Taman sam zaključivao komentar s konstatacijom kako su se Vatreni previše poigravali i promašivali, ali da su ipak dobro prošli jer nije stigla kazna. Nažalost, baš u trom trenutku Velšani su zabili. Kazna je malo kasnila, ali ipak je stigla, s kiselim osmijehom i oštrom sabljom. Fortuna je okrenula leđa Vatrenima, ali mora se priznati da su je provocirali.
Tri vijesti o kojima se priča
Trebala je to biti rutinska pobjeda hrvatske reprezentacije na otvaranju kvalifikacija za Euro 2024. U prvom poluvremenu bila je to igra mačke i miša; razlika u kvaliteti, snazi i moći bila je vidljiva s Mjeseca.
Velšani su rezultatski jako dobro prošli u prvih 45 minuta, dobili su samo jedan pogodak, a trebali su barem tri-četiri da su hrvatski napadači namjestili nišanske sprave. Ili da su bili nešto manje skloni soliranju.
Perišić kao da je osjetio što bi se moglo dogoditi
Da je strijelac Andrej Kramarić pokazao malo više altruizma u onoj šansi pred kraj prvog dijela i dodao Ivanu Perišiću, bilo bi barem 2:0. I to bi bilo to. Put bez povratka za Velšane. No puno je tih "da je" i "da su". Opet je zaiskrilo između Krame i Perije. Potonji kao da je osjetio što bi se moglo dogoditi. Bila je to slika koju smo viđali barem nekoliko puta u posljednjih nekoliko godina.
Poslovično energični Perišić ljutito je reagirao, dobrano se ispsovao. Je li ga Kramarić vidio ili nije, teško je reći, valjda nije, ali činjenica je da je Perišić bio u puno boljoj situaciji.
Nije prvi put da Kramarić radije puca nego dodaje, ali mora se reći da je znao i lucidno proigrati kada je to malo tko očekivao. Tako je to s golgeterima, gol im je uvijek u fokusu, a periferni vid nešto manjeg radijusa.
Već se tada moglo naslutiti da bi takvi propusti mogli skupo stajati Vatrene. Zna se kako to već ide u nogometu. U drugom poluvremenu Velšani su došli do daha, Vatrenima je nakratko ponestalo goriva i više to nije bila jednosmjerna ulica.
Vatreni stali u drugom poluvremenu
Gosti su osjetili šansu i ubrzo su stvorili jednu veliku priliku. Hrvatska obrana zaplivala je po svim linijama, Vatrene je spasila samo traljava reakcija velškog pucača. Iz ove perspektive gledajući, bilo bi bolje da su Velšani tada izjednačili jer bilo je puno do kraja, jamačno bi se Vatreni probudili i ponovno stisnuli gas. Ovako su i dalje ostali previše inertni, samozadovoljni minimalnim vodstvom.
U takvim situacijama, kada dođu posljednje minute, uvijek je u psihološkoj prednosti momčad koja je označena prije utakmice kao autsajder. Favoritima poraste nervoza, popusti koncentracija i dogodi se pogreška ili niz pogrešaka. Velški zalutali metak odsjeo je u Livakovićevoj mreži.
Juranović jest posljednji zakasnio, takvi propusti i dalje mu se znaju događati, ali ne može ga se označiti glavnim krivcem za ispuštenu pobjedu. Ni blizu. To su propuštene šanse i pristup u drugom dijelu koji je sličio na - lako ćemo.
Problem realizacije: U Tursku na popravni
Realizacija je i dalje problem. Nije od jučer, to traje već duže vrijeme. Hrvatska često ima igru, stvara šanse, ali prečesto nema raspoložene napadače, točnije pucače jer su u šanse dolazili i veznjaci.
S obzirom na to što se događalo na poljudskom travnjaku, remi jest šokantan, ali ne treba paničariti. Za prolivenim mlijekom nema smisla naricati. Sve se još da popraviti i nadoknaditi.
Vatrene za tri dana čeka puno teža utakmica u Bursi. Turska je ipak bolja od Walesa, a igra i na svojem travnjaku. Turci su iščupali pobjedu u za njih jako vrućem Erevanu. Zna se kakvi su politički odnosi između Turske i Armenije. Ta pobjeda dat će im krila, a Vatreni moraju učiniti sve da ih skrešu.
Kvaliteta je na strani Hrvatske, tu nema sumnje. Ako Vatreni samo malo poprave realizaciju, ne bi trebalo biti prevelikih problema.
