Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Traži ga pola Europe

Veliki hrvatski talent zadivio Nijemce: „Modrić koji zabija puno golova“

Franjo Ivanović, 13-godišnji nogometaš hrvatskih korijena i napadač Augsburga, zadivio je njemačke stručnjake i jedan je od najvećih talenata u svom uzrastu u cijeloj Njemačkoj.

Galerija

„Kako da se ukratko opišem? Ja sam Modrić koji zabija puno golova, ha, ha, ha… Zezam se, gdje sam ja još od Modrića, jaaaako daleko…“, dječački zaigrano kazao nam je 13-godišnji Franjo Ivanović, prema kazivanju njemačkih stručnjaka jedan od najvećih talenata u svojem godištu u cijeloj Njemačkoj, pa jasno i medu hrvatskim iseljenicima u istoj zemlji, koja je proteklih desetljeća postala dom stotinama tisuća Hrvata, koji su tamo otišli na privremeni rad ili su se trajno nastanili.

Za Franju smo čuli ljetos posredstvom nekih ljudi bliskih HNS-u, koji pozorno prate omladinske selekcije i hrvatske talente razasute širom Europe i svijeta. Franjo je već duže vrijeme član njemačkog prvoligaša Augsburga, odnosno njegove omladinske škole.

Na meti velikih europskih klubova

“Franju prati nekoliko velikih europskih klubova od RB Salzburga, Ajaxa do Bayerna i još nekolicine njemačkih klubova, no mi smo vjerni Augsburgu”, kazuje nam Miroslav Ivanović, Franjin otac koji se u pečalbu otisnuo iz Vinkovaca prije dvadesetak godina.

“Franjo je sa pet godina počeo igrati nogomet čisto iz zabave kao i svaki drugi dječak i nisam mogao ni zamisliti što će sve uslijediti. Kako je zabijao po sedam-osam golova po utakmici, malo po malo počeli su ga pratiti brojni klubovi, nisam se ni okrenuo, a ponude su počele pljuštati”, priča nam Miroslav priznajući da je bio zatečen i nije bio siguran što napraviti.

“Isprva nisam razmišljao o promjeni sredine, jer nije to laka odluka, napustiti sve i zaputiti se u nepoznato, ali odlučio sam se na taj potez jer su me stručnjaci uvjerili da to jednostavno moram napraviti zbog Franje, da je šteta zapustiti takav talent i propustiti veliku priliku za njegov razvoj”, priča nam ponosni otac Miroslav, koji se zbog posla i obiteljskih razloga preselio u Augsburg, treći najveći bavarski grad, koji se nalazi na sat vremena vožnje automobilom sjeverozapadno od Münchena.

Jedan od najvećih stručnjaka u Europi o Franji:  "Radi se o ekstra talentiranom nogometašu"

Doznali smo da je za Franju veliki interes pokazao i zagrebački Dinamo. Miroslav je potvrdio tu informaciju.

“Ljudi iz Dinama bili su stvarno korektni, hvala im na tome, ali ipak sam se zahvalio i odlučio ostati u Augsburgu. Nismo se odlučili preko noći, dugo smo vagali. Presudile su sugestije nekih cijenjenih stručnjaka. Augsburg ima jednu od najboljih nogometnih škola u Njemačkoj i razrađenu viziju razvoja velikih talenata. Nismo se prevarili, za sada je stvarno sve na najvišoj razini, jako smo zadovoljni”, kaže Miroslav koji je prije konačne odluke s iznimno talentiranim sinom obišao mnoge klubove i iskusio kako se gdje trenira.

Među ostalim trenirao ga je i Nizozemac Percy van Lierop, jedan od najpoznatijih trenera u Europi za individualni rad s mladim igračima.
“Van Lierop radi samo s najvećim talentima, a svojevremeno je trenirao i Antu Ćorića. Mi smo obiteljski prijatelji s Ćorićima, dugo već poznajem Antinog oca”, otkriva nam Miroslav.

Percy je danas jedan od šefova nogometne škole velikog Ajaxa i mentor najvećim talentima. Evo što Nizozemac kaže o Franji:

“Radi se o ekstra talentiranom nogometašu kod kojeg se svi bitni faktori podudaraju da postane uspješan. On ima talent, ali i izražene radne navike. Inteligentan je i zna točno kako sve funkcionira od socijalnog do školskog pogleda. Važno je da ima potpunu stabilnost i podršku iz roditeljskog doma. Franjo kroz svoju upornost i zalaganje, kombinirajući kreativnost i efikasnost, ima lijepu nogometnu budućnost”, kaže Van Lierop koji je trenirao, kako rekosmo, i mladu Dinamovu zvijezdu Antu Ćorić, koji je jedan od uzora Franji.

Uzori Ćorić i Robinho

“Od Ante sam puno naučio. Iako je mlad, on je već puno toga prošao. Sviđa mi se njegov stil igre. U hrvatskoj reprezentaciji najviše volim gledati Modrića i Perišića, a od stranih igrača najviše mi se sviđa Robinho. Gledao sam videozapise i zaljubio se u njegov stil igranja. Neke sam poteze skinuo i dosta ih koristim”, smije se simpatični i atipični Franjo, jer 90% njegovih vršnjaka naglasili bi kao uzore Messija i Cristiana Ronalda.

Na pitanje bi li imao što protiv da krene putem Ćorica ili Matea Kovačića i priključi se kasnije Dinamu ili nekom drugom hrvatskom klubu, odgovara manirom iskusnog profesionalca:

“Dinamo je veliki klub, ima odličnu školu, odgojio je stvarno puno dobrih igrača koji sada igraju po velikim europskim klubovima. Tko zna što donosi budućnost, ali ja sam sada u Augsburgu i tamo mi je stvarno dobro. Orijentiran sam samo na treniranje i školu.”

HNS budno prati Franju

Hrvatski nogometni savez intenzivno prati Franju, koji je pod budnim okom Danijela Lučića, HNS-ova koordinatora za sve selekcije hrvatskih iseljenika u Njemačkoj. Franju su uživo gledali i čelnici HNS-a, posljednji put u travnju 2016. na Memorijalnom turniru hrvatskih branitelja u Vukovaru, gdje je nastupao kao kapetan U14 momčadi selekcije Hrvata iz Njemačke. Na Lučićevu „radaru“ nalaze se svi talentirani igrači hrvatskog podrijetla, a Franjo je jedan od onih koje posebno prati.

“Franjo je jedan od top-talenata 2003. godišta. Činjenica da je bio kapetan selekcije Hrvata iz Njemačke za godište 2002. na najvećem U14 turniru, Memorijalnom turniru hrvatskih branitelja u Vukovaru, govori sve o njegovoj kvaliteti. U travnju će ponovno predvoditi selekciju njemačkih Hrvata na istom turniru. Bit će to iznimno kvalitetna momčad s igračima iz eminentnih nogometnih škola poput Bayerna, Hoffenheima, Hannovera... Pozorno će ih pratiti skauti HNS-a.“

Poseban status u Augsburgu

Franjo često igra sa starijim uzrastima, takav pristup forsiraju u Augsburgu, gdje je Franjo već debitirao za U15 momčad u Regionalligi. Po riječima Manuela Bauma, bivšeg šefa nogometne škole, a odnedavno i glavnog trenera prve momčadi Augsburga, Franjo je jedan od rijetkih 13-godišnjaka u Njemačkoj koji je već debitirao u Regionalligi.

O kakvom se talentu radi puno govori podatak da ga već u ovoj dobi prate najveće njemačke menadžerske agencije, kao i tvrtke sportske opreme. Svi žele trasirati teren za ono što dolazi.

“Imamo doista mnogo upita, ali ne trčimo ni za čime, najvažnije je da Franjo ima najbolje uvjete za razvoj i napredak, a iznad svega je škola. Za sve ima vremena, ako se bude razvijao kako treba, sve ostalo će doći samo od sebe”, smireno i odmjereno kaže glava obitelji Ivanović, koja je srećom materijalno sasvim dobro situirana.

 

Ivanovići nemaju problema s osnovnim financijama što u mnogome olakšava cijelu situaciju. Osim toga, u Augsburgu Franju drže kao malo vode na dlanu. To je i razlog zašto ne pomišljaju na prelazak u neki drugi klub, iako ga mnogi pokušavaju dovesti u svoj inkubator.
“Netko sa strane možda će pomisliti da griješimo, ali Augsburgova škola nije ništa lošija od Bayernove ili nekog drugog kluba, možda je čak i bolja. Eto, samo prošle godine Bayern nam je uzeo šest igrača i trenera”, priča nam Franjo, koji ima poseban status u Augsburgu i zato odbija njemačke velikane. Ali, veliki klubovi ne odustaju tako lako, njihovi ljudi stalno se motaju oko Franje.

“Teško da mu igdje može biti bolje nego u Augsburgu. Mi imamo bolje uvjete nego oni koji su prihvatili ponudu. Osim toga oni gube nekoliko sati dnevno na putovanje, što je jako puno. Doduše, Bayern gradi novi internat i uskoro će neki tamo preseliti”, dodaje Miroslav.

“Drma" i lijevom i desnom

Stručnjaci u Augsburgu zadivljeni su Franjinim mogućnostima. Puno govore njihove recenzije:
“Pas, kontrola lopte, tehnika, duel i udarac najbolji u nogometnoj školi”, piše u Franjinom kartonu. Franjo je 'čista desetka', ali može igrati na svim pozicijama u napadu. Zabija puno pogodaka, najbolji je strijelac u uzrastu. Ono po čemu posebice intrigira i plijeni jest igra s obje noge i tehnika driblanja.

Za svoj uzrast ima snažan, ali i izrađen, kontroliran udarac, i ljevicom i desnicom. Gotovo da je ambidekster, što je rijetkost i za seniorske igrače, a kamoli za klinca od 13 godina. Fizičke karakteristike također mu opisuju najvećim ocjenama. Uz tehniku i udarac, u njemačkim nogometnim školama pridaje se velika pozornost od najranijih dana trci, duel igri kao i defenzivnom igranju.

 

“Hrvatski igrači bez sumnje su talentirani, tehnički ravnopravni njemačkim, no zaostaju trkom i hitrinom. Nas treneri stalno tjeraju da sve radimo u pokretu i da nikada ne stojimo na terenu. Stalno moramo trčati, kretati se i tražiti loptu. Primijetio sam da to uglavnom nedostaje mojim hrvatskim vršnjacima, kao i rad na udarcu, to se forsira u Njemačkoj”, odgovara Franjo kad smo ga upitali kakva je razlika između uzrasta i škola u Hrvatskoj i Njemačkoj.

Franjo to dobro zna jer je odradio dosta treninga s vršnjacima u hrvatskim klubovima, posebice u vinkovačkoj Cibaliji gdje često trenira kada je na ljetnim praznicima. Augsburg je osigurao polaznicima svoje akademije odlične uvjete za rad.
“Omladinskoj školi na raspolaganju je pet-šest terena, imamo i zatvoreni teren, fitness-centar, kuhinju… Moja klasa ima tri nogometna trenera, s njima radimo na tehnici i taktici, te po jednog kondicionog i atletskog trenera. Atletski se brine samo o tome kako trčimo, u kojem je položaju tijelo i tome slično. To je jako bitno, jer kasnije je teško ispravljati te pogreške”, priča nam Franjo i nastavlja:

Sjajni uvjeti za rad

“Sve nam je na dohvat ruke: stan, škola i trening-centar, tako ne gubimo puno vremena na putovanje. Pohađam gimnaziju, a u razredu su baš svi nogometaši. U klubu ima nekoliko Hrvata, a najpoznatiji je Jozo Stanić, koji igra za U19 reprezentaciju Hrvatske. Nedavno je bio na pripremama s prvom momčadi Augsburga u Španjolskoj. Od Joze sam naučio da moram puno tenirati kako bi se došlo do uspjeha”, kaže Franjo.

Igrači od 12-13 godina praktički treniraju i žive kao profesionalci. Raspored im je gust i iznimno zahtjevan.
“Imamo šest treninga tjedno, četvrtkom smo slobodni. Jedan prosječan dan izgleda ovako: ustajem prije sedam, od 8 do 15 sati je škola. Potom dvaput tjedno imamo po dva sata treninga sa školskim kolegama, a nakon toga odlazim u trening-centar. Tamo ručamo i pišemo zadaću pa imamo trening u klubu, i to četiri puta tjedno. Tata dolazi po mene poslije 19 sati, ovisi koliko traje trening. Često znam i samoinicijativno trenirati. Nekad na slobodan dan radim s loptom ili odem do fitness-centra pa vozim bicikli ili radim vježbe koje mi treneri unaprijed zadaju”, opisuje Franjo koji je u mentalnom smislu prilično iznad svojih vršnjaka.

Najbolji treneri u Njemačkoj

Kada ste u takvom “drilu” od malih nogu, jednostavno morate ranije odrasti. Metode treninga i obučenost trenera u Augsburgu na najvišoj su razini.
“Njihova nogometna škola po mnogo čemu je avangarda i za njemačke pojmove. Nevjerojatno koliko pažnje posvećuju svakom detalju, stalno unose nove novitete. Evo za koji dan će dobiti nove aplikacije na pametnim telefonima putem kojih će igrači u svakom trenutku moći pogledati videozapis svojih utakmica i treninga s trenerovim uputama što je bilo dobro, a što treba ispraviti. Uvode i neke aparate za svakodnevno mjerenje tlaka, otkucaje srca i još mnogo toga. Pomno brinu i o prehrani, stalno se mjere i dobivaju sugestije o povećanju ili smanjenju mase”, kaže Miroslav i otkriva da je uz sve to Augsburg rasadnik klasnih trenera.

 

“Treneri su vrhunski. Praktički donedavno u Augsburgovoj školi radio je Julian Nagelsmann, sadašnji glavni trener Hoffenheima. On je hit trener Bundeslige. Nas je tada dočekao šef omladinske skole Manuel Baum koji je u međuvremenu postao trener seniorske momčadi, što je samo dokaz, o kakvoj se nogometnoj školi radi“, dodaje Miroslav.

Franjin trenutačni trener Felix Neumeyer ujedno je i koordinator omladinske škole Augsburga.
„Franjo se jako dobro integrirao i napredovao. Njegove tehničke, taktičke kao i sposobnosti za brzim učenjem i prenošenjem svega toga na travnjak izuzetne su. U usporedbi s vršnjacima on odudara osobnošću, disciplinom i željom za uspjeh. To su sve bitne stvari koje jedan igrač mora imati da bi postao profesionalac. Na pravom je putu, ali još je dug put do uspjeha”, ističe Neumeyer.

Hrvatska reprezentacija san

Nijemci ništa ne propuštaju slučaju, DFB prati razvoj situacije, ali i HNS ima svoje ljude na terenu. Spomenuli smo gospodina Lučića koji je davnih dana upoznao odgovorne u HNS-u s Franjinim potencijalom. Tehnički direktor HNS-a Romeo Jozak ima sve potrebne informacije.
“Hrvatska reprezentacija je san, naravno da maštam o tome da igram u seniorskoj momčadi i zabijam golove, ali ne opterećujem se time”, zbori Franjo poput kakvog iskusnog igrača.

Unatoč silnom talentu svjestan je da ga čekaju još mnoga teška iskušenja. “Dugačak je i trnovit put ispred mene, znam što je sve moguće u nogometu. Zato idemo korak po korak, a tako i razmišljam. Tko zna što će biti, nema smisla previše unaprijed misliti.”

I doista, što će biti, tek ćemo vidjeti, ali činjenica jest da Franjo ima sve preduvjete napraviti nešto opipljivo. Uz neosporni talent ima i vidljive radne navike te pohvalnu mentalnu zrelost za tako mladog igrača. Puno toga govori da treba zapamtiti njegovo ime.


 

Nastavi čitati

Nastavi čitati