Jerry West je esencija košarkaške igre. Čovjek čije mišljenje se ne propitkuje, kojeg se sluša i kojeg su toliko poštovali kao igrača da je jedini dobio nagradu MVP-a finala iz poražene momčadi. Također, bio je stroj za koševe i kad je prebacio 30-tu. I danas drži rekord kao igrač s više od 30 godina s najvećim prosjekom poena u povijesti (31,2). Više nego što je imao i Jordan.
Da se radi o iznimnoj osobi potvrdile su i godine nakon igračke karijere. U kojoj god ulozi hoćete, kao trenera, GM-a, savjetnika pa da ga i posjednete na vrh dvorane da samo gleda utakmicu i kaže svoje zapažanje. U biti, njegov angažman u prijevodu znači nešto dobro će se dogoditi. Ne nužno odmah, ali budite spremni jer - dolazi.
Mr. Clutch s potpisom
Dobio je nagradu za GM-a godine kad je okrenuo momčad Lakersa s trenerom Delom Harrisom i jezgrom Nick van Exel, Cedric Ceballos i Vlade Divac, koji su dogurali do polufinala konferencije. Kasnije je razmijenio Divca za Kobeja Bryanta, nakon što je prije toga odradio operaciju dovođenja Shaquillea O'Neala iz Orlanda. A priču je zaokružio potpisom Phila Jacksona.
Ono što je posebno kod njega da s godinama nije postajao lošiji, već progresivniji, mijenjajući se u skladu s vremenom. Mijenjao se tražeći izazove koji imaju prepreke i prilagođavajući se situaciji poput odlaska u Memphis. Gledao je ispred vremena kad je sudjelovao u izgradnji moćnih Warriorsa. Vukao je poteze za koje smo tek kasnije shvatili koliko su bili veličanstveni.
Malo je poznato kako je spriječio Bryanta da kao slobodan igrač 2004. potpiše za Clipperse.
''Sjećam se kad je htio napustiti Lakerse. Nikad to nisam nikome spomenuo. Bio je pred potpisom za Clipperse, gdje sada radim kao savjetnik. Ali tada sam mu rekao: Kobe, ni pod kojim okolnostima ne smiješ to napraviti'', nedavno je otkrio West.
Još jedan u nizu genijalnih poteza bio je i 11. izbor prve runde drafta 2018. godine. O njemu je od starta imao vrlo visoko mišljenje. Prepoznao je kvalitetu koju mnogi nisu, jer kad bi sad pogledali spomenutu klasu i igrače koji su otišli prije njega možemo reći kako je nekoliko momčadi pogriješilo njegovim propuštanjem.
''Ono što je ispravno, nije uvijek popularno''
Gledajući samo ekipe kojima je trebao igrač na poziciji jedan ili dva, Orlando, Chicago, Cleveland, New York pa čak i Phoenix, koji je imao dva izbora, mogli su i trebali izabrati Shaija Gilgeousa-Alexandera unutar top 10. Na kraju su se usrećili Clippersi, a nakon njih Oklahoma u tradeu za Georgea, koji je orkestrirao upravo West i do kojeg bi bilo puno teže doći da nije bilo mladog Kanađanina.
''Ono što je ispravno nije uvijek popularno, a što je popularno, nije uvijek dobro. Shai će postati sjajan igrač u ovoj ligi. Tako mlad, a već ima karakteristike koje ga odvajaju od ostalih igrača. Privući će veliku pažnju zbog načina na koji igra i bit će jako dobar'', rekao je West još na ljeto 2018.
I nije dugo trebalo čekati da postane jasno kako se radi o momku koji brzo sazrijeva, ne boji se preuzeti odgovornost i što je najvažnije – igra košarku s glavom. U kratkom vremenu postao je igrač na kojeg sve više treba obraćati pozornost. Netko tko vas može kazniti ako mu date dovoljno prostora.
Fantastična transformacija
Doduše, nismo mogli očekivati da će tako brzo završiti u sredini gdje može učiti od majstora svog zanata. Da će prihvatiti ulogu sekundarnog playmakera, a pritom rasti u svojoj igri. To se ne događa često, da igrač unutar prve dvije sezone promijeni klub i napravi transformaciju iz dobrog rookieja u fantastičnog igrača druge godine. Praktički postane idealna opcija oko koje ili uz koju vrijedi graditi momčad.
Shai je izrazito dobar s loptom u rukama, ne boji se napadati u mismatch situacijama i protiv sjajnih visokih igrača poput Anthonyja Davisa i Joela Embiida. Ima nevjerojatan prvi korak nakon kojeg driblingom zna promijeniti ritam, usporiti i krenuti na koš zagradivši se tijelom blizu obruča. Iako u tim situacijama još treba poraditi na realizaciji i dodavanjima.
Segment igre koju mu možda najviše odgovara je pick and roll, gdje je na prosjeku od 1,02 poena po posjedu, što je uz bok još jednom odličnom mladom pick and roll igraču Traeu Youngu (1,02), a ispred vjerojatno novog rookieja godine Ja Moranta (0,99). Tu do izražaja dolaze mid-range šutovi s kojima radi razliku, pull-up (kad se diže iz driblinga) i raznovrsni floateri.
Vidi se da voli igru s loptom u rukama pa iz toga razloga nije loše da se trenutno nalazi u momčadi s dvojicom dominantnih ball-handlera, Chrisom Paulom i Dennisom Schröderom. Na taj način može učiti s loptom dalje od sebe, jer nije primarni razigravač, a svejedno mu ostaje dovoljno prostora da bude učinkovit.
Uz Paula može biti samo bolji
Kako njegov suigrač i bivša zvijezda Clippersa ove sezone ima najviše poena u clutchu, Shai je dobio prostora za nadogradnju i na znatno lakši način priliku razvijati svoju igru. U clutchu je po poenima drugi čovjek Oklahome, a postotak šuta mu je veći i od Paula (54,8 posto) te se u tom periodu utakmice nalazi na drugom mjestu po ukradenim loptama u ligi.
Također, već je postao jedan od učinkovitijih igrača u izolacijama. Trenutno je na prosjeku 0,99 poena po posjedu. Primjerice, James Harden koji ima daleko najveći postotak izolacija u ligi (14,5 posjeda po utakmici) je na prosjeku od 1,12 poena po posjedu.
Trenutno nije previše opasan šuter, trica mu je u padu u odnosu na prvu sezonu (s 36,7 na 35 posto), ali povećao je broj pokušaja za tri poena (s 1,2 po utakmici na 3,5) te ima mehaniku šuta koja s godinama može dobro napredovati. Pogotovo ako dosegne brži izbačaj u catch-and-shoot situacijama. Ali i bliže košu, jer oko obruča bilježi prosjek od 1,02 poena po posjedu, dok na oko tri metra od koša ima skromnih 38,6 posto šuta. Dotad ima od koga učiti, naročito po pitanju mentaliteta i vođenja utakmice.
''Ne mogu ni zbrojiti situacije u kojima primjenjujem nešto što je Chris rekao. S gledišta vođenja, super razgovorljiv, do te točke gdje je ponekad poput: 'U redu, prijatelju, shvatili smo'. Ali sve što kaže, treba reći'', izjavila je nadolazeća zvijezda za Paula.
Potencijal je tu, ali neke stvari još ne znamo
Ne treba ići predaleko. Za razliku od Luke Dončića i Traea Younga, nije odigrao puno samostalnih utakmica kao primarni playmaker i to je nešto što tek trebamo vidjeti. Nije se još našao u situaciji da potpuno kontrolira napadom u tijesnoj završnici (tek jedna utakmica bez Paula), uzima teške šutove ili se nađe pod kritikom zbog upitnog poteza. Veseli što želi učiti i s dvije je noge na zemlji, a to je uvijek dobar znak.
''Nisam bio previše u teretani koliko sam bio na terenu. To je veliki dio razvoja za koji mi je Chris otvorio oči'', otkrio je Gilgeous-Alexander.
Tako se stječe respekt kod suigrača i polako dobiva veća minutaža, iako je njegova je skočila s 26,5 minuta u prosjeku na vrlo impozantnih 35 te je postao ključan dio hibridne petorke s tri moćna beka na lopti. Petorke koja ima najbolji ofenzivni rejting lige u četvrtoj četvrtini.
Westov izbor već sada je užitak za gledati, ali protiv njega je sve teže igrati. Ima potencijal postati All-Star igrač u oba smjera koji može pokrivati više pozicija, a ukoliko podigne igru na višu razinu, onda ćemo raspravljati o potencijalnom franšiznom igraču. Usudio bih se reći o nekome koga će se protivnici plašiti.
