Hrvatska je konačno otvorila Svjetsko prvenstvo pobjedom. To je najvažniji podatak nakon sinoćnje utakmice protiv Nigerije. Kao što smo naglasili u komentaru, igra nije bila briljantna, nije to bila rapsodija, ali bila je sasvim dobra, dovoljna za pobjedu.
Mora se uzeti u obzir da u prvoj utakmici forma ne može biti na vrhuncu. Nakon prve pobjede, forma bi trebala rasti jednako i samopouzdanje. Te su dvije stvari izravno povezane.
Jasno da Nigerija nije svjetska velesila, možda i nije momčad po kojoj bi se donosili neki dugoročni sudovi, ali ipak je neko mjerilo, jer na Svjetsko prvenstvo i kroz afričke kvalifikacije ipak se ne može bilo tko plasirati.
I prekidi su dio taktike
Pobjeda jest stigla nakon prekida, a ne iz nekih izrađenih akcija, ali i prekidi su dio dobro razrađene taktike. Da je bilo obratno, pisali bismo kako je protivnik iskoristio hrvatske slabosti. Tako je bilo tko zna koliko puta, sada je Hrvatska iskoristila slabosti suparnika.
To je dobro saznanje i pokazatelj da su hrvatski nogometaši ušli u turnir koncentrirani i usredotočeni. Nisu briljirali, ali ipak su napadali i kontrolirali utakmicu, može se reći da su bili osjetno bolji od Nigerijaca. Tranzicija i povratna trka bili su na zavidnoj razini, u fazi obrane Hrvatska je odigrala jako dobro. To je naše mišljenje s kojim se ne morate složiti.
Kad se podvuče crta, mislimo da nema previše razloga za cjepidlačenje i traženje dlake u jajetu, što ne znači da nema mjesta za argumentiranu kritiku. Naravno da igra može i mora biti bolja, naravno da bi se akcije trebale završavati preciznijim udarcima, da napad mora biti još opasniji, no mora se reći da su angažman i zalaganje hrvatskih reprezentativaca bili na zavidnoj razini.
Ginuli su jedan za drugog, pokrivali si leđa i radili pametne, takozvane profesionalne prekršaje u začecima nigerijskih napada. To sugerira da su hrvatski nogometaši ušli u utakmicu ne samo vrućeg srca, nego i hladne glave. Iako se na početku vidjelo da su malo sputani važnošću utakmice, pa i neugodnim iskustvima iz prošlosti, Vatreni su sinoć igrali dosta hladnokrvno i profesionalno.
To se najbolje vidi po sitnim prekršajima s kojima su u startu zaustavljali kontre brzonogih Nigerijaca. Možda to nije glamurozno i lijepo za oko, ali je korisno i pragmatično. Osim toga, estetika je u nogometu obično natopljena suzama.
Što napraviti i da li išta mijenjati za Argentinu?
Bilo je dobro, ali jasno je da nema razloga za euforiju, možda tek za blago zadovoljstvo. Izbornik Dalić pogodio je s formacijom i taktikom, no sada je ključno pitanje što priprema za Argentinu?
Drevna nogometna mudrost ili, ako želite, otrcana fraza kaže da se ne mijenja momčad koja pobjeđuje. Međutim, teško da će Hrvatska protiv Argentine istrčati u ovako ofenzivnoj postavi, praktički sa četiri napadača, te dva klasična veznjaka koji su po svojem habitusu više orijentirani na ofenzivu nego na defanzivu. Izbornik je na press-konferenciji između redaka najavio da bi moglo biti manjih promjena. To se moglo naslutiti i u našem razgovoru s Dejanom Lovrenom nakon utakmice.
Jedna promjena mogla bi biti povratak Milana Badelja na poziciju klasičnog zadnjeg veznog. Ako se to dogodi, Modrić ili Rakitić morat će promijeniti mjesto. Kapetan je sinoć jasno i glasno rekao da ga je izbornik postavio na poziciju na kojoj može najviše dati, ali i da će igrati gdje god ga stavi.
Tko zna čitati između redova, Modrićeva poruka prilično je jasna, a to znači da bi kapetan želio i dalje igrati na toj poziciji. Nije da to zahtijeva, nije da će praviti probleme ako ga se vrati na mjesto „desetke“, ali iznio je svoje mišljenje i dao ga izborniku na znanje.
Ako će Modrić ostati na mjestu povučenog kreatora, što u principu igra i u Real Madridu, naprijed bi mogao Rakitić. Tko će onda ispasti? Andrej Kramarić nameće se kao prvi „pik“ za povratak na klupu, jer teško da će Dalić dirati Mandžukića nakon što su preko njega pala oba pogotka, a isto nije previše izvjesno da će odmoriti Rebića ili Perišića. Ili se možda varamo?
Pretpostavljamo da će Hrvatska protiv Argentine zaigrati nešto povučenije i uglavnom na kontre, a za takvu igru su neophodni hitri i moćni igrači u napadu.
Dirati stoperski par Vida - Lovren ili ne?
Drugo, možda još važnije pitanje jest to hoće li Dalić dirati obranu, odnosno stoperski par Vida – Lovren?
„Odigrali su bez pogreške“, odgovorio je izbornik sinoć na naše pitanje kako ocjenjuje igru stoperskog para i misli li nešto mijenjati za Argentinu.
„Vida i Lovren odigrali su sjajno, kao i čitava obrana, ali još ćemo vidjeti što ćemo napraviti za Argentinu“, prokomentirao je Dalić.
Ako je u fazi napada možda i logično nešto mijenjati, ima li smisla dirati ono što je prema riječima samog izbornika izgledalo odlično?
Nije li preveliki rizik dirati u zadnju liniju samo zbog promjene, napose u stoperski par koji je odigrao bez greške?
Dalić će sada pokazati od čega je napravljen
Ne znamo je li Dalić nešto obećao Vedranu Ćorluki, ali po govoru izbornikova tijela na naše pitanje, čini nam se da je u delikatnoj situaciji. Ako vrati Ćorluku za okršaj s Argentinom i to se ne pokaže dobrim potezom, cijela nacija to će mu nabiti na nos. Ako pak jednog od senatora, za mnoge i dugogodišnjeg vođu hrvatske momčadi, ne vrati u momčad, mogao bi dobiti delikatnu situaciju u svlačionici, posebice ako Hrvatska izgubi.
Dalićevo rješenje tog pitanja dat će možda i konačan odgovor o odlučnosti i hrabrosti hrvatskog izbornika. Na takvim stvarima lomi se konačni rezultat, a i izbornička sudbina. Dalić je pred iskušenjem karijere, jer jedan krivi potez može odvući čitavu kompoziciju u provaliju. Do sada je povlačio hrabre poteze, nije išao linijom manjeg otpora. Vidjet ćemo hoće li nastaviti u istom beskompromisnom tonu.