Hrvatska je uspješno apsolvirala Tursku, na redu je Češka. Hoće li se Ante Čačić odlučiti za promjene u sastavu? Pitanje je to o kojem se najviše raspravlja među novinarima u kampu reprezentacije, a vjerujemo i u hrvatskoj sportskoj javnosti.
Tri vijesti o kojima se priča
Čačić je nakon utakmice s Turskom između redova najavio da bi to mogao učiniti. Poznat je po tome što u svakoj utakmici rado napravi barem jednu promjenu. Na klupi Dinama nikada nije izveo na travnjak isti sastav, što je popriličan kuriozitet.
Stara i već otrcana poslovica kaže da se ne mijenja momčad koja pobjeđuje, posebice na velikim turnirskim natjecanjima kao što su europska ili svjetska prvenstva. Međutim, brojni su primjeri kada su izbornici mijenjali pa opet ostvarivali pobjede.
Prvenstvo dugo traje i reprezentacije koje se nadaju zapaženijem rezultatu moraju imati na raspolaganju širok izbor igrača. Teško da se do kraja može stići s istom jedanaestoricom. Promjene su ponekad nužne kako bi se popravila igra i povećale šanse za uspjeh, a najbolji su oni treneri koji uoče probleme i kada se pobjeđuje te na vrijeme reagiraju, jer u kasnijoj fazi natjecanja dolaze okršaji sa značajno kvalitetnijim protivnicima koji u pravilu ne praštaju propuste.
Iako Turci o sebi imaju visoko mišljenje, teško da mogu biti neko posebno mjerilo, jasno, za one reprezentacije koje pucaju na najviši plasman. I prije utakmice znali smo da je Hrvatska kvalitetnija pa ni pobjeda nije nikakvo iznenađenje. Realno je da Hrvatska pobijedi Tursku, to se i dogodilo.
S obzirom da se radi o prvoj utakmici na turniru, Hrvatska je odigrala prilično dobru utakmicu, bila je vidljivo nadmoćnija i da je realizacija bila samo malo bolja, trebala je puno ranije osigurati pobjedu.
No, kako reče Vedran Ćorluka, bilo je dobro, ali ne i idealno. Da su Turci poveli nakon onog ubačaja s njihove desne strane, tko zna kako bi se utakmica razvijala. Zašto spominjemo taj detalj? Zato jer smo mišljenja da je lijeva strana hrvatske momčadi bila prilično lošija, ako hoćete manje vidljivija od desne. Marcelo Brozović odigrao je odličnu utakmicu, prema našem mišljenju bio je uz Luku Modrića najbolji igrač utakmice.
Ivan Perišić na lijevom krilu nije bio loš, ali Brozović je ipak izgledao dosta bolje. Jedan od razloga zašto se Brozović pokazao u najboljem svjetlu jest i odlična igra Darija Srne. Brozović je imao snažnu potporu Srne, dok je Perišić na drugoj strani imao premalu pomoć Ivana Strinića, posebice u ofenzivnom dijelu igre. To je bilo i očekivano, jer je Srna značajno bolji od Strinića u ofenzivnim akcijama, no Strinić nije bio previše siguran ni u obrambenim zadacima. Ne može se reći da je sasvim podbacio, ali u nekoliko navrata reagirao je prilično nespretno. Sigurno to nije bila jedna od njegovih boljih partija.
Stoga golica razmišljanje bi li Hrvatska bolje izgledala da umjesto Strinića zaigra Šime Vrsaljko? To je, uostalom, stara Čačićeva ideja. Pitanje je za raspravu što bi se time dobilo, a što izgubilo. Teško se to može zaključiti dok ne vidimo Vrsaljka na djelu na lijevoj strani. Neki će reći da bi to bilo previše riskantno, a drugi su opet mišljenja da treba isprobati tu soluciju još dok se igra u skupini, jer kada dođe kup sustav više nema prilike za popravke.
Pozicija zadnjeg veznog također ostaje pod upitnikom. Badelj nije impresionirao, imao je nekoliko krivih dodavanja koja su mogla biti kobna, no pozicijski je odigrao sasvim solidno. Dva ili tri puta pametnim prekršajem spriječio je da dođe do opasne situacije pred hrvatskim golom.
Postavlja se pitanje bi li bilo bolje prebaciti neumornog Brozovića na poziciju zadnjeg veznog, a Marka Pjacu instalirati na desno krilo?Izbornik je očito mislio kako bi takva postava bila previše ofenzivna za dvoboj s Turcima pa se odlučio za veći balans između obrane i napada.
Ni Mario Mandžukić nije odigrao utakmicu za pamćenje, no Mandžo je igrač kojeg se mora čekati i vjerujemo da će ga se dočekati. Ivan Rakitić također nije briljirao, ali bio je više nego solidan. On i Modrić diktirali su ritam utakmice pravodobnim predajama lopte i konstantnim mijenjanjem strana. Možda i najbolji dio hrvatske igre bilo je hitro prebacivanje težišta s jedne na drugu stranu terena, za što su najzaslužniji Modrić i Rakitić.
Stoperski par Vedran Ćorluka i Domagoj Vida odigrali su vrlo dobro partiju, izgledali su sinkronizirano i uigrano, odlično su se nadopunjavali. Za Srnu smo već rekli da je bio odličan tako se može reći kako je obrana zajedno s vratarom Subašićem u globalu izgledala vrlo dobro. O tome dovoljno govori i samo jedna prava gol-šansa Turaka. E sad, možemo naširoko spekulirati kako bi to izgledalo da je umjesto Turske na drugoj strani bila neka jača momčad.
Bi li takav protivnik iskoristio neke pogreške i kako bi to sve skupa izgledalo doista je teško reći. To je pitanje koje zacijelo muči i stručni stožer hrvatske reprezentacije, koji će morati odvagati treba li ići u promjene ili se držati postavljene doktrine. Čačić je taj koji će morati odvagati i donijeti konačnu odluku. Ovo je trenutak koji će pokazati je li trener od najvećeg formata. U ovakvim situacijama rađaju se zvijezde i legende.
