Slovenija u Zagrebu, Švedska u Zagrebu, Finska u gostima i na kraju Finska u Rijeci. Nove su to košarkaške utakmice koje je Hrvatska izgubila u pravoj drami. Takvih drama posljednjih 15 ili 20 godina ima previše. Zapravo, ovako iz glave sjetit ću se samo tri slučaja u kojima je pripala nama, gdje smo odradili "clutch" na pravi način.
Ona slatka osveta Tomasovom tricom Španjolcima na njihovu terenu, prekrasno torinsko ljeto 2016. kad smo kao otpisani izborili Olimpijske igre, a onda tamo onom blokadom Darija Šarića, koji nam nevjerojatno nedostaje, savladali Paua Gasola i Španjolce.
Ništa nije slučajno
Naravno, to više ne može biti slučajno. Završna utakmica nešto je na čemu se posebno radi. Nešto za što je potrebno pripremiti momčad, kako igrački tako i mentalno. I samo pokazatelj da već dugo vremena nešto ne štima.
Veselili smo se dolasku Dina Rađe i Stojka Vrankovića, danas vidimo da je pod njihovim vodstvom hrvatska košarka pala na najniže grane dosad. Ne samo reprezentativna, nego, naravno, i klupska. Ljudi su izgubili interes. Ponekad im se vrati za reprezentaciju, a onda dožive ovaku pljusku.
I znamo da će ti ljudi ponovno biti pred ekranima u rujnu, kad kreće EuroBasket u Italiji. Ne znamo sada pod kakvim ćemo tamo vodstvom otići, hoće li se išta promijeniti u filozofiji ako trenutačno ostane te koji će izbornik i igrači pokušati napokon razveseliti naciju prvi put nakon spomenutih OI-ja ili EuroBasketa u Sloveniji.
EuroBasket u Italiju pa onda surovi pad među liliputance
Taj EuroBasket posljednja je šansa da se nešto napravi prije nego što nas dočeka surova realnost u koju smo pali putem pet poraza u šest utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
Za EuroBasket 2025. godine morat ćemo igrati pretkvalifikacije, odnosno kvalifikacije da bismo uopće u pravim kvalifikacijama zaigrali.
Bez podcjenjivanja ikoga, moramo reći kako Hrvatsku baš nismo vidjeli među reprezentacijama koje će u tom dijelu kvalifikacija nastupiti. A tko su to? Hajdemo redom.
Iako u naslovu piše da nismo mogli pasti niže, ipak jesmo. Srećom, to se nije dogodilo i vjerujemo da neće. Naime, pretkvalifikacije imaju svoj prvi dio, koji će ovih dana završiti, a u njemu nastupaju redom Rumunjska, Danska, Švicarska, Austrija, Kosovo, Luksemburg, Cipar, Norveška, Albanija i Irska.
Najniži rang europske košarke
Već se sve zna, u drugi krug prošli su Cipar, Austrija, Danska, Rumunjska, Švicarska i Norveška, ali i preostale četiri reprezentacije imat će još jednu šansu nakon svega izboriti onaj glavni dio.
Među spomenutih šest reprezentacija dolaze one koje su zauzele posljednja mjesta u kvalifikacijama za svjetsku smotru u Aziji. To su Hrvatska, Poljska, Sjeverna Makedonija, Slovačka i Portugal. Tom popisu još će se pridružiti Bugarska ili Bosna i Hercegovina nakon što odigraju međusobni susret.
Idućeg mjeseca započet ćemo turnir na kojem će ovih 12 reprezentacija biti podijeljeno u tri grupe po četiri momčadi. Po dvije utakmice u kolovozu i studenom ove godine te dvije u veljači iduće. Cipar kao jedan od tri domaćina (uz Finsku i Latviju) ulazi izravno u idući krug iako će nastupiti u ovoj fazi natjecanja. On je, stoga, nekako najpoželjniji takmac.
Postoji i druga prilika, ali idemo li uistinu tako nisko?
Pobjednici ovih skupina izborit će prave kvalifikacije, dok će se preostalih osam momčadi pridružiti gore spomenutoj eliminiranoj četvorci. Ponovno će biti podijeljeni u tri skupine po četiri momčadi i ponovno će samo pobjednici proći dalje.
Uz potencijalne mine poput Poljske, momčadi koja je 2019. igrala četvrtfinale Svjetskog prvenstva te Sjeverne Makedonije ili eventualno Bosne i Hercegovine, jasno je da niti tu ne možemo u potpunosti biti opušteni, sve ovisno o tome kako nas skorašnji ždrijeb pomazi.
Sve u svemu, Hrvatsku čeka nikad teži put do EuroBasketa, natjecanja koje, otkako je nezavisne Hrvatske, nikad nismo propustili. Mi i dalje vjerujemo da nećemo niti sada. No, morat će se puno toga konsolidirati.