Hrvatska je u još jednom velikom finalu, u još jednoj borbi za zlatno odličje. Kakva drama, kakvi šokovi i preokreti! Pobjeda u produžetku za još slađe slavlje, veliko slavlje Hrvata na De Kuipu.
Legendarni stadion odzvanjao je hrvatskim pjesmama. U pojedinim trenucima grmjelo je kao da rokaju haubice. Kada je Hrvatska preokrenula i povela s 2:1, novinarski stolovi podrhtavali su kao da se igra na Maksimiru ili Poljudu. Još su više skakali nakon trećeg gola.
Hrvatska pobjeda i na tribinama
Hrvatski navijači nadglasali su Nizozemce i bili su velika podrška Vatrenima. Barem trećinu mjesta na stadionu zauzeli su Hrvati. Kad bi se Nizozemci i digli, hrvatski navijači brzo bi ih posjeli. Doista smo se osjećali kao da se utakmica igra u Hrvatskoj.
Dok pišem ovaj tekst, slavlje se prelijeva na ulice Rotterdama. Iz utrobe stadiona čuje se pjesma hrvatskih navijača, koji razdragano odlaze u tu divnu roterdamsku noć. Nadam se da neće biti incidenata i da će sve proteći dobro.
Modrić je čudo
Presudili su iskustvo, karakter i ipak veća klasa hrvatskih igrača. Nizozemska je dobra, mlada i poletna, no nema više velikih igrača kao nekoć, posebno u napadu. Opet je ključeve trijumfa držao kapetan Modrić.
Nadmudrio je Gakpa i praktički ni iz čega izborio jedanaesterac. Taj je izjednačujući gol okrenuo stanje na terenu. Nizozemci su izgubili momentum, a Hrvati su ga dobili. Oranju su se odsjekle noge. Vidjelo se da su uzdrmani i da je samo pitanje trenutka kada će još jednom kapitulirati.
Najbolji trenuci utakmice Hrvatska - Nizozemska
Logično je bilo očekivati da će izjednačujući gol u šestoj minuti sudačke nadoknade Nizozemcima donijeti psihološku prednost u produžetku. No Vatreni su ostali mentalno čvrsti i zadivljujuće pribrani. Nekoć bi se možda slomili i potonuli, kao što je to bilo na Euru 2008. protiv Turske, ali sada je to neka druga priča.
Ova je generacija neslomljiva
Što ne ubija, jača, a mentalnu čvrstoću najviše jačaju pobjede i uspjesi. Ova generacija nabildala je svoje samopouzdanje i karakter do najviših razina. Nema predaje, bori se i igra do posljednjeg sučeva zvižduka, pa kako završi. Ovacije kapetanu nakon što je realizirao jedanaesterac za 4:2 i izašao s terena najdojmljiviji je trenutak utakmice. Tutnjalo je kao tornado, tjeralo je suze na oči.
Gledali smo nizozemske navijače u tom trenutku. Ledenih lica, potpuno pokisli od razočaranja ukopano su stajali. Razjapljenih usta gledali su čas prema tribini na kojoj je bila smještena glavnina hrvatskih navijača, a čas u Modrića, koji se lagano šetao prema klupi i odzdravljao navijačima.
Nisu to očekivali u Rotterdamu, na svome legendarnom stadionu, na kojem nisu izgubili 23 godine. Nisu očekivali ni da će ih gostujući navijači tako nadglasati i na neki način poniziti na vlastitom bunjištu. Bili su vidljivo utučeni, ali u isto vrijeme i impresionirani hrvatskom momčadi i navijačima. Hrvatska reprezentacija izaziva divljenje i jednostavno tjera protivničke navijače da je poštuju.
''Hrvatska je stvarno nevjerojatna, Modrić je nevjerojatan. Čudesno'', dobacio nam je jedan stariji gospodin dok je prolazio pored našeg stola. Vrtio je glavom i sportski čestitao.
Hrvatska je bila bolja i zaslužila je pobjedu, a Nizozemcima ostaje nada da će u svojim inkubatorima pronaći napadače i kreativce kakve su nekoć imali.
Dok Nizozemska tuguje, Hrvatska slavi. Tako je to u nogometu. A sad sve misli bacamo na finale. Vrijeme je za zlato...
