Sam Hinkie nije više dio organizacije Sixersa, ali njegova vizija polako je počela donositi prve rezultate. Daleko je to još od ozbiljnijih stvari. Od procesa kojega je on zacrtao. Da bi ga se proglasilo uspješnim potrebno je nekoliko odličnih sezona u kojima će Sixersi otići daleko u doigravanju pa čak i zaigrati finale. Za tako nešto potrebno je izbjeći i ozljede igrača, nešto čega je nasušno nedostajalo posljednjih godina.
Tri vijesti o kojima se priča
Philadelphia je tri godine bila najgora momčad lige i konstantni predmet izrugivanja. Pitanje je bilo mogu li biti lošiji, a oni su iz sezone u sezonu to potvrđivali skupljajući sve manje pobjeda. Sve to rezultiralo je najgorim periodom u klupskoj povijesti. Zbog toga, ali i kontroverznih poteza kojima je kontinuirano oslabljivao ''roster'', Hinkieu se stavljala etiketa najgoreg generalnog menadžera ikad.
Bojali su se onoga što je radio
Ljudi diljem NBA-a bojali su se onoga što je i na koji način radio s ugledom nekad slavne momčadi. U tom trenutku imali su i puno razloga za takvo razmišljanje. S obzirom na samo 47 pobjeda u tri sezone, bojali su se što će Hinkiejev plan učiniti samom sportu. Dokle to vodi. Hinkie se rješavao svojih najboljih igrača izgrađujući Philadelphiju da gubi. Naravno da je to naišlo na brojne kritike i nepovjerenje.
No, bivši GM Sixersa imao je i svojih pristaša što je još više plašilo povjerenika lige Adama Silvera na čiju je intervenciju u klub stigao Jerry Colangelo. Bivši čelni čovjek Sunsa doveden je kao spasitelj bez kojeg neće biti donesena ni jedna odluka, a njegov sin Bryan kasnije je preuzeo ulogu predsjednika košarkaških operacija i generalnog menadžera. Međutim, Hinkie je začetnik ideje čiji su rezultati počeli izlaziti na vidjelo.
Radikalan plan
On je imao drugačiji plan od ostalih. Istina luđački, ali možda se pokaže i genijalnim. Problem je bio što prije njega nitko nije krenuo tim putem. Prije njegovog dolaska 2013., Sixersi su bili u laganom padu. Nije bilo pravog superstara oko kojeg je vrijedilo graditi ekipu i Hinkie se odlučio na radikalan plan slaganja momčadi kroz draft ''pickove''. Rade to i drugi, samo je njegova ideja bila ići skroz do kraja. Napraviti što je moguće slabiju momčad i čekati. Čekati svoju priliku te onda izabrati pravog igrača.
Danas, skoro tri godine od kada su Sixersi izabrali Embiida i Šarića neke stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Pokazuje se kako su obojica bili dobar izbor i kako bi dugoročno mogli biti pun pogodak. Postoje upitnici, uvijek postoje, ali tako je kod većine. Mnogo je stvari koje mogu utjecati na dugoročni plan. Ponajviše ozljede. Upravo će za Embiida najvažnije biti da ostane zdrav, a onda je sve moguće.
Radi se o fenomenu koji je glavna polazišna točka ''The Processa'', kako se i sam nazvao vjerujući u ono što je Hinkie započeo. Embiid je pred sebe stavio izazov da je on taj koji će Hinkiejev naum sprovesti u djelo. I zasad mu ide jako dobro. Teško da netko može reći kako nije impresioniran mladim centrom, a koji već sada ima respektabilan talent uza sebe. Samo što ovaj ''respektabilan'' ima potencijal da postane izvanredan. Još nismo vidjeli Simmonsa, drugog najvećeg produkta procesa.
''The Process'' počeo djelovati
Da bi ''The Process'' zapravo mogao biti uspješan pokazuju rezultati Philadelphije u 2017. godini. Brett Brown, koji je od početka Hinkiejeve ere sve proživljavao na klupi, u mjesecu siječnju je na omjeru boljem nego što imaju Cavsi, Spursi, Raptorsi ili Rocketsi. Jedno od glavnih pitanja je što slijedi dalje. Mogu li Sixersi već ove sezone izboriti doigravanje? Embiid vjeruje da mogu, a čini se kako ga slijedi i sve više igrača.
Dario Šarić je ovoj momčadi sigurno donio pobjednički mentalitet i jedno drugačije iskustvo. Malo je igrača u ligi s njegovom imaginacijom na visokim pozicijama. On i Embiid nisu ovdje da bi gubili. Zapravo, mrze gubiti utakmice. A oboje s nestrpljenjem očekuju Simmonsov debi, jer ono što on može donijeti na stol, sasvim je jedna druga dimenzija.
Ukoliko svestrani Australac opravda očekivanja, Philadelphia će možda imati playmakera sa smislom za asistenciju kakva nije viđena od Magica Johnsona. Momak ima 208 centimetara i Brown ga od starta planira koristiti u ulozi razigravača. A to bi moglo biti zastrašujuće dobro. Ako postane samo dio onog o čemu govore, mogli bi gledati ''show'' na parketu.
No, proces tu ne staje. Sixersi bi 2017. mogli imati čak dva ''picka'' prve runde drafta. Svoj i od Lakersa, koji je zaštićen samo ako bude među prva tri, a sve je izvjesnije da se to neće dogoditi. Tu je i Sacramentov ''pick'' (zaštićen između 11.-30. izbora), koji Philadelphia može mijenjati sa svojim. Sve je to Hinkiejeva ostavština, odnosno njegova vizija slaganja momčadi koju je ''platio glavom''.
Još jedan razlog zašto bi Embiid i družina s vremenom trebali biti samo bolji je ''cap room'' (financijska fleksibilnost) i nekoliko zanimljivih igrača za ''trejdati''. Prvenstveno mislimo na Noela i Okafora, koji itekako imaju vrijednost, s obzirom na godine i svoje ugovore, a barem jedan od njih je teret. I sve to bez da se potpiše nekoga na ljeto.
Puno je karata koje se mogu promiješati, a Sixersi uz Celticse imaju najbolju ruku te dovoljno strpljenja i fleksibilnosti za čekati jackpot. Philadelphia je zasad daleko od elite i vjerojatno će tu ostati još neko vrijeme, ali ''The Process'' i njegove fantastične mogućnosti vrijedi čekati. Po dosad viđenom, najgore je iza njih, a budućnost bi u najmanjem slučaju trebala biti uzbudljiva za gledati.
