Nisam fan Ante Kostelića. Znam da to zvuči bogohulno jer riječ je o čovjeku koji je od svoje djece stvorio skijaške besmrtnike i stoga kod kolega koji pomno prate skijanje ima status vrhovnog, gotovo božanskog autoriteta. OK, jako poštujem njegove sportske uspjehe, ali što mogu kada me gotovo svaka njegova izjava beskrajno živcira?
Tri vijesti o kojima se priča
>> Gips za Novu TV: Tenis mogu igrati svi, a skijanje je i Đokoviću bilo 'komplikovano'
Posljednje je bilo ovo s Novakom Đokovićem koji, po Sv. Anti Kosteliću, nije mogao uspjeti u takvom Übermensch sportu kao što je skijanje, pa je utjehu pronašao u tamo nekom tenisu. Reći za čovjeka koji je trenutačno neprikosnoven u ultraglobalnom pojedinačnom sportu poput tenisa da je to „tak-tak“ jer, kao, veći je uspjeh biti neprikosnoven u skijanju, u najmanju ruku nije pristojno. Istina, da je Gips uvijek u svom životu bio jako pristojan i da je igrao strogo po svim pravilima, Janica i Ivica vjerojatno nikad ne bi bili pobjednici Svjetskog kupa. Ali, ako je i od Gipsa, previše je.
Uspoređivanje sportova i sportskih uspjeha nezahvalan je posao. Teško ga je provesti, a još teže može ispasti simpatično. Gotovo je nemoguće usporediti dva sporta, a da barem jednog od njih ne uvrijediš. Eventualno, kada bi netko za svoj sport kazao da je manje zahtjevan od nekog drugog, moglo bi se reći da nema zadnjih namjera. No, Gips nema s tim problema. Za njega je skijanje iznad svega. Sve ostalo je rekreacija s felerom.
Pa je tako po Svevišnjem Gipsu pobjeda u skijaškoj kombinaciji „kao kad bi netko ujutro osvojio turnir u tenisu, a poslije podne bio najbolji i u stolnom tenisu.“ Wimbledonski uspjeh Gorana Ivaniševića je OK, ali „tako nešto nije moguće u skijanju; u skijanju, naime, nema pozivnica.“ I tako bi mogli još do unedogled. Poanta je uvijek ista. Parafrazirajmo Grunfa iz Grupe TNT: „Tko skija vrijedi, tko vrijedi – skija“:
Uz predani rad na afirmaciji skijanja kao najkompliciranije i najzahtjevnije ljudske djelatnosti, gospodin Kostelić veliki je ljubitelj povijesti. Razumljivo da je čovjek na glečeru u dugim zimskim noćima okrenut kontemplaciji i proučavanju povijesnih spisa.
No, junaka ove priče materija je toliko preuzela da ga određeni povijesni događaji tište i danas. Tako je po slijetanju iz Salt Lake Cityja ponosno izjavio kako su Janičina zlata čista i pošteno ostvarena „za razliku od zlata koje je truli Zapad pokrao iz svojih kolonija“ ??? Mislim, posve nije netočno, ali kakve to sada ima veze, Gipsu mili? A postoje još neki prilično skandalozni primjeri revizije povijesti, no to sada nije tema…
Ante Kostelić čovjek je goleme energije, sportski, pardon, skijaški vizionar i vrhunski trener. Njegove metode teško da su primjenjive na druge sportaše jer su od početka mišljenje i konstruiranje za treniranje vlastite djece. Uspjeh koji je postigao veličanstven je i senzacionalan jer dolazi iz zemlje bez ikakve skijaške infrastrukture i tradicije. Skijaški talent puno je lakše pretočiti u vrhunski rezultat ako si Austrijanac nego ako si Hrvat. No Kostelić Team uspio je to uz goleme žrtve i odricanja.
No, spomenuti uspjeh neće biti ništa veći i senzacionalniji ako omalovažava postignuća drugih ili ako Laureusa dobije neki drugi sportaš iz nekog drugog sporta. S takvim autokratskim gardom ni ne očekuje se da mu izjave uvijek budu „umivene“ i „simpatične“. Ali, problem postaje što takva više nije nijedna.
Stalno konflikt. Stalno teorija zavjere. Stalno je „nama“ netko nešto ukrao, „kao što su nas stalno krali i kroz povijest.“ Ako Slovenac na Sljemenu postavi laganu slalomsku stazu, to je dio bjelosvjetske zavjere protiv Ivice Kostelića. A što je onda kad Gips postavi prelagan slalom u Chamonixu? Isto zavjera, jer na djelu je „specijalni rat“, prate ga i kontroliraju njegove poteze već danima. Razbiše mu koncentraciju… Rat protiv rigidnog FIS-a može se voditi i suptilnije. Ne treba svakoga dana u svakom pogledu sve više stvarati neprijatelje. Uostalom, dosta su se najbolji hrvatski sportaš i njegov pool izblamirali nemuštim optužbama na Hirscherov račun. To je kad se trči pred rudo.
Vrijeme je da netko iz našeg skijaškog saveza, ako takav autoritet uopće postoji, kaže: „Gips, dosta, odmorite malo. Sada već vašim izjavama štetite Ivici.“ Ili možda jezikom poslovica koji Kostelić senior bolje razumije: „Treba znati zasvirati, ali i za pojas zadjenuti.“
