Samo tri mjeseca nakon posljednjeg susreta na EURU Hrvatska se još jednom sastala s Turskom i premda se promijenila gotovo polovina Terimove momčadi, igra Hrvatske i Turske reprezentacije ostala je gotovo identična. Centaršutevi, grede i obrane Babacana obilježile su obje utakmice i jedina je razlika između ove dvije utakmice zapravo bio sjajan volej Luke Modrića koji je presudio susret na Parku prinčeva u Parizu.
Disciplinirana Turska, preoprezna Hrvatska
Kao i u Francuskoj, utakmica u Zagrebu objema momčadima bila je važna za skupljanje samopouzdanja prilikom ulaska u novi ciklus natjecanja. Iako je Fatih Terim promijenio šest igrača, u utakmicu s Hrvatskom još jednom je ušao vrlo oprezno i bez pretjeranog rizika trudeći se izbjeći bilo kakvu rupu u obrani.
KOMENTAR IVICE MEDE Čačić čeka Mandžu, a vlakovi prolaze: Izbornik se 'zamjerio' Kaliniću i Fortuni
Uporna igra preko bokova Hrvatskoj je donijela šanse ali ne i golove. Nitko od veznih igrača nije koristio prostor u sredini terena kako bi se pokušalo kratkim dodavanjima doći do udarca
Na gornjoj slici vidimo kako Turska, postavljena u dva bloka bez problema kontrolira igrače hrvatske reprezentacije upravo kako je Fatih Terim i zamislio. Posao mu donekle olakšava i Čačićeva Hrvatska koja, igrajući prije svega na ubacivanja preko krila, uopće ne koristi najopasniju zonu u sredini terena. Stvar dodatno otežava Ivan Strinić koji ulazi u sredinu olakšavajući posao protivniku da održi gusti raspored. Da stoji šire uz aut liniju prisilio bi turski blok da pokrije veći prostor otvarajući time i veće rupe između obrambenih igrača što bi dalo vrijeme i prostor veznim igračima Modriću i Badelju da prime loptu i eventualno idu direktnije prema golu.
U početnoj fazi utakmice Hrvatska je konstantno bila u problemima s distribucijom lopte te je na kraju prvog dijela Turska čak imala veći posjed. Prije svega zbog nezainteresiranosti Hrvatske da pritisne protivnika na njegovoj polovici te zbog vrlo nefleksibilne igre trojca u sredini koji su rijetko mijenjali mjesta zbog čega su njihove kretnje bile iznimno predvidljive za tursku obranu. Jedino je Modrić odskakao kada bi krenuo direktno prema golu iz čega je na kraju Hrvatska i dobila 11-erac za vodstvo. Ipak, ovakvi prodori samo jednog igrača bili su premalo da bi Hrvatska ozbiljnije poremetila gostujuću obranu. Vjerojatno i zbog Čačićeve namjere da se igra isključivo preko bokova zbog čega su i Modrić i Badelj ostajali u pozadini pokrivajući Vrsaljka i Strinića koji su imali zadatak napraviti brojčanu razliku na krilima.
Turska ponovila recept iz Pariza, ovoga puta uspješno
Loše postavljeni Strinić i Vida otvaraju prostor Ozbayrakliju da neometano uđe iza leđa obrane. Srećom, relativno limitirana Turska više je brinula kako ne primiti gol pa je i Hrvatska ostala nekažnjena
Kao i na utakmici u Parizu, Turska je i u Zagrebu igrala isključivo preko desnog boka ciljajući najslabiju kariku Hrvatske i Ivana Strinića. Na gornjoj slici vidimo Strinića i Vidu koji lošim pozicioniranjem otvaraju prostor Ozbayrakliju. Premda nije uspio, ofenzivni plan Fatiha Terima bio je vrlo jasan. Napasti po desnoj strani i iskoristiti centar šut Ozbayraklija ili dati loptu Moru da brzinom i driblingom eventualno riješi susret.
S obzirom na to da je Hrvatska igrala vrlo oprezno, ništa od Terimovog ofenzivnog plana nije uspjelo. Međutim, ziheraška igra Čačića na kraju je zapravo pomogla Turcima da iz Zagreba odu neporaženi što je Terimu i bio cilj. Hrvatska je pak u ofenzivnoj fazi vrlo malo koristila sredinu terena. Čačić je sve podredio igri preko krila kako je to radio i na Euru. Jedina taktička varijanta vrijedna spomena u igri Hrvatske odnosi se na Ćorluku koji bi preuzimao poziciju desnog beka kada se Vrsaljko ubacivao naprijed (vidljivo na prvoj slici).
Čemu služe Rakitić, Modrić i Pjaca?
Iako je Hrvatska stvorila više nego dovoljno prilika i zaslužila pobjedu, vrlo je zabrinjavajuć jednostrani pristup kojim Čačićeva reprezentacija igra. Ako i zanemarimo poznatu stvar kako je igra kroz sredinu dvostruko efikasnija u postizanju golova u odnosu na ubacivanja sa strane. Ako zanemarimo i činjenicu da upravo kvalitetnije momčadi imaju manju konverziju centar šuteva u odnosu na slabije, prije svega jer su ti ubačaji najčešće na postavljenu obranu, vrijedi se zapitati čemu Čačiću služe igrači poput Modrića, Pjace, Rakitića i Perišića koji su redom izvrsni s loptom na malom prostoru, odlični u kratkim dodavanjima, idealni za duele jedan na jedan? Dok krilni igrači u Čačićevoj reprezentaciji nude tek centaršut, a virtuozi poput Modrića i Rakitića samo loptu u stranu, na krilo, reprezentacija će žaliti za bodovima i propuštenim prilikama. Posebno u utakmicama sa slabijim momčadima poput Turske.
