Dinamo se u utorak iz Maribora vraća u Zagreb. „Modri“ su odradili temeljne pripreme uoči ogleda u drugom kolu kvalifikacija za Ligu prvaka s Neftčijem. Pitanje svih pitanja je u kakvom ozračuju momčad Krunoslava Jurčića dočekuju taj sudbinski ogled koji je na rasporedu za nešto više od tjedan dana?
Tri vijesti o kojima se priča
>> Golgeter Dinama uoči Neftčija: Nisam tempirana bomba u svlačionici!
Nakon izjave izvršnog predsjednika Zdravka Mamića da će napustiti Dinamo ako njegovi puleni posrnu već u duelu s azerbajdžanskim prvakom, epitet povijesne utakmice „drži vodu“. Jer, priznat ćete, Mamićev odlazak iz Dinama nakon desetak godina vladavine bio bi doista značajan događaj. Mnogi su prokomentirali kako Mamić još jednom „pili naopako“, ali postoje realni pokazatelji da ovaj put „misli ozbiljno“.
Mamić je doista učinio sve da maksimalno pojača momčad
Dinamo u novu sezonu ulazi s velikim ambicijama, odnosno namjerom da se konačno plasira u Ligu prvaka. Ovaj put taj se cilj čini prilično realnim s obzirom na kvalitetu momčadi i sustav natjecanja. Mamić je doista učinio sve da maksimalno, naravno u skladu s hrvatskim mogućnostima, pojača momčad. Gazda Dinama zavukao je ruku u džep i doveo četiri značajna igrača: Jerka Leku, Domagoja Vidu, Ivana Krstanovića i Mehmeda Alispahića. No, možda je još značajniji potez taj što „modru svlačionicu“ nije napustio niti jedan od dosadašnjih stanara, kao što je to bio običaj u posljednjih nekoliko sezona.
Protiv Neftčija na Maksimir za jednu kunu
Uz sve to Dinamo je uložio značajna sredstva u obnovu maksimirskog stadiona. Uzgred rečeno, na Maksimir će se protiv Neftčija moći doći za jednu kunu, koliko će stajati ulaznice za istočnu i sjevernu tribinu, dok će zapad stajati deset kuna. Mamić je time pokazao da doista misli ozbiljno napasti Ligu prvaka. Međutim, jasno je kako se upustio u veliki rizik. Iz svega navedenog lako se da zaključiti kao bi posrtaj protiv Neftčija izazvao tektonske poremećaje u „modrim odajama“, pa nije nemoguće da bi Mamić u konačnici digao ruke od svega i napustio Maksimir.
Iz postavljenih premisa nameće se zaključak kako je Mamićeva sudbina u rukama Krune Jurčića. Zlobnici bi prokomentirali kako baš i nije pronašao idealnog čovjeka za tako delikatan zadatak. Prva Jurčićeva avantura na klupi Dinama nije prošla bajno, a to je i razlog skepse većeg dijela javnosti prema mladom stručnjaku. Kako će završiti drugi pokušaj, tek će se vidjeti. Što se može zaključiti nakon završetka temeljnih priprema? Ne previše toga. Činjenica je da Dinamo u prijateljskim utakmicama nije briljirao, bilo je i poraza, ali Jurčić nije zabrinut.
Slažemo se da izdanja s priprema ne moraju mora ništa značiti. Jasno je da su pripremne utakmice jedno, a službene sasvim nešto drugo. Međutim, ne možemo se oteti dojmu da bi „svirale fanfare“ da su kojim slučajem „modri“ razvalili svoje suparnike. Kako god, treba biti oprezan kod donošenja zaključaka, bilo negativnih, bilo pozitivnih. Nama se čini najvažnijom novosti promjena sustava igre uslijed čega je došlo do bitnih rošada unutar momčadi.
Jurčić riskira radikalnom promjenom sustava igre
Jurčić najbolje poznaje svoju momčad, ali čini nam se vrlo opasnim radikalno mijenjati sustav, i to u trenutku kada nema previše vremena za uigravanje. Iz nogometne teorije poznato je da je potrebno duže vrijeme kako bi igrači usvojili nove linije kretanja, posebice kada u momčad ulaze trojica potpuno novih igrača. „Potezom pera“ Jurčić se odlučio za revoluciju, a ne evoluciju. Možda bi bilo bolje da je nastavio tamo gdje je Vahid Halilhodžić stao.
Uostalom, ni Vaha nije radikalno mijenjao sustav koji ga je dočekao nego ga je u određenim elementima samo nadogradio. Jurčić je isprava najavio da će u Europi pribjeći starom sustavu 4-2-3-1, no ipak se odlučio za promjenu. Prelaskom na formaciju 4-4-2, s rombom u veznom redu, Jurčić je iz udarne momčadi izbacio Ivana Tomečaka, možda i najboljeg Dinamovog igrača u drugom dijelu prošle sezone.
Time je razbijen „duet“ na desnoj strani, Vrsaljko – Tomečak, a to je bio najkvalitetniji dio momčadi. Njih dvojica odlično su se nadopunjavali. Ispadanjem Tomečaka iz momčadi Dinamo će izgubiti na motorici. Sammir, Badelj, Leko i Alispahić možda će donijeti prividno veći posjed lopte, ali postoji opasnost da bokovi budu prilično otupljeni.
Vrsaljko će morati više paziti na obrambene zadatke, jer teško je očekivati da ga u ofenzivnim izletima može pokriti netko od „sporohodnih“ veznjaka. Niti napadački par Beqiraj – Krstanović ne čini nam se idealnim rješenjem. Pitanje je jesu li uopće komplementarni? Iako su relativno dobri tehničari, njih dvojica ipak se najviše oslanjaju na fizičku snagu, ali nemaju izvanserijsku hitrinu. Možda bi bilo bolje da na mjestu jednog od njih dvojice igra Ante Rukavina.
Je li Lucho Ibanez sazrio?
Jurčić je procijenio da Domagoj Vida trenutačno nije spreman za ulazak u udarnu momčad. Stoga je Leandra Cufrea vratio na mjesto stopera, a Lucho Ibanez preuzet će lijevu bočnu stranu. Lijeva strana već je duže vrijeme popriličan problem. Postavlja se pitanje je li Ibanez sazrio da adekvatno može odgovoriti zahtjevima koje ta pozicija traži?
Očigledno je da je Argentinac napredovao od kada je stigao u Dinamo. Dobro je radio na pripremama, no malo je pokvario dojam kardinalnom pogreškom u susretu sa Slaskom iz Wroclawa. Nadamo se da se to neće ponoviti u utakmicama koje slijede, jednako kao što se nadamo da Jurčić zna što radi i da nećemo drhtati protiv Neftčija kao svojevremeno protiv Hazara.
