Hoće Turke te grede... Spašavale su ih na Parku prinčeva, a još više na Maksimiru. U prvih pola sata čak četiri puta Hrvatska je pogađala gredu. Nije ni da su Turci u istom razdoblju bili bezopasni, ali Hrvatska je ipak imala znatno više peha.
Turska iznenadila na otvaranju
Turska je pomalo iznenađujuće krenula prilično ofenzivno, s visokim presingom, bila je agilnija i opasnija od Hrvatske na samom startu. Hrvatska je ušla u utakmicu nekako pospano, u skladu s grozomornom atmosferom praznog stadiona. Igrače se moglo jasno čuti, ali najglasniji su bili turski novinari, neki od njih skakali su i pljeskali nakon svake dobre akcije Turske kao da su na navijačkoj tribini. Kod Turaka se ovih dana patriotizam iskazuje u svim prilikama. Kada je ona Morova lopta početkom utakmice fijuknula pored vratnice, svi su skočili sa svojih sjedalica. Netko je od kolega šaljivo prokomentirao: „Pa nećemo se valjda morati 'fajtati'.“
„To bi tek bila vijest koja bi zasjenila utakmicu“, uzvratio je netko popraćen salvama smijeha mnogobrojnih kolega. Kada ste na praznom stadionu, svaka doskočica se čuje, što je barem jedna i valjda jedina pozitivna stvar utakmice bez gledatelja. Ne možete se oteti dojmu da gledate neku bezveznu prijateljsku utakmicu ili, recimo, utakmicu Lokomotive. U nekim trenucima dominira sablasna tišina pa iznenada odjekne vika nogometaša na travnjaku ili se čuje žamor kolega u novinarskoj loži. U svakom slučaju jako čudno i podsjetnik da nogomet bez navijača - nema smisla.
Buđenje Hrvatske, pogodak i veliki peh
Hrvatska se ubrzo probudila, uzela je loptu i počela redati šanse. Ali neće pa neće, greda turskog gola magnetskom privlačnošću privlačila je loptu. Mandžukić pa Pjaca u istoj akciji pogađaju gredu, pa opet Pjaca i potom Perišić. Odmah nam je palo na pamet: neće se valjda osvetiti, dogoditi ono famozno nepisano nogometno pravilo: kada promašuješ, obično stigne kazna.
Ismail Koybasi u najboljem je trenutku, pomislili smo, napravio jedanaesterac, kao naručeno pred kraj prvog poluvremena. Naivno da naivnije ne može biti, u situaciji kada je Modrić odlazio iz šesnaesterca, ali i na tom primjeru se odražava kvaliteta igrača. Takav jedanaesterac ne bi se smio napraviti ni na prijateljskoj utakmici, no događa se i najboljima, a kamoli ne Koybasiju. Međutim, nismo se dugo radovali. Perišićevo skretanje lopte u vlastitu mrežu vratilo nas je na trag crnih slutnji.
Mandžukić opet nije zabio
Kada je Mandžukić početkom drugom dijela prebacio loptu preko gola s vrha peterca, bilo je prilično jasno da Hrvatska ovu utakmicu neće dobiti. Pomislili smo: ako već ne može pobijediti, barem da ne izgubi. Kad smo već spomenuli Mandžukića, opet nije zabio, četiri utakmice zaredom, tri na Euru i sada prvu u kvalifikacijama.
Čačić čeka Mandžu i nikako da ga dočekam, a vlakovi prolaze... Bez golova prvog napadača teško je pobjeđivati u serijama. Izbornik to zacijelo zna, ali brine što ništa ne poduzima, a kada ništa ne poduzimaš, onda ti i Fortuna okrene leđa. Kada bi Hrvatska otvorila kvalifikacije s remijem ili porazom, obično je do kraja bilo jako gusto. Vidjet ćemo hoće li ova dva izgubljena boda nasušno nedostajati na kraju balade.
