Eto, dogodilo se i to. Hrvat koji je nogometno odgojen u Hrvatskoj, točnije u zagrebačkom Dinamu, u kojem je prošao praktički sve selekcije, odlučio je prihvatiti poziv najveće europske i uz Brazil najveće svjetske velesile - njemačke reprezentacije.
Tri vijesti o kojima se priča
Hoće li igrati za Elf i koliko dugo, drugo je pitanje, ali činjenica je da je Sosa prelomio. To je sam objavio. I što sad? Prije svega, ne treba Sosu osuđivati, svatko ima pravo birati svoj put prema sreći.
Tko ima pravo govoriti mu što bi trebao raditi i za koga će igrati? Uostalom, nisu li neki hrvatski reprezentativci odgojeni u drugim zemljama, a na kraju su izabrali hrvatsku reprezentaciju.
Ako smo tada tražili da te zemlje i njihovi klubovi i navijači dostojanstveno prihvate odluku, primjerice, Ivana Rakitića ili Josipa Šimunića, onda moramo biti dosljedni i istovjetno se ponašati u slučaju obratne situacije. Stvar je principa, ako niša drugo.
Sosa ima pravo igrati za koga hoće, ali smije se propitkivati
Korištenje etiketa tipa - izdaja ili prodana duša - ne samo da su etički neprihvatljive nego su potpuno promašene, da ne kažemo djetinjaste.
Je li Sosa etnički Nijemac ili nije, nema nikakve veze. Pripadnost nekoj naciji ionako je najviše emocionalne prirode. Sosa je zadovoljio sve uvjete koje propisuje FIFA-a i tu nema nikakvih prigovora. Možemo mu samo zaželjeti puno sreće.
Sosa prelomio, igrat će za Njemačku: "Razgovarao sam s Dalićem, tu više nema povratka"
Međutim, naravno da je sasvim legitimno razgovarati i propitkivati zbog čega se Sosa odlučio za ovaj potez? To se treba upitati ne samo zbog Sose nego zbog hrvatskog nogometa. Hrvatska nema preveliki bazen igrača i sigurno joj nije u interesu da joj igrači prelaze u druge reprezentacije.
Na to se mora paziti, na to se i jest uvijek pazilo. Koliko god da se pazi, nemoguće je baš sve zadržati. Konkurencija je velika i uvijek će biti nezadovoljnih. Očito je da je Sosa jedan od takvih. Izgleda da ga je izdalo strpljenje jer prije ili kasnije bi dobio poziv ako bi ovako nastavio igrati. Ali zašto ne prije ako je to zaslužio? To bi zacijelo bilo njegovo kontrapitanje.
Dobra sezona u Bundesligi
Situacija se može tumačiti na najmanje dva načina. Prilično je lako zaključiti da je smatrao kako je već trebao dobiti poziv u seniorsku reprezentaciju. I nije da nema argumente, ove sezone je stvarno dobro igrao. Da nije igrao dobro i da nije potencijal, zašto bi bio interesantan Nijemcima? To je sasvim logičan zaključak. Nije baš Njemačka neka lijeva reprezentacija da tek tako zove svakog tko naiđe putem.
S druge strane, neki će reći da je ovakvim koketiranjem s Nijemcima zapravo ucjenjivao HNS i izbornika te da se to ne smije dozvoliti. Možda tu ima istine, ali situacija se mora promotriti iz svakog aspekta, a ne samo jednog.
Mislim da je u ovoj analizi ključno pitanje: koga Hrvatska ima na mjestu lijevog beka, odnosno je li bilo mjesta za Sosu u posljednjim akcijama Vatrenih? Dakle, pitanje je procjene. U svakoj selekciji to je najvažnije. Ako izaberete najbolje, onda niste pogriješili.
Borna Baršić i Dario Melnjak. To su dva lijeva beka koja su bila među kandidatima za tri kvalifikacijske utakmice. Domagoj Bradarić također je u krugu kandidata za lijevog bočnog. Bradarić je već pozivan u seniorsku reprezentaciju, ali u vrijeme kvalifikacijskih utakmica izbornik ga je odlučio prepustiti mladoj vrsti na U-21 Euru.
Melnjak ili Sosa - pitanje je sad?
Tim potezom Dalić je pokazao da mu je Bradarić ipak treći izbor. Izbornici seniorskih reprezentacija širom Europe i svijeta u pravilu zovu najbolje, bez obzira na godište igrača. Moto je posvuda isti: interes A reprezentacija uvijek je na prvom mjestu, a izbornici omladinskih reprezentacija neka se snalaze. Ne treba sumnjati da i Dalić tako razmišlja, jer to je posve normalno i prirodno.
U toj križaljci Sosa očito nije vidio prostor za sebe. Ako je tek četvrti ili još gore peti, jer se i Joško Gvardiol spominje kao jedna od solucija za lijevog bočnog, Sosa bi se morao još načekati i pitanje je bi li dočekao da upadne u prvi sastav. To je čista logika, zasnovana na premisama koje smo postavili.
Ako je Borna Barišić po igrama i kvaliteti trenutačno ispred Bradarića i Sose, je li to i Dario Melnjak? E, sad, tu svatko ima svoje mišljenje. Činjenica jest da Sosa igra u eminentnijoj ligi i poznatijem klubu. Na jednoj strani Bundesliga i Stuttgart, a na drugoj turska Süper Lig i Rizespor.
Interes Nijemaca
To samo po sebi ne bi previše značilo da Sosa ove sezone nije igrački eksplodirao. Brojke su mu takve da se počeo spominjati i u kontekstu Bayerna. Uglavnom, svjedoci smo da ga njemački mediji hvale te da je interes pokazao i Njemački nogometni savez.
Izbornik zna što mu treba i neću mu soliti pamet, ali naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Čini mi se realnim zaključiti da je Sosa veći zalog za budućnost. To je i Bradarić, koji se također može ljutiti, ali izabrao je strpljenje.
Za hrvatski nogomet bilo bi dobro da je Sosa pokazao još malo strpljenja, tek su mu 23 godine i za njega još ima vremena.
HNS mora dobro paziti
Je li Sosa dovoljno promislio, je li možda donio odluku u ljutnji i stoga prenaglio, je li na njega možda utjecalo okruženje, u krajnjoj liniji je li ga se dobro savjetovalo, to su sve pitanja za razmatranje, no njegova odluka ostaje kao upozorenje HNS-u da nisu jedini u prašumi, da i drugi vrebaju hrvatske igrače kao što HNS vreba po drugim zemljama.
Jasno da ne bi bilo dobro da se učestaju ovakve pojave. Kući nogometa neće biti pretjerana satisfakcija ako se pokaže da je Sosa pogriješio i da će u Njemačkoj u međuvremenu izrasti dva-tri svjetska beka koja će mu zalupiti vrata Elfa. Samo vrijeme će pokazati hoće li reprezentacija žaliti za Sosom. To je jako neizvjesno.
