Je li izbornik mlade hrvatske reprezentacije Nenad Gračan zaslužio otkaz nakon što su Vatreni završili nastup na U-21 Euru na posljednjem mjestu u skupini i s jednim osvojenim bodom?
To je pitanje koje se najviše poteže u hrvatskoj sportskoj javnosti u ovom trenutku i o čemu se, kako čujemo, naširoko razglaba u sjedištu HNS-a.
Gračan je uoči početka turnira dobio obećanje glavešina HNS-a da će mu biti produljen mandat, no nije potpisao novi ugovor, a i da jest, ne bi značilo da ne može dobiti otkaz. Ovako, razlaz može biti samo jeftiniji za Kuću nogometa.
Poučak Jurčić
Obećanje je u nogometu ionako samo ludom radovanje. Sjetite se one čuvene sekvence u Maksimiru i zbunjenog lica Krune Jurčića kada mu je Zdravko Mamić uručio otkaz pred novinarima odmah nakon onog debakla protiv Lyona. Usplahireni Jurčić dobacio je Mamiću: "Pa nismo se tako dogovorili."
Mamić je podigao glavu i zakolutao očima, šireći ruke prema nebesima. Napravio je grimasu koja je sve govorila. Nije rekao, ali bilo je jasno što želi reći: "Kruno, ti si stvarno naivan."
Bila je to tako komična scena na koju su se prisutni novinari jednostavno morali nasmijati. Zapravo, bio je to igrokaz koji je izazvao pravi urnebes u press-dvorani. Okolnosti nisu bili tragične, ishodi utakmica nikada nisu tragični, to je samo nogomet, nitko nije nastradao, pa zašto onda ne bi bilo i smijeha.
Jurčiću, doduše, u tom trenutku nije bilo do smijanja, ali na kraju balade najslađe se upravo on smijao. Bio on naivan ili ne, otpremnina je bila sasvim "solidna", pa ti vidi...
Hoće li Gračan dobiti otkaz?
Slična priča mogla bi se dogoditi i Gračanu, s tom razlikom što on neće biti nimalo iznenađen ako mu Šuker ili netko drugi u HNS-u priopći da je bivši. Pitanje je i kakvu će otpremninu dobiti. Kako čujemo, Gračan već duže vrijeme očekuje takvu obavijest.
Navodno je bio uvjeren da će ga smijeniti tijekom kvalifikacija, pa i nakon što se plasirao na Euro. Razlog je taj što je svjestan da ga se percipira kao zaostali Mamićev kadar, a sve u svjetlu obračuna suprotstavljenih struja u HNS-u.
Naravno da je primijetio kako Mamićevi ljudi, odnosno oni koji se nisu vidno distancirali od bivšeg šefa, polako otpadaju, posebice na stručnim pozicijama.
Kresanje Mamićeve moći davno je započeto, nije još dovršeno, ali je dosta daleko odmaklo. Neki njegovi ljudi u hrvatskoj nogometnoj piramidi otpali su ili su marginalizirani, a većina je po ovdašnjem dobro poznatom običaju okrenula kape u "pet do 12". Možda i Gračan "preživi" ako odluči prijeći na drugu stranu, ako već nije, a po nekim pokazateljima čini se da nije. Gračanov ostanak na klupi bit će i lakmus papir trenutačnog Mamićeva utjecaja u HNS-u.
Je li se moglo puno više?
Ostavimo se kadrovskih spekulacija i postavimo najvažnije pitanje: je li ostvareni rezultat realan s obzirom na kvalitetu hrvatske momčadi ili se moglo osjetno bolje? Ako se moglo bolje, i to osjetno, logično je zaključiti da je izbornik najveći krivac. Vrijedi i obratno. Ako je plasman na Euro krajnji limit ove generacije, Gračan nije kriv.
Istina je obično negdje u sredini. Ima svega pomalo u toj priči, ali ostaje dojam da su mladi Vatreni mogli pružiti bolju igru ako već nisu mogli proći dalje. Svjedoci smo da je Gračan pretrpio salve kritika tijekom turnira, posebice nakon visokog poraza u prvom kolu protiv ipak malo podcijenjene Rumunjske.
Razočarenje hrvatskih navijača bilo je tim veće što je bilo uvriježeno mišljenje da su Vatreni favoriti u toj utakmici. Budući da je Hrvatska bila favorit i po procjenama najvećih svjetskih kladionica, ne može se reći da je očekivanje navijača bilo zasnovano isključivo na temelju subjektivnih pretpostavki.
Mladi Vatreni sami su si podigli letvicu
Odmah nam je bilo jasno da je skupina iznimno jaka. Tko je gledao mlade Rumunje u kvalifikacijama, mogao je zaključiti da se radi o odličnoj momčadi koja je barem ravnopravna suparnicima u skupini. Ako to nije bilo teško zaključiti, postavlja se pitanje zbog čega su se hrvatski reprezentativci razbacivali smjelim prognozama.
Gračan pokušava prebaciti odgovornost na medije. Kao, mediji su napravili takvu atmosferu da će Vatreni sve polomiti i skršiti. Možda su neki bili preoptimistični, ali upravo su hrvatski reprezentativci visoko podigli letvicu.
Prolistajte novine i portale prije početka natjecanja pa ćete vidjeti kakvih je sve izjava bilo. Dakle, citati igrača, a ne paušalne novinarske besjede. Mora se priznati da je Gračan barem javno upozoravao da su Rumunji dobri, no očito nije ostavio jak dojam na svoje igrače. A to mu je glavni posao, zar ne?!
Pogrešna postava i taktika
Kako su ušli u utakmicu i što su odigrali, ostaje otvorenim što im je Gračan pričao i je li bio iskren u javnim nastupima ili je potajno mislio da je Hrvatska ipak dosta bolja od Rumunjske.
Kako je postavio utakmicu i izabrao taktiku, čini se da je u pitanju ovo potonje. Nije ni važno što je Gračan mislio, čak ni to što je govorio svojim pulenima, to samo oni znaju, najvažnije je što mu je momčad i kako odigrala.
Bilo je nesretnih okolnosti, to je istina, ali to ne mijenja puno na stvari. Hrvatska je bila loša protiv Rumunjske, i to najblaže rečeno. Izbornik je promašio sa sastavom, a očito i taktikom.
Poslije tog poraza bilo je jasno da su šanse za prolaz jako male. Protiv Francuske više se pazilo da se ne izgubi s visokim rezultatom nego što se pokušavalo doći do pobjede, iako se mora reći da je pristup bio osjetno bolji. Ukupan dojam je donekle popravljen u posljednjoj utakmici protiv Engleske, ali to je bila utakmica koja ni o čemu nije odlučivala i na temelju nje ne može se puno toga zaključiti.
Tri ključna razloga loših rezultata mladih generacija
Gračan je djelomično u pravu kada kaže da je uspjeh što se Hrvatska uopće plasirala na Euro. Ima čvrste argumente kada se zna kako su prolazile prijašnje generacije, pa čak i ona Modrićeva. Na Euro ide samo 12 najboljih i sigurno da se teško plasirati. Hrvatska mlada reprezentacija nikada i nije ostvarila neki senzacionalan rezultat na velikim natjecanjima.
Po nama, tri su ključna razloga. Prvi je taj što Hrvatska u skučenom generacijskom razdoblju, dakle s ograničenim godištem igrača, teško može proizvesti dovoljno kvalitetnih nogometaša za napraviti sjajnu momčad. Jednostavno, fond igrača je premali, što je s obzirom na brojčano malu bazu sasvim logično.
Drugi je razlog taj što rezultat u mlađim selekcijama nikada i nije bio prioritet HNS-a. U HNS-u, a posebice izbornici, stalno ponavljaju da je prvi cilj proizvesti igrače za A selekciju. Lako je dokazati da je to samo dobra floskula. Naime, igrače proizvode klubovi, a reprezentacija ih uglavnom samo promovira i priprema ih za stil igre u seniorima.
Izlog za prodaju i oživljavanje karijera
Tu sad prelazimo na treći razlog koji je usko povezan s drugim, nekima je možda i ključan. Mlađe selekcije najbolji su izlog za prodaju ili, ako hoćete, za uspješan nastavak karijere. Ako se igdje guraju igrači, onda je to upravo u mlađim selekcijama.
To svi znaju, samo se malo njih usuđuje reći. Koliko je samo talentiranih igrača prestalo igrati nogomet jer ih nije imao tko gurnuti ili nisu imali sreće naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Plastičnije rečeno, u mlađim selekcijama ćete uvijek naći po nekoliko igrača za koje će se mnogi upitati što oni tu uopće rade. Ili se neke naočigled gura ili se drugima oživljavaju karijere.
Kad se to zna, lako je dokučiti zašto se često ne može napraviti niti prosječan rezultat kada u momčadi imate čak i svjetske talente. Koliko god pet- šest igrača odskače, ipak ne mogu pokrpati sve rupe.
Neki očito moraju igrati
Nogomet je takav sport da ako imate ispodprosječne igrače na jednoj ili dvije pozicije, a kamoli tri ili četiri, što je čest slučaj u Hrvatskoj, teško ćete daleko dogurati čak i ako imate Messija u momčadi.
Većina "priljepaka" otpadne do seniorske vrste, ali neki uspiju napraviti sasvim solidne karijere šlepajući se za pravim znalcima. Na sreću svojih menadžera i mecena, dakako. Možda to grubo zvuči, ali to je istina, i to svi znamo.
Budući da hrvatski nogomet ima malu bazu, nerijetko su "priljepci" nužnost, jer ponekad nema drugih, ali još češće su umjetno stvoreni. Najviše boli kad takvi igraju, a ima boljih.
Zbog toga se ne treba čuditi da neki igrači u mlađim selekcijama koji zaslužuju igrati, ne igraju, dok drugi opet igraju u kakvoj god su formi i koliko god nakupili minuta u klubovima u kojima igraju, odnosno ne igraju.
Neki očito moraju igrati bez obzira na formu i imaju li adekvatnu zamjenu. I ne treba ih uopće biti puno da ostatak momčadi vidno pati. To je suština problema svih mlađih selekcija hrvatske reprezentacije, i to otkada je reprezentacije i bez obzira na ime izbornika. Rezultati to jasno govore.
