Ivković se oprostio revijalnom utakmicom između Olympiakosa i momčadi "Dudinih zvijezda" koja je odigrana u dvorani "Mira i prijateljstva" u Pireju. U susretu u kojem rezultat nije bio važan, pobijedile su ''zvijezde'' 113-103, a utakmica je prekinuta 28 sekundi prije kraja jer je Ivković tijekom karijere osvojio čak 28 trofeja.
Na Ivkovićevom oproštaju bili su njegovi bivši igrači Thomas Huertel, Nikos Zizis, Stefan Marković, Bogdan Bogdanović, Kostas Slukas, Cedi Osman, Nikola Kalinić, Pero Antić, Dario Šarić, Viktor Hrijapa, Kyle Hines, Boban Marjanović i izbornik Srbije Aleksandar Đorđević.
Dudin oproštaj također su ispratili i velikani europske košarke i sporta poput Predraga Danilovića, Žarka Paspalja, Jure Zdovca, Dina Rađe, Dragana Tarlaća, Dražena Dalipagića, Dejan Tomaševića, Zorana Čuture, Nenada Krstića, Milana Tomića, Branislava Prelevića, Željka Obradović, Panagiotisa Fasoulasa, Dimitriosa Itoudisa i Novaka Đokovića.
"Duda Ivković je profesor i otac svima nama u srpskom sportu. Nikad nisam igrao košarku, ali sam veliki košarkaški navijač i veliki sam navijač Ivkovića i svega što je učinio za našu košarku i svjetski sport", rekao je Đoković.
Publika u dvorani je velikim pljeskom pozdravila Ivkovića kada je izašao na teren. Stao je na centar, a ubrzo su mu se pridružili i Panagiotis Fasoulas i Vassilis Spanoulis, koji su na teren iznijeli dva najveća trofeja koja je Ivković osvojio - pehare Eurolige iz 1997. i 2012. Nakon toga mu je predsjednik Eurolige Jordi Bertomeu predao priznanje "Legenda Eurolige" što do sada nije dobio niti jedan trener.
Ivković je tijekom bogate karijere vodio brojne klubove, među kojima su Partizan, Aris, Radnički, Vojvodina, PAOK, Olympiakos, CSKA Moskva, Dinamo Moskva, Efes.
Dva puta je osvojio Euroligu (1997, 2012), jednom Eurokup (2006), europski Kup Radivoja Koraća (1976) i Kup Saporta (2000). Osvojio je i 15 titula prvaka i kupova država u kojima je radio.
Od 1987. do 1005. je bio izbornik Jugoslavije, a na klupi Srbije sjedio je od 2008. do 2013. godine. Osvojio je zlato na svjetskom prvenstvu (1990), tri zlata na prvenstvu Europe (1989, 1991, 1995), uz jedno kontinentalno (2009) i olimpijsko (1988) srebro.
