Berlin je oduvijek kozmopolitski grad, poseban za njemačke prilike, ali sada je to na kvadrat. Ne samo u odnosu na ostatak Njemačke, jer i cijela Njemačka se također stubokom promijenila, što smo mogli osjetiti i vidjeti već u Regensburgu gdje smo prespavali jednu noć i nastavili put prema Berlinu, već i na samog sebe.
Tri vijesti o kojima se priča
Spuštanjem u Berlin s autoputa ne možete zamijetiti ništa posebno vezano za Euro. Tek na akreditacijskom punktu u blizini Olimpijskog stadiona vidjeli smo prve plakate.
Atmosfera velikog turnira uopće se ne osjeća u nešto širom gradskom području. Vjerojatno je puno bolje u centru, no tamo ćemo tek predvečer. Odsjeli smo u hotelu koji je 20-25 minuta automobilom od Brandenburških vrata. Lijepa gradska četvrt, ljudi sjede na terasama i klupama, no nitko ne priča o nogometu.
Jedina poveznica s nogometom bile su riječi recepcionara da je nekoliko Španjolaca odsjelo u hotelu.
"Trebali biste pripaziti kako pričate o španjolskoj momčadi", našalio se recepcionar dok nam je ispisivao formulare.
"Bolje da se oni pripaze, vidite li koliki smo", duhovito mu je uzvratio kolega Milan Stjelja i izmamio glasan smijeh službenika hotela.
"Već vidim da će ovdje biti jako zanimljivo", dobacio je recepcionar i nastavio se smijati.
Čim smo ostavili stvari, po starom običaju promuvao sam se oko hotela da vidim što se nudi. Već nakon nekoliko koraka naletio sam na grupu mladića i jednu djevojku kako na klupi ispijaju pivo iz staklenih boca i nešto raspravljaju na koktelu ruskog i ukrajinskog.
Malo dalje pričao se talijanski ispred pizzerije, a nekoliko koraka dalje odzvanjao je turski iz kebabdžinice. Ostatak ljudi koji su se našli na malom trgu šutke su sjedili i lagano pijuckali svoja pića. Izgledali su zamišljeno, neki vjerojatno okupirani svojim problemima, a možda su samo odmarali mozak nakon napornog radnog dana.
Berlin prije 18 godina bio je življi
Tko će ih znati, ali na prvu bi se reklo da ovdje vlada turobna atmosfera, kao da su svima potonule lađe, a možda je to samo mentalni sklop ovdašnjih ljudi. Ne znam, ali prije 18 godina sve je to izgledalo puno življe. Čak i u istočnom dijelu grada.
Svaki pokušaj komunikacije završavao je bezuspješno. Jednostavno ih ne zanima, nogomet najmanje. Kada to vidite, postaje vam jasno zašto Elf nije ni blizu što je nekoć bio. Pri povratku u hotel naletio sam na dvojicu mladića koji pričaju španjolski.
"Ja sam Španjolac, a kolega je Portugalac. No ovdje nismo radi nogometa. U pitanju je sasvim druga industrija", kazao je Victor i glasno se nasmijao.
"Nije da ne volim nogomet, pratim ga prilično. Ja sam iz Granade i navijam za tamošnji klub", kazao je Victor, a kolega je nastavio.
"Ja sam Arthur, dolazim iz Lisabona. Znam da je Hrvatska nedavno pobijedila Portugal u prijateljskoj utakmici. Imate jako dobru momčad, Hrvatska je stalno u završnicama velikih turnira, no ne mogu reći da sam neki nogometni ekspert. Pratim površno", kazao je Arthur.
Victor je ipak puno upućeniji. Hrvatska protiv Španjolske otvara Eura u svojoj skupini. Koliko će Španjolaca doći na Olimpijski stadion?
"Ne pretjerano puno. Španjolci nemaju naviku praćenja reprezentacije ili klubova kada igraju u inozemstvu. Ako bude 10 tisuća Španjolaca na stadionu, bit ću ugodno iznenađen. Čisto sumnjam", predviđa Victor.
Što Španjolci misle o Hrvatskoj
A što mislite o Hrvatskoj?
"Hrvati će vjerojatno napuniti stadion, to je lako pretpostaviti. Tko prati nogomet, zna da hrvatski navijači u velikom broju prate svoju reprezentaciju. Španjolci ili Talijani slabo idu na gostovanja, Hrvati su sličniji Englezima, Škotima, Dancima ili Šveđanima", priča Victor.
Dobro, a što mislite o hrvatskoj momčadi? Jesu li Španjolci bolji?
"Pa, ne bih rekao. Hrvatska zadnjih godina ima bolje rezultate. To je tu negdje. Ne znam što reći: ako je Modrić i dalje vaš najbolji igrač... On je čovjek u godinama, no nije jedini, imate dosta staru momčad. Imate li uopće neku novu mladu zvijezdu?"
Kako ne, pa Joško Gvardiol perjanica je Manchester Cityja.
"Ah, da. Njega sam smetnuo s uma. Ne znam, ali ni Hrvatska, a ni Španjolska ne djeluju mi kao da mogu osvojiti turnir. Meni se čini da su Englezi i Francuzi najjači. A možda i Nijemci odu do kraju."
Zašto vjerujete u Njemačku, pa na zadnjih nekoliko natjecanja nisu napravili baš ništa vrijedno spomena. Štoviše, bilježe najlošije rezultate u povijesti?
"To je točno, doista gube sve redom. Ne znam, valjda percepcija iz prošlosti. Kao Nijemci su Nijemci. Sad su domaćini pa možda im krene, iako se slažem da nema tu nekih svjetskih igrača. Sve je to tanko. Englezi i Francuzi doimaju se puno bolje", zaključio je Victor dometnuvši da mu je sportsko novinarstvo posao iz snova, no svoju budućnosti ipak je našao u glazbi.
"Znam da su Hrvati iznimno talentirani za nogomet. Uvijek ste imali jako dobre igrače iako ste mala zemlja. Pamtim Šukera, Bobana, Prosinečkog... Bili su to sjajni igrači", kaže Victor.
Igra li se uopće Euro?
A što kažete na Berlin i atmosferu u gradu? Jeste li osjetili dašak Eura?
"Ma, kakvi, tu smo nekoliko dana i imamo osjećaj da se Euro igra u nekoj drugoj državi. Možda je u drugim njemačkim gradovima bolje. Vjerujem da jest jer Berlin nije tipičan njemački grad, on je posebna priča."
Ako neće Nijemci, atmosferu u Berlinu podići će Hrvati. Naši ljudi po običaju spašavaju stvari. Putem smo sreli nekoliko automobila s hrvatskim navijačima. Glavnina stiže tek u petak predvečer i tijekom subote. Koliko će ih biti u gradu na dan utakmice, teško je pretpostaviti, ali...
"Bit će to prava invazija. Čujem da bi nas moglo biti 100 tisuća u gradu. Pa, u Berlin stiže pola mog kvarta", kažu nam dečki s Jaruna koje smo sreli na jednoj od benzinskih crpki.
Ah, što bi Njemačka bila bez Hrvata...
VIDEO Pogledajte kako su natjecatelji u Euroizazovu nacrtali golog Domagoja Vidu
Drama među francuskim zvijezdama na Euru: Pokosila ih bolest, Coman je najteže
