Sjećate se, to je ona sezona kada je Ante Miše zaredao pobjedama, nanizao ih devet, pa onda na dva slavonska gostovanja (Vinkovci i Osijek) prosuo prednost, kasnije i naslov prvaka.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Ludilo usred Zagreba: Hajduk preokrenuo i prestigao Dinamo!
>> Nevjerojatne scene: BBB-i i Torcida međusobno si pomažu
Od sinoć je Hajduk ponovno vodeći. Na gol razliku bolji od Dinama, bod ispred Rijeke i Lokomotive. Ne trebaju sada Hajduci padati u euforiju. Uostalom prošlim smo kolom tek zagazili u drugu trećinu prvenstva, ali pogled na ljestvicu velika je nagrada mladoj Tudorovoj momčadi i brojnoj vojsci navijača. Priča o Hajdukovoj sezoni potvrda je stare izreke da „boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“.
Orijentacija na mlade zbog stanja u klubu
Potpuni oslonac na mlade krenuo je još prošle sezone, može se reći kao klupska orijentacija – ali, zar je s potpuno praznom blagajnom i do kosti oglodanim računom i bilo drugog izbora? Mladi Hajduk osvojio je lani Kup, a onda su Blažević, Vuković i Oremuš postali prestari i preskupi, pa je u novu sezonu ušla nikad mlađa momčad.
Već u utakmici Superkupa, u prvih 11 startali su Pašalić i Mujan za koje je i mnogim navijačima trebalo pojasniti tko su i što su. Na tržište se guralo svakoga za koga je itko poslao upit. Elez je otišao, a da u pravom smislu nije ni zaigrao. Predsjednik Brbić čupao je kosu zašto nema pravih ponuda za Maloču, a Pašalića ne da je htio prodati, nego na rukama odnijeti u Cataniju.
Neimaština te tjera na svašta. Krediti pritišću, a UEFA-in financijski fair play ne da oko otvoriti, blokira i ono malo što se kroz eurokupove uprihodi.
Tudor prvi s 'golobradima'
A za sve to vrijeme Igor Tudor nije kukao nego se sa svojom golobradom vojskom pripremao za nikad jaču hrvatsku ligu. Dinamo je favorit „po defaultu“, Rijeka u silnom financijskom naletu dovela kompletno novu momčad, ni Split ne škrtari... Dok su Mamić, Mišković i Žužul brojili dukate i dovodili Soudanije, Juniore Fernandese, Kramariće, Vargiće, Biliće i Dujmoviće, na Poljud je stigao samo slobodni igrač Mislav Anđelković.
Tek u finišu prijelaznog roka dovedeni su Iluridze i Bukva. U najboljem slučaju Hajduk je bio „četvrti nositelj“. A sad je prvi. Tanka prednost, ali je prvi.
Rekao mi je jedan prijatelj da se baš pita kako će sada Soudani imati obraza doći po plaću, kada vidi kako igra i kako se bori jedan Bencun sa dvadeset ili trideset puta manjim ugovorom od njega. Dakako da je to romantično razmišljanje, čak i patetično. Nogometni profesionalizam ne poznaje takvu vrstu stidu, ali priča o Hajduku je svakako poučna.
Savršeni krug Hajduka
Ti momci istinski srcem i znanjem igraju za momčad koju vole. Golemu energiju koju emitira Hajdukovo navijačko tijelo, momčad upija, preradi na terenu i vraća natrag na tribine. Savršeni krug. Zato i je tako normalna, tako prirodna i tako iskrena ona zajednička proslava igrača, stožera i publike u nedjeljnu večer u Kranjčevićevoj.
Što bi tek bilo da Hajduk ima nekog „killera“ strijelca koji bi ukinuo golemu potrošnju prilika? E, to je ono što kopka navijačku maštu.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
