Jedan od najvećih boksačkih trenera svih vremena u karijeri je vodio 41. svjetskog prvaka. Među njima su četiri najpoznatija njegova štićenika Lennox Lewis, Vladimir Kličko, Tony Tucker i Thomas Hearns. Možda se Lewis i mlađi Kličko doimaju kao najzvučnija imena u ovom kvartetu, ali nešto stariji ljubitelji boksa prezime Steward zasigurno vežu uz Hearnsa, njegovog prvog velikog boksača. Iako je Steward i prije Hearnsa u svojoj „ergeli“ imao svjetskog prvaka (Hilmer Kenty), planetarno je postao poznat nakon serije mečeva popularnog „The Hitmana“ s Rayom Sugerom Leonardom, Robertom Duranom i Marvinom Haglerom.
Tri vijesti o kojima se priča
Hearns je osvojio šest naslov svjetskog prvaka u pet kategorija – od veltera do poluteške. Nikome prije njega to nije uspjelo. Ostao je upamćen kao veliki nokauter. To je Stewarda zasluga. Naime, genijalni je trener Hearnsa pretvorio iz boksača mekog udarca u pravog razarača.
Osamdesete su bile zlatno doba srednjih kategorija. Nikad prije, a ni poslije nije se dogodilo da u isto vrijeme egzistiraju takve superzvijezde. Njihovi mečevi bili su pravi spektakli koji su se iščekivali s velikim nestrpljenjem mjesecima, simbolizirali su sve što je boks nekoć predstavljao. Zbog njih su milijuni gledatelja ostajali pred malim ekranima do jutarnjih sati.
Takvu vrst zanimanja cijelog svijeta mogli su izazvati samo nogomet i boks. Sve ostalo bilo je druga liga. Hearns i Steward proslavili su se širom svijeta 1981. Te je godine na meniju bio „The Showdown“ - legendarni okršaj Hearnsa i Sugera Raya Leonarda. Hearns je kao nositelj titule WBA verzije na megdan „Šećerku“ izašao s omjerom 32-0 (30 nokauta). Borili su se za apsolutnu titlu u velter kategoriji. Nakon antologijskih 14 rundi, Suger Ray je pobijedio tehničkim nokautom.
U prvih 12 rundi Hearns je imao bodovnu prednost i Suger Ray je u preostale tri runde mogao do naslova samo ako nokautira svojeg protivnika. To mu je i uspjelo u 14. rundi. Hearns je pretrpio prvi poraz u karijeri. Hearns je na nagovor Steward prešao u supervelter kategoriju. Nakon što je oteo titulu Wilfredu Benítezu, četiri puta je branio i obrani naslov. Dugo će se pamtiti njegova druga obrana titule protiv legendarnog Roberta Durana iliti „Kamene Šake“ iz Paname. Iznenađujuće je pobijedio nokautom u drugoj rundi. Bio je prvi boksač koji je srušio na pod Durana.
Vjerojatno najveći Hearnsov meč u karijeri, ali i Stewarda kao trenera, dogodio se godinu kasnije (1985.). Hearns je izazvao neospornog svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji - Marvelousa Marvina Haglera. Meč poznat pod nadimkom „The War“ prema mišljenjima mnogih boksačkih stručnjaka jedan je od najvećih u povijesti boksa. Kad smo čuli za Stewardu smrt, upravo nam je taj meč prvi pao na pamet. Meč je započeo tako što je Hearnsu pukla kost u ramenu, ali je gromovitim udarcem Hagleru naprosto raznio nos. Nitko nije ni pomislio da meč prekine.
Uslijedile su, prema mnogima, tri najveće runde u povijesti boksa. Sudac je prekinuo meč u trećoj. Hearns je izgubio, ali nakon tog meča ušao je u povijest. Oba boksača dosegnula su status najvećih boksačkih zvijezda, a zajedno s njima i njihovi treneri. Steward je nakon toga meča praktički mogao birati koga će trenirati. Do revanša nikada nije došlo. Hearns je nakon meča s Haglerom imao još samo jedan veliki meč u karijeri. Četiri godine kasnije ponovno je ukrstio rukavice sa Sugerom Rayom.
Meč je završio neodlučenim ishodom. Bila je to kontroverzna odluka sudaca koja je izazvala velike polemike. Naime, Hearns je velikog suparnika bacao na pod u 3. i 11. rundi. Publika je tražila pobjedu Hearnsa, no suci se nisu složili. Emanuel Steward kasnije je preuzeo brigu o Lennoxu Lewisu. Nakon iznenađujućeg poraza od Olivera McCalla, Lewis je Pepea Correa zamijenio Stewardom, koji je do tada trenirao upravo McCalla. Dalje je povijest. Lewisovi mečevi s Tysonom, Holyfieldom, Vitalijem Kličkom, pa i našim Željkom Mavrovićem obilježili su tešku kategoriju u posljednjih dvadesetak godina. Lewis je postao jedan od najvećih teškaša svih vremena, a Steward jedan od najvećih trenera. Stvarao je mnoge velike šampione, nakratko i Evandera Holyfielda i Oscar De La Hoyu, ali Hearns je njegovo prvo veliko djelo. Otpočetka do kraja.
