Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Kolumna Ivice Mede

Otkrivamo tajnu Juveova uspjeha: Sablaznili Italiju i srušili tabue

Massimiliano Allegri iznenađujuće je odveo Juventus do finala Lige prvaka i nakon osvojenog talijanskog prvenstva i Kupa zamalo ostvario povijesni uspjeh.

Tko se još sjeća Antonija Contea? Bila je krilatica talijanski medija uoči finala Lige prvaka između Juventusa i Barcelone. To je možda i najveći kompliment Massimilianu Allegriju, treneru koji je Juve zamalo doveo do prvog „treblea“ u povijesti slavnog torinskog kluba.

S obzirom na iskazanu taštinu, Conteu mora da nije bilo lako slušati i čitati kako Allegrija sa svih strana obasipaju pohvalama. Nakon mršavih rezultata u Milanu, Allegri je dočekan u Torinu sa skepsom, a na kraju je kao udarcem maljem srušio Conteovu postavku – „Juventus, to sam ja“.

Uvrijeđen što mu uprava ne želi angažirati dodatna pojačanja, Conte je krajem prošle sezone naprasno napustio klupu Juvea i preuzeo talijansku reprezentaciju. Nije rekao, ali poruka je bila prilično jasna: da vidim što možete bez mene. Tako to biva kad trenere malo „prebaci“. Klupsku politiku velikih klubova ipak vode predsjednici, a ne treneri. Čelnici Juvea nisu ni trepnuli. Na Conteov ultimatum spremno su odgovorili: ako ti se ne sviđa, široko ti polje.

'Stara dama' može bez svakoga

Bez daljnjega da Conte nije zaslužan za povratak Juventusa na pobjednički kolosijek, ali nije baš da „Stara dama“ ne može bez njega. Da Juve itekako može bez Contea, i to više i bolje, nije trebalo dugo čekati. I to bez posebno većih ulaganja koja je zahtijevao kako bi se, tumačio je, ravnopravnije borio s Realom, Barcelonom, Bayernom i ostalima u Ligi prvaka.

„Nisam ovo očekivao. Mislio sam da će Juve trebati još dvije ili tri sezone za iskorak u Europi. Sve čestitke upravi i treneru Allegriju“, priznao je Conte nakon berlinskog finala.

Allegri nije samo nastavio tamo gdje je Conte stao, nije bio tek puka zamjena koja do detalja kopira svojeg prethodnika. 47-godišnji stručnjak rodom iz Livorna unio je dosta promjena u rad Juventusa, može se čak reći i revolucionarnih za talijanski nogomet.

Allegri sablaznio Italiju

Allegri nije puno dirao u sustav igre ili mijenjao roster, no uveo je novitete u radu s momčadi. Sablaznio je talijanske nogometne krugove kada je reducirao tradicionalni božićni odmor. Talijanski klubovi odvajkada imaju stanku između 18. prosinca i 6. siječnja dopuštajući svojim igračima da odahnu i napune baterije. Međutim, Allegri je odlučio drastično skratiti odmor te je u tom razdoblju podvrgao momčad žestokim pripremama.

Mnogi su na nož dočekali ovaj potez tvrdeći kako će mu se vrlo brzo obiti o glavu. Allegri nije mario za kritike, već je spremio plan priprema s dva treninga na dan, kao da se radi o ljetnim bazičnim pripremama. Nekoliko dana nakon Božića, „bianconeri“ su se okupili u trening centru Vinovo. Radili su na poboljšanju fizičke spreme, izdržljivosti i eksplozivnosti, istrčavali su bezbrojne sprintove te intenzivirali trku na duže distance.

„Nikada nisam radio ovako naporno“, otkrio je tada iskusni francuski internacionalac Patrice Evra.
Pet mjeseci kasnije Allegri je došao na svoje. Rezultati pokazuju da je bio u pravu. Dok su njegovi protivnici u završnici sezone padali na planu fizičke spreme, Juventus se dizao. U četiri nokaut utakmice Lige prvaka prije finalnog ogleda s Barcelonom, Juventusovi igrači ukupno su istrčali 454.423, a njihovi protivnici 443.173 metra.

Najstarija momčad najviše trči

Šest od deset igrača koji su najviše pretrčali u Ligi prvaka dolaze iz Juventusa, uključujući prvu trojicu Stephana Lichtsteinera, Giorgija Chiellinija i Artura Vidala. U polufinalu je, recimo, Juve pretrčao 7.5 kilometara više od Reala.

Sve to ne bi puno govorilo o Allegriju da u jesenskom dijelu sezone nije bila gotovo obratna situacija. Juventus je u prosjeku trčao kilometar i pol manje od svojih suparnika u Ligi prvaka.
„Ta silna energija i intenzitet trke Juventusovih igrača nešto je što nikako ne odgovara njegovim suparnicima. Nevjerojatna je njihova fizička sprema“, izjavio je tijekom proljetnog dijela sezone Alberto Zaccheroni, bivši trener Milana, Intera i Juventusa.

Allegri je puno riskirao kraćenjem božićnih praznika. Jasno je da igračima ta odluka nije najbolje sjela, no uspio ih je uvjeriti da će od toga imati koristi u finišu sezone. Tu je pokazao da ima lidersku crtu i moć uvjeravanja, pokazao se kao dobar motivator. A nije lako motivirati prekaljene senatore Juventusa koji su sve i svašta prošli u karijeri.

„Sve će vam se vratiti u finišu sezone“, bila je mantra koju je ponavljao Allegri. Juve je ove sezone imao u prosjeku najstariju momčad, s prosjekom oko 29 godina, neki igrači su duboko zagazili u četvrto desetljeće života, kao što su Gianluigi Buffon i Andrea Pirlo. U udarnom sastavu Juve je najčešće imao čak pet igrača iznad 30 godina.

Spartanski treninzi dvaput dnevno

Kritičari su govorili da će ih Allegrijevi dodatni spartanski treninzi uništiti a ne podići. Nije se pokazalo točnim. I nije tu kraj Allegrijievim novitetima. Juve u nastavku sezone nije prekinuo praksu dvaju treninga dnevno. Naravno s manjim intenzitetom i ne svaki dan, odnosno prije samih utakmica. Ali, kada god su termini to dozvoljavali, održavala se sprema dvama treninzima. Mnogi stručnjaci za kondiciju sumnjičavo su vrtjeli glavom.

„Ako tijekom sezone trenirate igrače dvaput dnevno, bit će iscijeđeni poput limuna. Nogomet nije sport izdržljivosti, već intenziteta“, postavka je poznatog stručnjaka Raymonda Verheijena, bivšeg kondicijskog trenera Barcelone i nizozemske reprezentacije.

Nepisano je pravilo otkada je nogometa da se tijekom ljeta nabija kondicija i trenira dva puta dnevno, a tijekom sezone samo jednom, uglavnom s loptom. Neki treneri, poput Josea Mourinha, napravili su pomak pa ni tijekom ljetnih priprema ne inzistiraju na takozvanom „suhom treningu“, već uglavnom rade sve s loptom.
Allegri je srušio tabu prakticirajući dvodnevne treninge tijekom sezone. Njegove metode došle su pod znak pitanja u veljači i ožujku. Juve u tom razdoblju nije baš briljirao, no prebrodio je krizu i finišu sezone podigao razinu svoje igre. Kako se sezona približavala kraju i ulozi bivali sve veći, Juve je izgledao fizički sve moćnije. Real je to najbolje osjetio na svojoj koži.

Slaganje momčadi za novi napad na Ligu prvaka

Barcelona je ipak bila prejaka, iako se mora reći da je Juventus pružio doista snažan otpor i nije bio daleko od iznenađenja. Naravno da se Juventusov uspjeh ne može svesti samo na fizičku spremu njegovih igrača, ali jasno je da je "fizika" imala popriličan utjecaj.

Juventusu je prošlih sezona nešto nedostajalo da nadomjesti manjak kvalitete u sudarima s jačim suparnicima. Allegri je očito prepoznao što mu treba za iskorak. Sada su „Staroj dami“ porasli apetiti. U Torinu računaju da kada bi ovoj momčadi nadodali još malo kvalitete, možda bi već iduće sezone mogli do kraja. Jedno pojačanje je već stiglo na Juventus Stadium, potpisao je veznjak Reala i njemačke reprezentacije Sami Khedira. Spekulira se o dolasku Marija Mandžukića ili Edinsona Cavanija, no vjerojatno odlazi Tevez, a pitanje je što će biti s Pirlom i Pogbom?

Ako Francuz ostane, a dođe jedan od navedenih napadača te još jedno ili dva pojačanja, Juve bi iduće sezone opet mogao opasno napasti Ligu prvaka. Kako god, jedno je sigurno – talijanski div se konačno probudio.


 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati