Da smo znatno slabiji i nekreativniji bez Modrića u veznom redu, znali smo i ranije. Da nam je u ovom trenutku Ćorluka najbolji obrambeni igrač – također. Bilo je jasno da će oni nedostajati. Puno nedostajati. I silno i iskreno vjerujem kako ćemo na Euru izgledati i igrati puno bolje nego ove subote na sjeveru Europe.
Tri vijesti o kojima se priča
Ali, kako bi to rekli u reklamama za TV prodaju, to nije sve: gostovanje u Norveškoj zaoštrilo je pitanje borbene gotovosti naše obrane, a pomalo i napada. Obrana u sastavu: Vida desno – Šifo i Joe stoperi – netko / bilo tko lijevo (jer svako rješenje ima u navijačkom puku barem podjednako protivnika i pobornika, ako ne i više ovih prvih) suspektna je od prvog trenutka.
No, u takvom sastavu (s Ćorlukom lijevo) izvojevana je velika pobjeda u Istanbulu, točnije u 180 minuta Turci nam nisu dali gol, pa je bilo glupo i suvišno kritizirati nešto što funkcionira. Ipak, dobro je biti svjestan kako je utakmica protiv Turaka bila specifična i uvelike usmjerena našim ranim prvim golom. Sadašnja situacija ne nudi optimizam jer Vida ima svakojakih problema na svojoj poziciji (koju ne igra ni u klubu), a na Šimuniću se vidi trag neigranja i nestandarnosti.
Jednu poziciju će pokriti zdravi i dobri Ćorluka (nekako sam mišljenja da bi ga Bilić najradije stavio i na desnog i na lijevog beka i na jednog stopera kada bi to zakoni fizike dopuštali), a što ćemo dalje? Nakon odgledane norveške predstave najbliži sam ideji vraćanja Darija Srne na desnog braniča, Ćorluka i Vida stoperi, a lijevo neka izbornik odabere između Pranjića, Strinića (ili možda Šimunića). Djelomično će nedostajati Srnina energija prema naprijed, ali nitko ne kaže da se iz zadnje linije ne može ubaciti u napad (pogledati pod Alaba, Lahm, Alves…), a za njegov rafinirani centaršut bit će prilike i iz raznoraznih prekida.
Napadači su nam raznovrsni što je dobro, ali ako iza njih stvari ne funkcioniraju, onda ostaju nasukani poput ribe na suhom. U najboljoj formi trenutačno je Nikica Jelavić za čiji napadački stil valja pripremiti igru, tražiti ga centaršutevima i biti spreman za „otpatke“ i ničije lopte koje će ostajati nakon njegovih „fifty-fifty“ duela s protivničkim braničima.
Favorit za tu poziciju trebao bi biti Eduardo, čovjek s izraženim osjećajem za ulazak u priliku, pogotovo sada kada se ozlijedio Olić. Eduardo bi mogao pomoći i u organizaciji igre, više nego ijedan drugi napadač, a Mandžukića se može koristiti na bočnoj poziciji, ako smo se složili da tamo nema Srne.
E sada, postoji fama da mnogi igrači neke pozicije ne vole: Srna ne bi u zadnji red, Mandžo ne bi na bok, Ćorluka ne bi lijevo… ako, ponavljam, ako je to tako… onda to mora riješiti izbornik.
