"Ja sam Toni Bošnjaković, pionir hrvatskog parabiatlona. Zavaljajte se u svoje fotelje jer ispričat ću vam ljubavnu priču o sebi i Emanueli."
35-godišnji Toni Bošnjaković doživio je prije šest godina tešku nesreću. Pao je pod vlak i ostao bez obje potkoljenice, no onda je na pragu 30-ih otkrio sport.
"Ja sam odmah shvatio da ću morati trenirati zbog rehabilitacije da bi se što prije vratio u životnu normalu. Onda sam počeo razmišljati o natjecanju. Onda kada sam se počeo natjecati shvatio sam zašto ne kad već treniram i onda je prešlo u naviku i danas svoj život ne mogu zamisliti bez sporta", s ponosom prepričava Toni.
"Više neću ići kao gušter nego kao iskusan paraolimpijac"
Krenuo je s ljetnim sportovima, triatlonom i atletikom, no ljubav prema snijegu bila je jača.
"Nekim nevjerojatnim putevima su me zamolili u parastreljaštvu, no treninzi na drugom kraju grada su bili predaleko no nisam htio odustati. I onda je pala ideja na pamet - parabiatlon."
Sinergijom paraolimpijskog odbora, paraskijaškog saveza i biatlonskog saveza je nastala ova priča.
Prije dvije godine nastupio je u nordijskom trčanju na Zimskim olimpijskim igrama.
"Iskustvo koje sam tamo stekao je neprocjenjivo to se ne može kupiti novcem, vidio sam svoje konkurente. Vidio sam kako to izgleda iz prve ruke. Više tamo neću ići kao gušter nego kao iskusan paraolimpijac."
Kako je raditi s Tonijem?
"Toni je izvanredan dečko, izuzetna upornost. Što inače odlikuje ovakve osobe ali Toni je još dodatno na kvadrat uporan. Skijanje je savladao, pucanje je savladao kao program streljaštva. Sada je na nama da to kompleksno uklopimo u biatlonski sport", kaže njegov trener.
"Ponosni otac dvogodišnjeg djeteta"
Prije dvije godine postao je otac sina Vinka, koji mu je uz treninge i posao glavna preokupacija.
"Ponosan otac dvogodišnjeg djeteta, on mi je najveća sreća, inspiracija i motiv u životu. Želim da jedan dan bude ponosan na svog tatu."
Svako jutro kada se probudi čeka ga i ona...
"Emanuela, dao sam joj to ime iz dva razloga. Jedno je jer to znači na hebrejski Bog s nama jer Bog će nam trebati na našem putu. Strijelac mora biti intiman sa svojom puškom to me asociralo na kultni francuski film o istoimenoj protagonistici filma."
Nama koji nemamo Emanuelu, Toni je omogućio da postanemo barem na trenutak intimni s njom.
Jesi ikada pucao iz puške?
"Pucao sam jedino po šavovima, haha."
"Meni su igre u Pekingu imperativ. Ja tamo očekujem biti u gornjem djelu plasmana. Zato moram iduće dvije god naporno i mukotrpno raditi", kaže Toni.
Poseban, uporan i talentiran. Želimo Toniju i Emanueli sve najbolje na svim putevima kojima krenu...