Prije dvije godine domaćini Eurobasketa bili su upravo Slovenci. Tada je naša reprezentacija utišala susjede sjajnom predstavom koja je otvorila vrata četvrtfinala i bila poticaj za kasnije osvojeno četvrto mjesto. Sada s njima otvaramo u Zagrebu. Maljkovićeva Slovenija na papiru je bila puno jači protivnik nego današnja Zdovcova, ali tamo gdje je najvažnije, na terenu, ipak je nešto drugačija slika.
Tri vijesti o kojima se priča
I bez Gorana Dragića Slovenija je vrlo opasan suparnik
Ova Slovenija nema izrazite zvijezde. Nema Gorana Dragića, Boštjana Nachbara ili Erzama Lorbeka, njihovih najboljih košarkaša zadnjih godina. Bez Bene Udriha ionako su već navikli igrati. Možda i najveća zvijezda sjedi na klupi. Jurij Zdovc nesumnjivo je njihovo najpoznatije ime i odličan trener koji će znati izvući maksimum iz svoje momčadi. Nema pritisak rezultata kao što je imao Maljković, očekivanja nisu velika, ali ambicije jesu.
Na pripremama su pokazali da će biti tvrd orah. Kako nemaju visine, osim u Omiću i Slokaru, igraju dinamičnu košarku. Nerijetko s niskom petorkom, a tu se onda najviše oslanjaju na brzu i agresivnu vanjsku liniju. Krasi ih borbeni duh i lako mogu stvoriti pomutnju. Motor momčadi je Zoran Dragić koji bi u odsustvu svoga brata Gorana trebao biti glavni protagonist. Klemen Prepelič, Mitja Nikolič i Jaka Blažič rotirat će se na bekovskim i krilnim pozicijama, dok bi iskusni Nebojša Joksimovič mogao startati na playu, ali više minuta od njega dobivao je Jaka Klobučar.
Veteran Jure Balažić, koji je preuzeo kapetansku traku od Gorana Dragića, predvodi visoku liniju i kroz pripreme je bio jedan od onih s većom minutažom. Ali u Zdovcovoj koncepciji svi igraju. Puno se rotiralo i startna petorka ne mora nužno biti njihova najjača. Koriste puno igrača i igraju na tempo. 
Kao kod svake prve utakmice, k tome pred svojim navijačima, bit će potrebno osloboditi se pritiska. Sjetite se otvaranja SP-a protiv Filipina. Slovenija nam po stilu igre ne odgovara i zato će trebati odgovoriti na njihovu agresivnost, a pritom znati iskoristiti Tomića i Šarića. Zdovc vjeruje u pobjedu, nada se discipliniranoj igri kojom će željeti nametnuti svoj ritam. I znat će nas kazniti.
Nema dvojbe da je Hrvatska talentiranija, ali u ovakvim utakmicama to često ništa ne znači. Zadnji put smo s njima otišli u produžetke. Bili smo mirnije glave i dvjema tricama Rudeža slomili slovenski otpor. Ako ne iskoristimo svoje napadačke prednosti, mogli bi ponovno upasti u neizvjesnost. Rovovsku bitku u kojoj će biti važno zadržati koncentraciju.
Psihološki ohrabrujuća vijest je povratak Marka Tomasa. Njegova prisutnost je od iznimne važnosti, jer od naših igrača nitko nije imao toliko pehova s ozljedama. Zaslužio je biti ovdje i nadamo se da će to igračima dati dodatni impuls. Bogdanović i Hezonja trebali bi otvoriti na vanjskim pozicijama, dok se očekuje da na playu krene kapetan Ukić. No, mi također imamo svojih aduta s klupe. ‘Peras’ će tražiti najraspoloženije igrače i za nadati se je da će imati slatke brige. Također će računati na fanatičnu obranu poput one protiv Litve.
Puno toga upućuje da neće biti lako. Nemojte striktno očekivati rapsodiju i uvjerljivu pobjedu Hrvatske. Naravno da nećemo imati ništa protiv toga, ali Slovenija je za nas u ovom momentu plutajuća mina. Žele nam vratiti za bolan poraz u svom dvorištu i zato će biti krucijalno nametnuti svoj ritam i strpljivo graditi prednost. Ukoliko se šuterski razmašemo, nitko sretniji od nas. Tada bi mi njih mogli uvesti u poteškoće, no zbog dobre atmosfere i samopouzdanja jedino je bitno startati pobjedom. 
