Gdje je krenulo po zlu? Možemo sad tražiti glavne krivce, ali zapravo su svi jednako odgovorni. Cijela momčad raspala se poput kule od karata u utakmici gdje se pokazuju karakter i 'muda'. U utakmici za koju se inače živi. Bilo je mučno gledati kako naši košarkaši bacaju lopte u aut (čak 24 izgubljene), ne znaju što bi sa sobom u napadu i 'bore' se kao da je nevažan konačni ishod. Prepali su se poraza od Češke i pokazali kako nisu momčad.
Tri vijesti o kojima se priča
Debakl Hrvatske na EuroBasketu: Česi razbili naše košarkaše i poslali ih kući!
Neki su teško dolazili do riječi: 'Za mene je ovo najgori dan od kada igram košarku'
Košarkaši posramljeni: 'Jedna od najgorih utakmica u reprezentaciji'
Prava momčad ovu utakmicu nikad ne bi izgubila na takav način. Ne da izgleda poput amatera koji su se skupili prije dva dana i ne znaju što bi zajedno na terenu. Neki su pritom, poput Tomića, bili očajni. I Šarić je bio neprepoznatljiv, a upravo su njih dvojica trebala napraviti razliku pod košem u napadu. No, Česi su bili ti koji su u jednom trenutku izgledali kao svemirski brod naspram njih. I to je poražavajuća činjenica. Da momčad koja je po potencijalu lošija od Hrvatske održi njoj košarkašku lekciju.
Sve najave kako nema šanse da se ponovi pristup kao protiv Gruzije pale su u vodu nakon nekoliko uvodnih minuta. Češka je zagospodarila terenom pročitavši sve naše akcije i nametnuvši svoj ritam koji je malo po malo dizao prednost. U tom periodu su se raspucali i oni igrači koji inače igraju sporedne uloge, dok su Perasovi momci izgledali kao razbijena vojska. U biti, nisu izgledali.
Raspad sistema
Žalosno je što se po njihovom govoru tijela moglo vidjeti da nemaju snage to dobiti. Da su klonuli i nemaju dovoljno ni volje ni želje. Ni kad se došlo s minus 30 na samo 13 razlike, no onda je ponovno izašla na vidjelo nejasna vizija u napadu. Bogdanović je također podbacio. A kad se ozlijedio Simon, kao da se sve srušilo. Ne znamo kako je došlo do raspada sistema, ali očito nije bilo sistema ili sustava igre kojim bi naši igrači znali reagirati kad ih stane šut. A ni obrana nije postojala.
Pokazalo se kako zadnje utakmice u Areni nisu bile slučajnost, nego očigledno realnost ove reprezentacije. Na kraju je ona puno gora nego je itko mogao očekivati. Surova stvarnost hrvatske košarke. I za to odgovornost ne snose samo igrači, iako se njih puno pita. Ali ni stručni stožer na kraju nije pokazao da ima konce u svojim rukama. Što je Tomas radio na prvenstvu?
Nemamo apsolutno ništa protiv tog dečka. Dapače, žao nam je što su ga ozljede zaustavile da napravi veću karijeru, ali ako nije bio spreman igrati ni minute na ovom Eurobasketu, onda je njegov poziv bio kardinalna izbornikova pogreška. Igrač manje u rotaciji od početka. Bilo je tu i nejasnih uloga na terenu, a jedan od rijetkih koji je bio pozitivna točka bio je Kruno Simon, koji se na kraju ozlijedio uoči nove sezone.
Nemamo niti smo imali vođu
Treba biti iskren pa priznati da ova Hrvatska nema niti je ikad imala vođu na parketu. Nema jednog Teodosića ili Spanoulisa. Igrače koji će svojim autoritetom podići momčad. Pa ako treba i podići glas pred svima samo da se ostali trgnu. Hrvatska toga nema, kao što nema ni pravog playmakera koji će razigrati suigrače. Svaka čast prisutnim dečkima, ali ni jedan od njih nije bio u stanju ozbiljnije voditi ekipu. Osim šutom za tri poena.
Bolan završetak hrvatske priče otvorio je mnoga pitanja. Tko će dalje sjediti na klupi? Treba li zvati neke igrače i dalje u reprezentaciju? Što je sa sustavom rada? Ili je sve ovo samo još jedna preslika indiferentnog saveza koji nije uspio napraviti ni promociju Eurobasketa. 'Riba smrdi od glave', a dojma smo kako stvari nigdje nisu posložene onakvima kakve bi trebale biti. Sjetite se samo koliko smo čekali s odabirom izbornika, pa smjena u savezu, slučaja Bendera i Slavice. A to je samo muška košarka. Previše je tu politike i onih koji nemaju što tražiti u sportu. Ovo je i njihova sramota.
