Iako remi (1:1) s Armenijom na domaćem terenu zvuči kao tanak rezultat, pače podbačaj, Hrvatska u principu nije odigrala tako loše, posebice za prijateljsku utakmicu.
Vatreni nisu odigrali ništa posebno, ali su stvorili više mrtvih šansi gotovo nego u sve tri kvalifikacijske utakmice zajedno, i to protiv dvaju od triju suparnika koji u ovom trenutku nisu na razini Armenaca, koji su sjajno startali u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. Pobijedili su Lihtenštajn, Island i Rumunjsku. Priznat ćete, nije loš niz.
Realizacija glavni problem
Po meni, i na ovoj se utakmici vidjelo koji je najveći problem hrvatske reprezentacije – centarfor, odnosno realizacija. Stari postulat kaže da golove daje igra, a ne igrač. To je u principu točno, no na kraju balade netko treba ipak gurnuti loptu u mrežu.
Naravno da je najljepše kada cijela momčad daje golove, kada trener ima na raspolaganju raznovrsne igrače, koji mogu biti golgeteri na kojoj god poziciji igrali, kada protivnik ne može razaznati odakle mu prijeti najveća opasnost, no gola je činjenica da su napadači najbliži suparničkim vratima, a među njima je centarfor najbliži.
Nogomet se igra za golove, po principu lijevka, cijela igra slaže se upravo za tog ili te najisturenije igrače koji će zatresti mrežu. Hrvatska ima puno polušpica, a premalo klasičnih centarfora, klasičnih gol-igrača. I Bruno Petković više voli razigrati nego zabiti, po stilu igre više je polušpica nego centarfor.
Krama najbolje zna dati gol, ali...
Najbolji ili, ako hoćete, najvještiji realizator u hrvatskoj reprezentaciji najvjerojatnije je Andrej Kramarić, ali i on se najbolje osjeća na poziciji polušpice.
Kramarić je jučer odigrao dva-tri lucidna pasa, jednom je u mrtvu šansu izbacio Antu Rebića, no mišljenja sam da bi za hrvatsku reprezentaciju mnogo bolje bilo da njega netko izbacuje u šanse, odnosno da je još bliže suparničkim vratima, da on bude taj glavni egzekutor, odnosno da što češće ulazi u šanse.
Razlog je prozaičan – Krama najbolje zna dati gol. E, sad, stvara se dojam da on praktički ne želi igrati na mjestu centarfora ili najisturenijeg napadača, nazovite tu poziciju kako želite, pogotovo u klasičnom Dalićevu sustavu 4-2-3-1.
Međutim, igrači u reprezentaciji ne mogu (uvijek) igrati na mjestima koje žele, nego tamo gdje ih izbornik postavi. Kramariću bi to trebalo biti jasno.
Početna postava
Ako se po jutru dan poznaje, čini se da Krama neće biti u početnom sastavu hrvatske reprezentacije u ogledu s Engleskom, na otvorenju Eura. Dojam je da je Nikola Vlašić bliži poziciji polušpice, a da će Petković biti istureni napadač.
Ivan Perišić i Rebić vjerojatno će biti na krilnim pozicijama. Naravno, sve se može promijeniti ako se netko ozlijedi ili ne bude posve spreman. Rebić ima nekih problema i možda se tu otvori prostor za Kramu.
Kako god, sudeći po rezultatu, eksperiment s rombom opet nije uspio. Dalić je najavio da već protiv Belgije više neće biti isprobavanja, da se vraća provjerenom sustavu. Teško da će se izbornik vratiti rombu na Euru. Možda tek ako glavna varijanta ne bude funkcionirala, ako nešto bude morao mijenjati silom prilika.
Četiri boda bit će dosta za prolazak skupine
Činjenica jest da Hrvatska već duže vrijeme ne izgleda bajno, da igra šteka, ali sve se to može promijeniti već na Euru. S Vatrenima se nikad ne zna, imaju kvalitetu i mogu proraditi kada se možda i najmanje nadate. Skupina nije laka, ali nije ni preteška.
Baš je po mjeri. Kako su Englezi realno kvalitetniji u ovom trenutku od Hrvatske, tako je Hrvatska kvalitetnija od Češke i Škotske. Bitno je proći prvi krug, a u ovom formatu s četiri boda 90 posto ići će se dalje. Portugal je na prošlom Euru išao dalje s tri boda i na kraju je postao prvak.
Ako Hrvatska nije u stanju izvući ta četiri boda protiv spomenutih suparnika, onda bi joj bilo bolje da i ne dolazi na Euro. Naravno da Vatreni mogu i osjetno više. Kad se dođe do kup-sustava, sve će biti otvoreno.