Sreća se konačno osmjehnula Hrvatskoj. Bilo bi previše da Vatreni još jednom prokockaju pobjedu u zadnjim sekundama. Fortuna negdje uzme, a negdje vrati. Ovaj put će Škoti očajavati. Da su uzeli bod, ne bi se moglo reći da je nezasluženo.
Mat u tri poteza okrenuo je mlin na hrvatsku stranu. Dijagonala Gvardiola, povratna Perišića i rezantni udarac Matanovića za brzo izjednačenje. Najatraktivniji i najvažniji trenutak na utakmici.
Prvijenac Matanovića u dresu hrvatske reprezentacije i nagoviještaj da je Hrvatska dobila centarfora za sljedeće desetljeće.
Utakmica prema očekivanju, tvrda i neizvjesna. Škoti su tradicionalno neugodan protivnik Hrvatskoj, tako da se moglo predvidjeti da neće biti lako. I nije bilo. Zapravo, bilo je jako teško. Vatreni su izvojevali pobjedu s puno muke.
Izbornik je razočaran, ali nije bilo tako loše
Nije to bila igra kao protiv Poljske i zbog toga je izbornik otvoreno izrazio razočarenje, ali nije bilo ni toliko loše. Bilo je pogrešaka, ali i dobrih stvari, iako je jasno da igra nije bila na razini očekivanja. Naravno da bi se drukčije pričalo da je izašao remi, ali nije. Krajnji rezultat ipak sve kroji.
Kada se pobijedi, dojam je uvijek bolji. Tako je to u nogometu. Naravno da su hrvatski standardi viši i da Škotska ne može biti neko visoko mjerilo, no Vatreni su ipak dominirali i stvorili više šansi od suparnika.
Perišić na desnom boku bio je najintrigantniji izbornikov potez. Nije bio odveć iznenađujući jer se po treninzima moglo zaključiti da će igrati na desnoj strani. To smo i najavili dan uoči utakmice.
Perišić je bio vrlo dobar
Perišić je bio vrlo dobar. Izgledao je rastrčano i svježe. Lucidnom asistencijom stavio je na šlag na tortu svoje igre.
U prošlosti nije volio igrati na desnoj strani, no čini se da bi to mogla biti njegova nova pozicija u hrvatskoj reprezentaciji. Dojam je da Perišić igra sve bolje i da se polako vraća u formu.
Hrvatska je u drugom poluvremenu dominirala, gol je visio u zraku, a kada je tako, najčešće se ukaže Andrej Kramarić. Strpljivo je vrebao i dočekao je svoju šansu. Izbornik kao da je čekao da zabije pa da ga zamijeni.
Konfuzija u obrani
Hrvatska nije briljirala, ali ne može se reći da je odigrala loše i da nije zaslužila pobjedu. Vezni red solidno je funkcionirao, napad također, no mora se istaći da je bilo dosta konfuzije u obrambenoj fazi igre.
Previše tehničkih pogrešaka i premalo agresije. Vatreni se zbijaju pred vlastitim vratima umjesto da izađu u polje. Zbog toga se rađa panika u završnici. Nije slučajno što Hrvatska prima golove u zadnjim sekundama, brani se stihijski i tako dopušta suparniku da bude opasniji nego što realno jest.
Loš dan Joška Gvardiola
Škoti su iskoristili jednu pogrešku, onu kardinalnu Luke Sučića, dok su dva propusta Joška Gvardiola ostala nekažnjena.
U posljednjim sekundama obrana je također plivala, na kraju je Jakić pospremio loptu u vlastitu mrežu, no VAR je izvukao Vatrene. Bilo je još nekih situacija koje su bile opasne pred hrvatskim vratima. Šutalo i Ćaleta-Car uglavnom su to dobro rješavali, no Gvardiol ovaj put nije bio na svojoj razini. I on ima pravo na loš dan.
Očito je da se formacija s trima stoperima u zadnjoj liniji mora još uigravati da bi se pogreške svele na minimum. Jasno, sve ovisi protiv koga se igra. Škoti nemaju svjetsku kvalitetu, ali pokazali su da mogu biti opasni. Sve tri utakmice u skupini izgubili s tijesnim rezultatom.
Hrvatska u Varšavu ipak putuje zadovoljna. Pouke se moraju izvući, ali šest bodova je na kontu i lakše se diše. Dakako da treba ići na pobjedu, no i remi s Poljacima bio bi sasvim zadovoljavajući ulov.