovisno o tome tko mu je s druge strane. Ako to ne napravi, De Mori bi mogao biti novi Radonjić, Ahmatović, Booker ili Kartozia.

To ne želimo.