U našem olimpijskom serijalu, za Dnevnik Nove TV govori naša živuća legenda, rukometna ikona Ivano Balić.
Nitko nije imao velika očekivanja za hrvatsku rukometnu reprezentaciju prije odlaska na turniru u Portugal, a onda se dogodilo čudo: Hrvatska je postala svjetski prvak, u finalu su svladali Njemačku.
"Mi smo prije Portugala bili izgubljeni. Nije nitko vjerovao u nas, išli smo s jednom trenirkom i dvije majice, ispratilo je nas dvoje ljude na taj turnir. Tamo se dogodilo nešto posebno, povezali smo se u jedno. To je rijetkost".
Na prve Olimpijske igre Balić je išao 2004. godine, u Ateni.
"U Ateni sam išao na svoje prve Olimpijske igre. Bojali smo se da nećemo biti pravi, jer nismo bili kompletni. Kako je išao turnir mi smo bili sve bolji, a nakon pobjede nad Španjolcima, učinilo mi se da smo stvarno dobri. Nekako smo očekivali to zlato, ali ne možes se opustiti", kazao je pa dodao da su svi bili jako nervozni prije finala.
Srbija ima drugu medalju na Olimpijskim igrama: Prvu je osvojio rođeni Splićanin
"Sjećam se da dva dana nako polufinalne utakmice nitko nije pričao ni sa kim, toliko smo bili nervozni do finala, ali na kraju je sve ispalo dobro".
"Osvojili smo zlato, samo sam sjeo..."
"Kada je sudac svirao kraj, ma ne može se riječima opisati što čovjek osjeća u tom trenutku. Kad znaš da si osvojio olimpijsko zlato za svoju državu, samo ti se u glavi vrte svi oni filmovi iz prošlosti kada ti je bilo teško", opisao je kako se osjećao u tom trenutku.
"Sjećam se da sam uzeo bocu vode, sjeo na stolicu i uživao u trenutku".
U svakoj sportskoj momčadi rituali su česti, a to nije zaobišlo ni hrvatsku rukometnu reprezentaciju. No, rituali su, kako kaže Ivano, postali naporni nakon nekog vremena.
Favoriti za zlatnu medalju: Mektić i Pavić u dva seta preskočili prvu prepreku
"Imali smo neke rituale kojih smo se držali, ali nakon nekog vremena vidiš da ti je postalo naporno. Tko će prvi izaći iz autobusa, tko će prvi u svlačionicu, ali neke stvari smo zadržali. Tko stoji u skupu, tko govori "Iznad svih", ali većine rituala smo se riješili".
"Dosta smo vremena provodili uz aparat za kavu, imali smo i PlayStation. Od nas 20, barem 16 nas je igralo PlayStation, to nas je povezalo".
"Bilo je spački, ima jedna s pivom..."
Otkrio je Ivano kako su napravili dosta spački, ali da nisu baš sve za javnost.
"Prije je bilo normalno da mlađi igrači rade sve, tako smo Dragu Vukovića tlačili u Ateni, ali kasnije smo poštedili ove mlađe generacije", kazao je pa nastavio.
"Napravili smo mi dosta spački, ali nisu baš sve za javnost. Recimo Šprem, Džomba i Valter su ukrali pive doktoru jer ih nije bilo prvih pet, šest dana. Onda je doktor izašao iz sobu poslije ponoći i počeo se derati da tko mu je ukrao pivo, a mi se krijemo vani, na balkonu".
Na Olimpijskim igrama u Pekingu, Balić je predvodio hrvatsku delegaciju. Imao je tu čast da bude barjaktar.
"Da, u Pekingu sam nosio zastavu. To je stepenica više, biti barjaktar za svoju zemlju koja je dala toliko sportaša, nije to mala stvar. Prvo nisam vjerovao kada su mi to rekli, a onda me obuzeo osjećaj ponosa i zadovoljstva", rekao je Balić pa dodao kako je vježbao prije izlaska na stadion.
"Vježbao sam da mi se ne zapetlja zastava, a kada sam izašao na stadion, najradije bih stao i gledao u veselu masu ljudi. Svi navijaju, pozdravljaju, veseli su, to je jako velika stvar za jednog sportaša".
Balić poslao poruku djeci
Za kraj, Balić je poslao poruku djeci koja se žele baviti sportom.
"Klincima bih savjetovao da maštaju da jednog dana, ako se žele baviti sportom, igraju za svoju državu, igraju na Olimpijskim igrama, ali moraju znati da se za to baš, baš moraju potruditi. Moraju dati sve od sebe, svakog dana i svakog trenutka. Onda je sve moguće", zaključio je legendarni hrvatski rukometaš.
