Ivajlo dolazi, Ivajlo ne dolazi, pitanje je sad. Što je prava istina? Čelni ljudi Dinama potvrđuju da su pregovori daleko odmakli, a Petev je u razgovoru za Sportske novosti rekao da je posao riješen 90 posto.
Međutim, bugarski mediji u međuvremenu saznaju kako su pregovori propali. Logično bi bilo zaključiti da se između Dinama i Peteva ispriječio Bugarski nogometni savez koji odbija dati slobodne papire svojem trenutačnom izborniku, no Bugari pišu da je Petev taj koji je prekinuo pregovore, jer navodno je nezadovoljan ponudom „modrih“.
Teško je u ovom trenutku reći gdje je istina, ali neće trebati proći puno vremena kako bi stvari izašle na čistac. Jasno je da kalkuliraju sve strane, očito se vodi taktička bitka u kojoj svatko želi izvući za sebe najbolje moguće uvjete.
Ključno pitanje, međutim, ostaje je li Petev trener za Dinamo, odnosno je li trener koji će biti bolji nego njegovi prethodnici? Ne bismo stavili ruku u vatru. Petev je najveće uspjehe polučio na klupi Ludogoreca, koji se ispriječio Čačićevu Dinamu na putu do Lige prvaka u ljeto 2012. Mora se priznati da je trenutačno najbolji bugarski klub tada igrao lijepo i dopadljivo, onako tehnički, baš od noge.
Malo mu je nedostajalo da izbaci zagrebački Dinamo i plasira se u Ligu prvaka, po igri je to Ludogorec možda i zaslužio, ali ispriječio se Domagoj Vida i golom u dubokoj sudačkoj nadoknadi spasio „modre“ i Čačića. Petev je osvojio s Ludogorecom dva naslova bugarskog prvaka, no morao je otići u ljeto 2013. nakon podbačaja u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ludogorec je najveće uspjehe u Europi polučio nakon što je Petev napustio klub, što sugerira da je za uspjehe kluba ipak najzaslužnija uprava kluba na čelu s tajkunom Kirilom Domušijevom.
Nakon Ludogoreca, Petev se baš i nije proslavio. U Levskom nije dobio šansu, potjerali su ga ekstremni navijači a da nije ni sjeo na klupu, a u ciparskom AEL Limassolu izgubio je titulu prvaka u "fotofinišu". AEL je pao odlučujućoj utakmici s APOEL-om i ostao bez naslova. Potom je postao izbornik Bugarske, ali nije se baš iskazao. Dakle, procjena njegovih trenerskih mogućnosti prilično je varljiva, tako da je doista teško pretpostaviti kako će se snaći u Dinamu i hoće li imati uspjeha.
Maksimirska potraga za novim trenerom mogla bi se okončati onako kako se i pretpostavljalo. Tresla se brda, a opet se rodio miš. „Deja vu“ priča. Isprva se krene s velikim entuzijazmom, u eter se puštaju informacije o kombinacijama s poznatim europskim trenerima, klasične opsjene, a na kraju na klupu sleti Jurčić, Ivanković, Čačić, Kranjčar ili u ovom slučaju Petev. Je li Petev dobar izbor i neka značajna razlika u odnosu na prethodnike? Kao što rekosmo, ne bismo stavili ruku u vatru, ali tko zna, treba čovjeku dati šansu. Iako, slične šanse smo davali i svim njegovim prethodnicima pa nije baš ispadalo bajno. Jedina je sigurna razlika jest to što je novo i još ne potrošeno ime u hrvatskim okvirima, a sve ostalo je pod velikim upitnikom.
