Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Možete li vjerovati?

Ibrahimović u kockastom dresu: San koji je zamalo postao stvarnost!

Zlatan Ibrahimović jedan je od rijetkih nogometaša iz dijaspore koji je uspio 'pobjeći' našim skautima...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Jedan od najboljih nogometaša današnjice, Zlatan Ibrahimović (30), trebao bi za desetak dana igrati u Maksimiru. Ibrahimović je, naime, kapetan švedske reprezentacije, koja će u srijedu 29. veljače u Zagrebu biti prvi suparnik Hrvatskoj u pripremama za nastup na Euru.

A da su se prije desetak godina poklopile neke stvari, Zlatan Ibrahimović danas bi nosio hrvatski dres! Ponajprije, zakazali su naši 'doušnici' iz inozemstva, koji nisu pravodobno dojavili čelnicima našeg saveza da 'tamo, u Švedskoj, ima jedan mali...'.

Ibrahimović je rođen 3. listopada 1981. godine u Malmöu, otac Šefik je Bošnjak iz Bijeljine, a majka Jurka Hrvatica iz Škabrnje. Roditelji su se upoznali u Malmöu, gdje je Zlatan i počeo igrati nogomet. Jedna priča govori da je, igrajući za juniore FBK Balkan (u Malmöu je živio u četvrti u kojoj su bili isključivo stranci, emigranti s područja bivše Jugoslavije), jednom prilikom ušao u drugom poluvremenu na teren, kad je njegova momčad gubila 0:5. Završilo je 8:5 za Balkan, a svih je osam golova zabio Zlatan!

Kasno smo doznali za njega, šteta, ali taj nam je slučaj pomogao da još bolje organiziramo mrežu ljudi koji 'snimaju' nadarene mladiće naših korijena u inozemstvu...

- Srebrić o Ibri
Nadarenog su klinca odmah doveli u Malmö, koji je baš tada, 2000. godine, ispao u drugu ligu, pa su priliku dobili mladi igrači. I Zlatan ju je sjajno iskoristio, zapazili su ga brojni skauti i preselio je 2001. u Ajax za osam milijuna eura, što je i danas najveći transfer u povijesti Malmöa. Legenda kaže da je Ibrahimović prvi put ušao u svlačionicu Ajaxa i ovako pozdravio nove suigrače:

"Dobar dan! Ja sam Zlatan! A koji k...c ste vi?"

Trebalo je proći još dvije godine pa da ovaj izvrsni i bahati napadač zapne za oko našem Savezu. I u siječnju 2003. krenuo je HNS-ov lov na Ibrahimovića, predsjednik Vlatko Marković u svom je stilu najavio da 'nema nikih problema' i da će Zlatan igrati za Hrvatsku. Do tada je, inače, Ibrahimović već odigrao nekoliko utakmica za Švedsku, ali budući da je, uz Švedsku, još imao i putovnice Hrvatske te Bosne i Hercegovine, još uvijek je prema tadašnjem propisu Fife (zbog rata na našim prostorima) mogao izabrati zemlju za koju će igrati.

23. travnja 2003. godine igrala se uzvratna četvrtfinalna utakmica Lige prvaka Milan – Ajax, završilo je 3:2 za Milan, pobjedonosni je pogodak zabio Tomasson u 91. minuti. Da je ostalo 2:2, u polufinale bi otišao Ajax jer je u Amsterdamu bilo 0:0. Milan je, dakako, te sezone osvojio naslov europskog prvaka...

Ibrahimović je poslije poraza bio ljutit i tužan, no došao je pred novinare u mixed zonu. Nakon razgovora o izgubljenoj utakmici, novinari su ga pitali je li ga kontaktirao netko iz HNS-a u vezi igranja za Hrvatsku?

"Ne, nitko me nije zvao. Čuo sam i ja da se HNS zanima za mene, ali čini mi se da je sad kasno za to. Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje..."

Ipak, za tjedan dana u Stockholmu se igrala prijateljska utakmica Švedska – Hrvatska. Ibru su pitali hoće li se odazvati ako ga čelnici HNS-a pozovu na razgovor?

"Naravno! Zašto ne bih razgovarao s ljudima. Ali, kažem vam, igrat ću za Švedsku. A u Stockholmu ću Hrvatskoj zabiti gol, ha-ha-ha", proročanski je tada najavio Zlatan.

I bilo je tako. Hrvatska je pobijedila 2:1, a pogodak za Švede zabio je Ibrahimović. A dan uoči te utakmice, za stol su s Ibrahimovićem sjeli Vlatko Marković i Zorislav Srebrić.

"Kad se sad toga prisjetim, mogu reći da je to više bio kurtoazni razgovor u Stockholmu. Upoznali smo se, kratko smo dodirnuli temu, ali Zlatan nam je odmah dao do znanja da je čvrsto odlučio da će igrati za Švedsku. Popili smo piće, zahvalio je na posjetu i na pozivu u našu reprezentaciju. Iskazao je simpatiju prema Hrvatskoj, čak i malo žaljenje što se prije nismo sastali, ali je i ponovio da je već odlučio. Šteta, Zlatan je fantastičan igrač, jedan od najboljih svjetskih napadača", kaže Srebrić.

Je li Ibrahimović najveći 'kapitalac' koji je prošao kroz ruke?

"Nedvojbeno jest. Ali, već je tada to bila nemoguća misija, kasno smo doznali za njega. Šteta, ali taj nam je slučaj pomogao da još bolje organiziramo mrežu ljudi koji 'snimaju' nadarene mladiće naših korijena u inozemstvu."

Švedska dolazi u Zagreb 29. veljače. Hoćete li možda Ibrahimovića pozvati posebno na ručak?

"Rado bismo to organizirali, ali on će biti u režimu momčadi. Doći ćemo u Sheraton, pozdravit ćemo ga, čestitati na sjajnim igrama i malo popričati", rekao je Srebrić.

Ibrahimović nosi Milan prema naslovu, fenomenalnom je igrom prije nekoliko dana 'razbio' Arsenal u Ligi prvaka i njegov dolazak u Zagreb sa Švedskom svakako je dodatna pozivnica svim pristalicama nogometa da dođu u Maksimir. Zanimljivo, ni Ibrahimović još nikad nije igrao u Maksimiru – kad je Švedska gostovala ovdje 2005. u kvalifikacijama za SP (1:0 za Hrvatsku), Zlatana nije bilo zbog ozljede...

Ibrahimović je u Juventusu igrao s Igorom Tudorom i Robertom Kovačem, uvijek je naglašavao da je s njima imao sjajan odnos. No, nije baš prototip idealnog lika, mnogi mu zamjeraju narcisoidnost, prgavost, želju da se uzdigne iznad momčadi. Prije Milana, igrao je za Malmö, Ajax, Juventus, Inter i Barcelonu, uvijek je bio u središtu pozornosti te je silno zanimljiv medijima.

Svjetska ga je nogometna javnost upoznala putem interneta, na You Tubeu se i dalje vrti njegov fantastičan pogodak Bredi kad je igrao za Ajax, driblinzima je posložio na travu više od pola suparničke momčadi prije nego je zabio gol. Tada mu je na majici pisalo 'Zlatan' i mnogi su pomislili da ne nosi prezime, jer je u svađi s ocem. No, Zlatan je to demantirao:

"Ha-ha, kakva glupost! Na početku karijere švedski su novinari stalno pisali 'Zlatan', a ne Ibrahimović, valjda im je to bilo preteško. Pa sam i ja, onako iz zabave, da im olakšam posao, odlučio na dres staviti ime, a ne prezime. Ali, kad sam postao poznat, stavio sam svoje prezime na leđa..."

Nakon sjajnih igara u Ajaxu, Ibrahimović je praktički preko noći napustio Amsterdam i osvanuo u Torinu. Što se dogodilo? Na prijateljskoj utakmici Švedska – Nizozemska u kolovozu 2004., Ibrahimović je ozlijedio suigrača iz Ajaxa, Rafaela Van der Vaarta, udarivši ga u gležanj. Bijesni Van der Vaart optužio je Zlatana da je to namjerno učinio, te je dodao i ovo:

"Zlatan nije psihički stabilan!"

Nakon toga, znalo se da je Ajaxova svlačionica pretijesna za njih dvojicu i u zadnjim satima prijelaznog roka, Ibrahimović je za 16 milijuna eura prodan Juventusu. No, kad je Juve kažnjen zbog namještanja utakmica i prebačen u Serie B, Zlatan je odmah napustio klub i preselio u Inter za 25 milijuna eura. Juventusovi su ga navijači zamrzili, a u Interu nije dao sve što je mogao, tako da ga ni tamo ne vole. Iz Intera je za 69 milijuna eura otišao u Barcelonu, koju je napustio zbog sukoba s trenerom Guardiolom i sad je sreću opet našao u Milanu, Berlusconi ga je otkupio za 24 milijuna eura. Opet je Zlatan 'Ibrakadabra', opet je čovjek oko kojeg se sve vrti i Milanova je najveća uzdanica u borbi za naslov s Juventusom.

Krajem prošle godine, u Švedskoj i Italiji izašla je njegova autobiografija maštovitog naslova 'Ja sam Zlatan' ('Jag är Zlatan')! Ja, ja, pa ja, taj je egoizam nemoguće primiriti... Uostalom, kad ga je jednom neki novinar pitao što je kupio na dar zaručnici prilikom zaruka, ovako je odgovorio:

"Pa dobila je Zlatana!"

Sadašnja gospođa Ibrahimović bivši je švedski top-model Helen Segar (starija je od Zlatana čak 11 godina) s kojom ima dva sina, Maximiliana (6) i Vincenta (4). A spomenuta je kontroverzna autobiografija u Švedskoj za samo tri tjedna prodana u fantastičnih 300.000 primjeraka, više nego bilo koja knjiga o genijalnom čarobnjaku Harryju Potteru. Istodobno je objavljena u Norveškoj i Italiji, gdje se također izvrsno prodaje. I već u prvom poglavlju biografije, Ibrahimović prepričava nezadovoljstvo u Barceloni i odnos s trenerom Josepom Guardiolom:

"Nakon što smo ispali od Intera u polufinalu Lige prvaka, vikao sam u svlačionici, pred svim igračima, na Guardiolu: 'Nemaš muda! Usrao si se od Mourinha!' Bio sam potpuno bijesan, svašta sam mu izgovorio. Da sam bio Guardiola, sigurno bio bih prestravljen."

Pep mu se zamjerio i zbog toga jer je igračima Barce branio da voze skupe sportske automobile, nego su morali prihvaćati sponzorske.

"To me jako naljutilo, jer volim sportske automobile. Čak sam znao bježati od policije vozeći 300 kilometara na sat. I onda mi trener brani da se vozim u čemu ja hoću? Ma daj... Požalio sam se nekim svojim prijateljima u Švedskoj, a oni su željeli u Barcelonu poslati svoje 'opasne' poznanike da namlate Guardiolu, ha-ha! Naravno da sam odbio takvu njihovu 'pomoć', da je dotle došlo, i sam bih to mogao odraditi", piše Ibrahimović, koji je već sa 17 godina u Malmöu zaslužio crni pojas u tek-kvon-dou.

U opisivanju dana u Barceloni, nije zaboravio očešati ni suigrače, pa je za Messija, Xavija i Iniestu napisao:

"Atmosfera u svlačionici bila je previše tiha za mene. Messi, Xavi i Iniesta uvijek su se pokoravali svim naredbama bez pogovora. Bili su kao školarci. A to mi je išlo na živce... Messi je Guardiolin ljubimac. Kad ga je tražio da igra u vrhu napada, trener je to odmah učinio, a mene je prebacio negdje na bok. Pa na klupu. Pa na tribinu. Ma tko ga j...!"

Inače, u Italiji se knjiga prodaje pod naslovom 'Samo mi Bog može suditi!'. Tako, naime, glasi i tetovaža koju Ibrahimović ima na lijevom bedru. U knjizi Zlatan opisuje svoj život od najranijih dana, opisuje traume doživljene prilikom razvoda roditelja, govori o odrastanju u četvrti siromašnih imigranata, pa sve do ulaska u glamur, među najbogatije nogometne zvijezde. I upravo je na tim kontrastima utemeljena životna priča, od trnja do zvijezda, Zlatana Ibrahimovića... (Agencija VLM)

Nastavi čitati

Nastavi čitati