Dok smo završavali razgovor s proslavljenim talijanskim trenerom Arrigom Sacchijem na berlinskom Tegelu, pokraj nas je prošao čelnik čovjek Bayerna i nekoć velika zvijezda njemačkog i svjetskog nogometa, slavni Karl-Heinz Rummenigge, vjerojatno u društvu supruge i još jednog nama nepoznatog gospodina. Rummenigge se vraćao u München, Sacchi je preko bavarske metropole putovao u Bolognu, a mi u Zagreb.
Naravno da je Rummenigge stao pozdraviti se sa Sacchijem. Započeli su konverzaciju na talijanskom, Rummenigge je nekoć igrao u Interu. Bilo je vrijeme da se odmaknemo, nismo htjeli biti nasrtljivi, pustili smo ih da umiru popričaju. Razgovor s takvom veličinom kao što je Sacchi sasvim je dovoljan ulov.
Još jednom se potvrdilo da su najveći često najnormalniji, pristupačni i skromni ljudi. Za razliku od hrvatskih vrlih političara i novopečenih tajkuna, putuju čak i na takve događaje kakvo je finale Lige prvaka redovnim linijama, strpljivo čekaju u redu i normalno komuniciraju s „običnim smrtnicima“. Sacchi je sjedio u ekonomskoj klasi, nekoliko mjesta dalje od nas. Putnici su mu prilazili, najviše Talijani, navijači Juventusa, rukovali se i diskutirali. Nikoga nije odbio i stalno je bio nasmiješen.
Iako je od prodavača cipela postao jedan od najvećih trenera ikad, a da nikad nije igrao profesionalni nogomet, što je doista ravno čudu, nije se uopće umislio. Kažu da zna biti čudan, nismo baš primijetili. Naprotiv, sasvim, sasvim običan i normalan čovjek. I pravi gospodin.
