Nakon što je Katalonija proglasila neovisnost, ionako napeta politička situacija u Španjolskoj ulazi u fazu potpune neizvjesnosti. Opasno se zakuhalo, nitko pouzdano ne zna što donose sljedeći sati, a kamoli dani.
Tri vijesti o kojima se priča
Je li kriza dosegla točku kulminacije ili tek slijedi prava eskalacija, pokazat će samo vrijeme, no posve je jasno da dramatična situacija utječe na sve sektore katalonskog društva, pa tako i nogometni klub Barcelonu.
Barcelona je podržala referendum o samoodređenju, kao što se i očekivala stala je uz katalonski narod kao jedan od najpoznatijih simbola nacije, no čelnici Barcelone još se nisu izjasnili po pitanju proglašenja samostalnosti. Ni pozitivno, a ni negativno.
Predsjednik Josep Maria Bartomeu za sada šuti i očito čeka rasplet situacije, odnosno reakciju Madrida i odgovor katalonskih vlasti. Tako je ispalo da Barcelona u sljedećem kolu Primere gostuje u Bilbau, baskijskoj metropoli, tradicionalno najžešćem centru otpora kastiljanskoj hegemoniji i supremaciji u Španjolskoj.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će Baski dočekati Katalonce i što će se događati na tribinama. Podjednako zanimljivo će biti vidjeti hoće li se pojedinci odvažiti dati izjave na zadanu temu. Nema sumnje da će sve oči biti uprte u Gerarda Piquea, poslovično najglasnijeg i najodvažnijeg govornika u svlačionici Barcelone.
U isto vrijeme madridski mediji bombardiraju s informacijama kako Barcelona ne stoji financijski baš najbolje, iako je prijavila najveći prihod u klupskoj povijesti ostvaren u prošloj sezoni. Barca ima goleme prihode, ali i još veće rashode.
Udio plaća njezinih nogometaša u proračunu davno je probio dopuštenu razinu. Prodajom Neymara samo je nakratko riješen problem debalansa. Da Neymar nije prodan, udio plaća u proračunu bi dosegao neodrživih 84 posto.
Ovaj podatak možda objašnjava Neymarov transfer u PSG, bolje rečeno objašnjava zašto se Barcelona nije pretrgla da spriječi njegov odlazak. S ove distance se čini da je na Camp Nouu svima laknula kada je Neymar odlučio prijeći u pariški klub.
Posve je jasno da Barcelona mora podići prihode kako bi u narednoj godini zatvorila proračun. Lavovski dio proračuna otići će na novi ugovor Lionela Messija. Samo na njega Barca će godišnje trošiti u bruto iznosu oko 80 milijuna eura, a gdje su ostale zvijezde.
Marca u svojoj analizi procjenjuje da će Barci trebati dodatnih 150 milijuna eura. Jedan dio će uspjeti pokriti novim sponzorskim ugovorima, pretpostavlja se oko polovice do najviše dvije trećine, a ostalo će morati popuniti prodajom igrača.
Prvi na listi je Arda Turan. Nije tajna da Barcelona želi prodati turskog veznjaka, no pitanje je koliko može dobiti za njega? Spekulira se da su na listi za odstrjel još Thomas Vermaelen, Paco Alcacer, Andre Gomes i Aleix Vidal.
Neki od njih će morati otići, ne nužno svi, jer kao i kod Arde veliko je pitanje koliko za njih Barcelona može ubrati? Treba imati na umu da će Barcelona vjerojatno i kupovati, pa je logično zaključiti da će novi ulazni transferi biti uvjetovani odlaznim.
Cijeli priču na entu komplicira politička situacija i potpuno neizvjesna budućnost, što je za uspješno poslovanje svakako otegnuta okolnost. Te dvije stvari su usko vezane. Teško je, naime, raditi bilo kakve poslovne projekcije kada se ne zna što će biti sljedeći dan, a kamoli sljedeće godine.
