Hrvatska i dalje sve drži u svojim rukama. Dobijemo li obje preostale utakmice, idemo kao pobjednici skupine u osminu finala. I to je računica na koju trebamo misliti i posvetiti joj se. Senegal treba što prije zaboraviti, ali izvući pouke i na njima poraditi.
Tri vijesti o kojima se priča
Večeras je ključna utakmica protiv Grčke u 20 sati, poraz bi donio velike probleme…
Jedna od ključnih stvari koja poprilično zabrinjava u hrvatskoj reprezentaciji je – obrana. 'Trademark' Jasmina Repeše označili smo kao stvar koja će biti naš forte, a ispada nerješiva enigma. U prve tri utakmice sva tri protivnička centra su nas uneredila, a što će prvenstvo ići dalje to ćemo se susretati s reprezentacijama koje imaju itekako dobre visoke igrače.
Ne 'krademo' lopte
U oko bode činjenica da je naš najbolji igrač na SP-u po ukradenim loptama Dario Šarić (1,3 ukradene lopte po utakmici) na diobi 28. mjesta zajedno s Krunom Simonom, a momčadski smo tek na 18. mjestu. Gdje su bekovi i pritisak na vanjsku liniju? To dovoljno otkriva koliko smo mlitavi i preopušteni u obrani bez koje nećemo daleko dogurati, jer nećemo stalno imati šuterski dan kao protiv Argentine.
Ti isti bekovi dosad su najveća mana hrvatske reprezentacije. Senegalac D'Almeida, primjerice, igra u 3. francuskoj ligi, a uspio je zasjeniti oba naša playa. Slično je bilo i koji dan ranije s Filipinima, probleme nam je radio 36-godišnji Alapag koji ima 175 centimetara. Lafayette je na trenutke odigrao briljantno, ali je također imao uspona i padova kroz sve utakmice, a trenutno je na solidnom 13. mjestu kao naš najbolji asistent u Španjolskoj. Iza njega slijede Tomić i Šarić koji odlično surađuju, s obzirom na individualnu kvalitetu, ali postavlja se pitanje bržeg protoka lopte vanjskih igrača.
Tko gradi igru?
Reprezentacija koja ima takav talent poput Hrvatske i širinu igrača kojoj mnogi zavide, može i mora bolje. Okrnjena Argentina ima čak dvojicu igrača na prosjeku od šest asistencija po utakmici. Naravno, njihova filozofija igre je nešto drukčija i puno toga grade na 'picku' sa Scolom. Međutim, zašto je naš najbolji kreator u napadu Simon? Zbog čega smo onda uzimali Amerikanca? Jer zbog obrane izgleda nismo.
Previše je upitnika da bi bili zadovoljni dosad viđenim od hrvatskih košarkaša. Puno previše s obzirom na kvalitetu reprezentacije. Nitko ne traži da se osvoji medalja, iako je hvalevrijedno imati cilj koji je dostižan i u skladu s mogućnostima. Ipak, za završetak natjecanja po skupinama i nokaut fazu trebat ćemo mnogo više od prikazanog. Repeša mora tražiti agresivnost u obrani i raznovrsnost u napadu, a ne da nam pukne igra čim protivnik pročita 'pick' sa Simonom i počne preuzimati.
Traže se dvije pobjede
Moramo spojiti dvije dobre utakmice u kontinuitetu, uhvatiti sigurnost i doći do novih rješenja u oba smjera. Nekako nam nedostaje više suradnje u igri, pogotovo u napadu gdje znamo biti statični i nepotrebno nervozni. U obrani, pak, treba poraditi na komunikaciji između igrača i čvršće, sportski čvršće se suprotstaviti protivniku. Raspodjela energije je također bitna i Repeša je već radio na tom planu, iako je nakon zadnje utakmice imao dan odmora.
Ponavljamo, ništa još nije gotovo i Hrvatska sama kroji svoju sudbinu. No, pravo na popravni teško ćemo ponovno dobiti, jer svaki sljedeći poraz donosi neizvjesnu sudbinu i još više nesigurnosti koja bi se mogla negativno odraziti na momčad. Nadamo se da je Hrvatska dovoljno zrela da u zadnje dvije utakmice u skupini pokaže svoje pravo lice.
