Matija Kvasina (34) učinio je nešto što nisu uspjeli ni Janica ni Ivica Kostelić - pobijediti u svojoj zemlji. Osvojio je utrku Tour of Croatia i iako sport nije isti, emocije jesu.
Tri vijesti o kojima se priča
''Razmišljao sam cijelu noć o životu, o svemu što sam prošao, o obitelji, o dolasku na Markov trg... Dvadeset sam se godina odricao da bih uspio obući ovu crvenu majicu. Moji najbliži znaju o čemu se radi, imao sam mnogih padova, trebao biti dio najvećih momčadi, prolazio kroz razne probleme. Prolazio sam u karijeri kroz pakao, ali sam uspio. Možda još nisam stara lokomotiva, ali vučem'', kazao je Matija Kvasina s termosicom u ruci pijući čaj.
Iza njega bilo je tjedan dana jurnjave po više od tisuću kilometara po Hrvatskoj, a pred njime elita koja mu je čestitala. Protivnici koji će ove godine pobjeđivati na Giro d’Italiji, na Tour de Franceu. Elitni, mlađi vozači koje je pobijedio. Zvijezde poput Marka Cavendisha ili Giacoma Nizzola na duge staze s njime se nisu mogli mjeriti. Na cilju suze su krenule same.
''Na samom kraju, u Mesničkoj ulici, uhvatila me neka slabost. Morao sam izdržati... Ovu pobjedu posvetio bih svima koji su tek nedavno čuli za nas. Nas biciklista je malo, ali ide nam bolje nego ikad prije. Neka ova moja ukupna pobjeda bude okidač, povratak tog sporta u fokus. Pitajte stare bicikliste kako je u našem gradu bilo 60-ih ili 70-ih na utrkama kroz Zagreb. Ulice su bile pune, gledatelja je bilo čak i više nego sad na Markovu trgu'', rekao je Kvasina.
Netko je spomenuo kako je ovaj uspjeh poput onog Gorana Ivaniševića, a pobjednik Tour of Croatije odmah odmahnuo rukom.
''Ne! Goranov Wimbledon ne možemo usporediti s mojom pobjedom. To bismo mogli da sam osvojio Tour de France...''
Rođen je Kvasina u Novoj Gradišci, a živi u Zagrebu, u Ježdovcu.
''Moji su korijeni po majci iz Slavonije, a po ocu iz Bosne i Hercegovine. U Zagrebu sam od 1993.''
Vozi za momčad Synergy Baku Cycling Project iz Azerbajdžana. Kako je voziti po Bakuu?
''U tom sam gradu povremeno, odradim pripreme, ali često smo na putu. Eto, volio bih otići na utakmicu azerbajdžanske reprezentacije, podržati Roberta Prosinečkog.''
Navijači u narančastim majicama, njegove škole biciklizma, hrlili su mu u zagrljaj. Oni su sad došli podržati njega. Mnogima je trener.
''Provodim puno vremena razvijajući Školu biciklizma Zagreb koju sam otvorio s prijateljem. Prenosim znanje na ljude koji žele trenirati cestovni biciklizam. Plan mi je u budućnosti graditi školu. Radimo sedam dana tjedno, brinem se o svemu. Velika je odgovornost odvesti ljude u promet, paziti na njih, učiti ih. U svijetu postoje škole biciklizma, ali većinom za djecu, ovo što mi radimo mnogo je kompliciranije, zapravo raritet. Prvi je trening uspon, u pravilu na Sljeme. Imamo i dane otvorenih vrata...''
Vladimir Miholjević, direktor utrke, blistao je. Razlog? On je hrvatski biciklistički izbornik, a ova Kvasinina pobjeda melem za uši.
''Matija nas je ovom pobjedom odveo na Svjetsko prvenstvo u Katar!''
Cimer Josip Rumac (21), uz Matiju jedini naš u azerbajdžanskoj momčadi, dodao je:
''Istina, nije spavao cijelu noć. Mala smo momčad i ova naša pobjeda bila je posve neočekivana. Matija je vozio iznad svih očekivanja, borio se do samog kraja. Sad idemo slaviti! Zaslužili smo.''
