Sinoćnjom petardom Bešiktašu Bayern se priključio Manchester Cityju i Liverpoolu, kao klubovima koji su u prvim utakmicama osmine finala Lige prvaka osigurali razliku nedostižnu svojim suparnicima.
Tri vijesti o kojima se priča
Bavarci su pritom imali najlakši posao. Kad kažemo najlakši, ne ulazimo u procjene kvalitativne razlike između Bešiktaša, Porta i Basela, već mislimo na činjenicu da je njemački gigant imao 75 minuta igrača više na svom terenu nakon što je isključen Domagoj Vida.
Dugo je Bayernu trebalo da iskoristi igrački deficit Turaka, sve do 43. minute kada je seriju golova otvorio Thomas Muller, igrač za kojeg nije sporno da je vrhunski nogometaš. Dok ga jedni svrstavaju među najpotcjenjenije igrače današnjice, drugi pak tvrde da u onim velikim utakmicama često zakaže, ali jedno je sigurno: kad je Muller na vrhuncu forme, onda prave stvari možemo očekivati i od Bayerna.
Kad Muller zabije, Bayern ne gubi
Utakmica s Bešiktašom bila je 61. natjecateljska koju Bayern nije izgubio nakon što je Muller postigao pogodak. Ukupno 58 pobjeda i tri remija nanizali su Bavarci u tim susretima što je upravo nevjerojatan podatak.
Njegovu ulogu u momčadi apostrofirao je i trener Jupp Heynckes.
"Muller je taj koji može zabiti iz ničega, on je nama ekstremno važan, zbog svojih golova, ali i uloge glavnog motivatora u momčadi. U naš sistem on se savršeno uklapa, uvijek je u pravo vrijeme na pravom mjestu, to je tipični Muller", govorio je nakon utakmice Heynckes.
Zadnji prvaci prije dominacije Reala (i Barce)
Ne govori on to bez razloga, jer upravo je Heynckes-Muller bila dobitna kombinacija Bavaraca u sezoni 2012./2013. kada su osvojili Ligu prvaka. Bili su najdominantniji u Europi te godine, a Heynckes je pronašao Mulleru idealnu poziciju, iza Marija Mandžukića i između Riberyja i Robbena koji su ordinirali po krilima. S osam golova Muller je bio najbolji igrač Bayerna na putu do naslova prvaka Europe, a taj Bayernov trijumf na Wembleyju posljednje je finale Lige prvaka prije mini-dominacije španjolskih velikana Real Madrida i Barcelone.
Real je osvojio 2014., Barca 2015. te potom Real dvaput uzastopce 2016. i 2017. Je li vrijeme da ponovno na red dođe netko drugi?
PSG je figurirao kao glavni kandidat, ali se doveo u nelagodnu poziciju kaotičnim finišom utakmice s Realom na Santiago Bernabeuu. Večerašnji parovi (Sevilla - Manchester United i Šahtar - Roma) teško da bi mogli iznjedriti nekog tko bi mogao dogurati do velikog finala na Olimpijskom stadionu u Kijevu (26. svibnja).
Uskoro prvaci i Bayern i City?
Tko onda ostaje? Po našem mišljenju, Bayern i Manchester City. Već smo pisali kako se Cityju otvara lijepa prilika zbog lagodne pozicije u svom prvenstvu, a u sličnoj je poziciji i Bayern koji nakon 23 kola u Bundesligi ima impresivnih 19 bodova prednosti pred Borussijom Dortmund.
Čak i ako žuti-crni iz Dortmunda nastave pobjeđivati kao što to čine u posljednja tri kola, Bayern će 31. ožujka na svojoj Allianz Areni imati priliku pobjedom i matematički potvrditi naslov prvaka. A obzirom kako Borussia igra toplo-hladno ove sezone, nećemo se začuditi ni ako i prije tog susreta Bayernova prednost bude nedostižna.
To znači da će se Bayern moći u miru posvetiti Ligi prvaka jer termini utakmica četvrtfinala su 3. i 4. odnosno 10. i 11. travnja. Heynckes to jedva čeka...
