Sunčana maksimirska subota zauvijek će imati posebno mjesto u životu Dantea Stipice. 25-godišnji Hajdukov vratar u domu najvećeg rivala odigrao je utakmicu karijere i bio ključna karika prvog trijumfa Bijelih u Maksimiru nakon 2008.
Tri vijesti o kojima se priča
"Osjećaj je bio predivan, jer naši navijači su došli i bodrili nas u velikom broju. Mislim da se osjetila ta sinergija između nas i njih, tako da nitko sretniji od nas nije bio nego kad se završila utakmica da smo zajedno s pjesmom proslavili tu pobjedu", kaže Stipica u razgovoru za Dnevnik Nove TV.
Iako je na vratima Hajduka debitirao još 2010., njegov put nije bio lagan. Kalio se na posudbama, strpljivo čekao priliku i onda je konačno ugrabio nakon odlaska Lovre Kalinića.
"Za ničim ne žalim, nego kad vidiš danas rezultate toga rada, to je potvrda da je vrijedilo sve ono što si napravio prije", ističe Stipica koji bi Hajduku u budućnosti mogao donijeti novi veliki transfer i napuniti blagajnu.
O Hajdukovoj jedinici biranim riječima govori i vratarska legenda splitskog kluba i hrvatske reprezentacije Stipe Pletikosa.
"Radi se stvarno o jednom čovjeku izuzetnih ljudskih karakteristika, izuzetnom učeniku i čovjeku koji se stvarno zalaže na svakom treningu, tako da je ovo jedan logičan redoslijed zbivanja u njegovom životu", kaže Pletikosa.
Stipica uzvraća:
"Od takve veličine dobiti takve komplimente... Sigurno ne možeš ostati ravnodušan."
Iako ima velike ambicije u nogometnoj karijeri, Danteu je oduvijek važna bila i škola. Bio je odličan učenik jezične gimnazije, a danas je student Pravnog fakulteta u Splitu.
"Mene je uhvatila prva generacija da sam pisao državnu maturu, tako da sam s tim rezultatom upisao pravni fakultet, jer danas sutra bitno je da se čovjek gradi i na drugoj strani, odnosno na akademskom području."
Razmišljanje za primjer brojnim mladim nogometašima koji sanjaju o velikoj karijeri. Kada se razgovora s Danteom, jedno pitanje je neizbježno. Kako je dobio ime?
"Otac mi je dao ime po didi, po svome ocu Danteu koji je dobio od svoje matere koja ga je nazvala po Alighieriju."
Završna slika derbija za jedne je bila božanstvena, za druge nikako komedija. Danteu je donijela zadovoljštinu za sve godine u sjeni, te potvrdila kako je pred njim obećavajuća nogometna budućnost.
